18. mart 2021.18. mar 2021.
ČIVIJAŠKI VREMEPLOV

Cvaka, cvak u varoškoj himni

Od šabačke železničke stanice do hotela Zeleni venac odavno više ne saobraćaju fijakeri. Ostao samo žal za vremenom kada su ova, nekada “luksuzna” prevozna sredstva nosila, posebno štap, šešir i nekog boema, zakasnelog iz kafane
Prvu srpsku radionicu za izradu kola,karuca, čeza i fijakera u Šapcu je 1868. godine otvorio Joca Apić, poznatiji kao Kolarica Joca iz varoške himne “Pošetali šabački trgovci”, koju je napisao ugledni novinar “Glasa Podrinja”, počivši Dragiša Penjin. Joca je, kažu u gradu na Savi došao odnekud iz Bačke kao srpski dobrovoljac. Sa sobom je pored želje da se bori protiv Turaka doneo i preduzetnički duh, a njegova radnja koja se nalazila na Kamičku, odmah preko puta do mostića, bila je po priči starijih, prva srpska “fabrika” za proizvodnju fijakera za to doba izuzetno skupog i luksuznog prevoznog sredstva. Danas bi se fijaker mogao porediti sa mercedesom (veoma atraktivno i praktično vozilo).
Podsetimo da je ovo “luksuzno” prevozno zaprežno vozilo dobilo ime po francuskom fratru Fijakeru, koji ga je pronašao, a njegova velika slika stajala je kao grb na kući u Parizu, piše istoričar Petar Jakšić.
Fijaker je u to vreme bez sumnje bio merilo prestiža, a kupovali su ga najčešće bogati trgovci, zanatlije, lekari, političari...
U firmi Kolarice Joce radilo je nekoliko izuzetno umešnih majstora, tridesetak kalfi i bar toliko šegrta. Imali su dosta posla, a radnja se po kvalitetu brzo pročula, širom zemlje i sveta. Narudžbine su stizale iz Pešte i Beča.
Mnogo toga u Šapcu iz njegovog “zlatnog doba”, kako ga opisuju hroničari bilo je prvo. Naravno, poznato je da dosta zasluga za to pripada Jevremu Obrenoviću, kome je podignut i spomenik u centru grada.
Dugo su od šabačke železničke stanice do Zelenog venca saobraćali fijakeri. Vozili su se u njima svi oni koji su želeli i mogli sebi da priušte to zadovoljstvo. Kaldrmom je često odjekivalo ono poznato “cvaka, cvak” i u pesmu upisano. Tako je u stihovima ostalo do današnjih dana.
U ovom vremenu, koji mnogi “krste” kao novo izgubila se i kaldrma i “cvaka cvak”. Na sreću, ostalo je u nekim zapisima o starom Šapcu, pesmi i već požutelim fotografijama.
Primera radi, danas je Mačvanska svadba u okviru zabavno-turističke manifestacije “Hajdučko veče” u Crnoj Bari, kraj Drine, nezamisliva bez parade fijakera. Vidimo ih ponekad i u drugim manifestacijama, (da se ne zaboravi). Često predvode današnje svadbene povorke, vozeći mladence, naravno kojima je to od volje i mogu sebi da priušte. Starijima je ovaj vid predstavljanja svatova, mnogo prihvatljiviji. Kažu mogu bez problema da vide mladu i mladoženju.
Fijakera ima i na spektakularnim paradama.
“Lepo za oko, prijatno za dušu. U svakom slučaju retko podsećanje na bezbrižnija vremena”, kažu u Turističkoj organizaciji opštine Bogatić.
Nažalost, vraćajući priču na početak, fijakeri su odavno potisnuti sa šabačkih ulica koje su prepune automobila, kao uostalom i drugim krajevima zemlje. Prateći “novo vreme” i vlasnici radnji su usmerili svoje aktivnosti na popravku automobila, lakiranje i kinđurenje istih.
Nostalgične slike kolone fijakera i zaprežnih kola koje su se iz pitomih mačvanskih sela slivale u Šabac, više nema. Nema ni one vozačke linije fijakerom od železničke stanice u Šapcu do Zelenog venca. Ponegde je moguće čuti melodiju Cicvarića, osetiti merak, čuti stare zvuke. Ostalo je istina u pesmi da štap i šešir nose dva posebna fijakera.
- Razgaljuju nam dušu u ova neizvesna i užurbana vremena, kaže unuk jednog poznatog šabačkog boema koji ne želi da mu se ime pominje u novinama.
“I sve tako redom”, dodaje on. Asfaltnim drumovima jezdi sve više automobila. Fijakeri retko.
Lj.Đ.

Najnoviji broj

21. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa