6. maj 2021.6. maj 2021.
GDE SE TO „LOME KOPLjA“
ADVOKAT RAJKO MARINKOVIĆ: ZAKON O ZAŠTITI POTROŠAČA U PRAKSI

GDE SE TO „LOME KOPLjA“

Potrošač ima pravo da traži zamenu za novi proizvod i u roku od šest meseci do dve godine posle kupovine. Trgovac mora da dokaže da je uzrok kvara proizvoda nastao krivicom potrošača. Javna preduzeća samo izuzetno imaju pravo da “isključe potrošača“, koji ne plaća redovno račune. Primena Uredbe o zamenskom putovanju ima domet u onoj meri u kojoj putnik pristaje na nju. Za dalji razvoj zaštite potrošača bilo korisno da se formira arbitraža, kao brži i jeftiniji postupak od sudskog
Naš Šapčanin, Rajko Marinković, koji živi i radi kao advokat u Novom Sadu, počeo je da bavi zakonom o zaštiti potrošača pre 12 godina. Kao mlad advokat, tražio je afirmaciju u oblasti kojom se malo ko iz branše bavio, a koju je, u to vreme, smatrao perspektivnom. Svestan da je zaštita potrošača iz vizure advokatskog posla bila i ostala oblast “od koje se ni zakup kancelarije ne može platiti“, znao je da mu to omogućava veliki broj klijenata kojima je imao priliku da “reši problem i završi posao“. Skoro 10 godina bio je advokat Nacionalne organizacije potrošača Srbije koja rešava oko 4.000 pritužbi potrošača na godišnjem nivou, što je kvanititativno nemerljivo u odnosu na ostale organizacije. To mu je omogućilo da isprati primenu zakona, tumačenje propisa i, konačno, nivelisanje pravnih stavova iz oblasti zaštite potrošača.

Kakvo je Vaše mišljenje o zakonskoj regulativi u oblasti zaštite potrošača?
- Trebalo bi, najpre, napomenuti da je zaštita potrošača postojala još u Rimskom pravu, da je jedan od temeljnih pravnih principa EU, a da se kod nas do posebnog regulisanja ove oblasti došlo tek početkom novog milenijuma. Prvi zakon u bivšoj državi donet je 2002. godine, kada su uvedeni novi pojmovi u pravni vokabular, kao i pravni instituti. Posle nekoliko izmena, važeći zakon donet je 2014. godine i načelno ga ocenjujem kao dobar, iako nedorečen u nekoliko odredbi. Poseban zamah zaštiti potrošača dalo je uvođenje posebne vrste parnice - potrošačkog spora u parnični postupak.

Skoro 10 godina bio je advokat Nacionalne organizacije potrošača Srbije koja rešava oko 4.000 pritužbi potrošača na godišnjem nivou


Šta je to oko čega se “lome koplja“ pred sudom kad je u pitanju tumačenje zakona?
- Ovo je previše široka tema. Kada bih izložio sve probleme, zauzeli bismo bar polovinu prostora u vašim novinama. Pokušaću da izdvojim nekoliko najčešćih.

Zamena za novu stvar važi dve godine
Imao sam nekoliko sporova oko tumačenja člana 52. Zakona o zaštiti potrošača, koji propisuje pravo potrošača da traži zamenu, ili popravku neispravne stvari (najčešće tehničke) u roku od šest meseci do dve godine od kupovine, koliko traje “zakonska garancija“. U prvih šest meseci nesumnjivo postoji pravo izbora potrošača, ali je sudska praksa stala na stanovište da i onaj potrošač koji je izričit da traži zamenu za novu stvar ima isto pravo i ako reklamaciju izjavi u periodu od šest meseci do dve godine od dana kupovine. Dakle, ne može mu se nametnuti popravka ni po isteku prvih šest meseci.

Trgovac mora da dokaže da je uzrok kvara proizvoda nastao krivicom potrošača
Sudovi su takođe rešili i pitanje tereta dokazivanja uzroka nedostatka saobraznosti proizvoda, odnosno, uzroka kvara. Po pravilima parničnog postupka, parnična stranka, bilo tužilac ili tuženi, mora da dokaže činjenice na koje se poziva, međutim ne i u potrošačkom sporu, gde je na trgovcu da dokaže da je uzrok kvara nastao kao krivica potrošača. Ovo je veoma važno, posebno kada je reč o tehničkim stvarima - mobilnim telefonima, kompjuterima i slično zato što je, zbog njihove kompleksnosti, neretko nedokazivo šta je uzrokovalo kvar. Posebno je potrošaču teško da dokaže zašto njegov uređaj ne radi i da nije problem u načinu kako je koristio isti. Zakon dakle, preusmerava ovaj teret dokazivanja na trgovca, čime je znatno popravljen položaj potrošača, koji mora da dokaže samo činjenicu da uređaj nije funkcionalan.

Javna preduzeća ne mogu bezuslovno da „isključe potrošača“ zbog neplaćenih računa
- Zakon o zaštiti potrošača veoma je značajan i u pogledu regulisanja pružanja komunalnih usluga. Javna preduzeća samo izuzetno imaju pravo da “isključe potrošača“, koji ne plaća redovno račune. Preduzeća koja isporučuju gas, vodu i grejanje su ovaj metod koristile da poboljšaju efikasnost naplate. Međutim, zakon propisuje da, ukoliko potrošač ospori postojanje ili visinu obaveze i nastavi da uplaćuje račune za tekuće obaveze, trgovac ne može da ga isključi sa distributivne mreže. U suprotnom, potrošač može sudskim putem da traži priključenje, što se u praksi najčešće čini zahtevom za donošenjem privremene mere, odnosno, hitnom sudskom merom.

Šta bi se još moglo učiniti da se osnaže prava potrošača?
- Smatram da bi za dalji razvoj zaštite potrošača bilo korisno da se formira arbitraža, za šta već postoje zakonski uslovi. Za ovo su zainteresovani i trgovci da bi izbegli troškove vođenja sudskih sporova, a trebalo bi da i država bude zainteresovana zato što bi se, na taj način, rasteretili sudovi. U svakom slučaju, to bi bilo u interesu potrošača, jer je arbitraži postupak i brži i jeftiniji od sudskog. Jedino što nedostaje su finansije, ali verujem da će opšti interes prevagnuti i da će to biti jedan od projekata koji će se realizovati u daljoj perspektivi.


S obzirom su potrošači sve više svesni svojih prava, porastao je i broj reklamacija?
- U početku je fokus bio na tehničkoj robi iz uvoza, pre svega, mobilnim telefonima, tabletima i računarima. Izgleda da je u promet stavljana nekvalitetna roba, pa je zaista bilo nesrazmerno više reklamacija na ove u odnosu na sve ostale proizvode. Sada se pak reklamira sve - od odeće, obuće, kućnog alata, prehrane pa do mašina i putničkih vozila. Treba napomenuti da se sve više reklamiraju i usluge, konkretno usluge malih zanatlija, majstora i slično. Takođe, pandemija korona virusa dovela je do otkazivanja velikog broja turističkih aranžmana.

Kako se rešavaju reklamacije putnika koji su u nemogućnosti da putuju zbog pandemije?
- Kada do otkazivanja dolazi usred zabrane putovanja, otkazivanja letova ili ograničavanja obavljanja delatnosti hotelijera, bolesti putnika, ili zabrane napuštanja boravišta usled epidemijskih mera, agencija je dužna da vrati novac. Ministarstvo trgovine donelo je Uredbu o zamenskim putovanjima, što je bila razumna opcija kako bi agencije “preživele“ sadašnju situaciju, ali to nikako ne znači da je Uredba derogirala odredbe Zakona o zaštiti potrošača koji propisuje da se novac mora vratiti. Dakle primena Uredbe ima domet samo u meri u kojoj putnik pristaje na zamensko putovanje.

Da li se i koliko promenilo ponašanje trgovaca u proteklim godinama?
- Pre dve godine, gostovao sam u jednoj emisiji gde sam rekao da “naši trgovci nisu trgovci iz pakla“ kako ih pojedina udruženja potrošača pokušavaju predstaviti zarad jeftinih poena u javnosti. I sada mislim isto. Naravno da ima onih kojima je, nažalost, deo poslovne politike da odbiju potrošača, jer se rukovode logikom da je mali broj onih potrošača koji će izaći pred sud zbog stvari koje najčešće koštaju par hiljada dinara, ali su u manjini. Ima i onih koji su popravili odnos prema potrošačima kada su shvatili da su oni počeli da traže sudsku zaštitu i da postoje i udruženja koja su spremna da se zauzmu za njih. Definitivno se ovakav mehanizam zaštite potrošača pokazao daleko efikasinijim od nekadašnjeg, putem inspekcijskog nadzora.

Potrošači koriste i pravo na kolektivnu zaštitu svojih prava?
- Lično sam podneo, preko NOPS- a dva ovakva zahteva pred sudom, koji su bili prvi u Srbiji. Jedan je bio protiv nefer pravila YUTE, koja su usvojile turističke agencije, a tiče se prava na otkazivanje turističkih aranžmana, a drugi protiv javnog preduzeća koje je primoravalo potrošače da plaćaju polise osiguranja za svoj stan. U oba slučaja ispravljene su ove sistemske greške. Takođe, vodili smo postupke pred inspekcijom radi utvrđivanja prava potrošača kada se zauzimaju jedinstvani stavovi na neodređen broj slučajeva, što umnogome olakšava ostvarivanje prava svakog obespravljenog potrošača. Ovome dodajem i incicijative pred Ustavnim sudom koje smo podneli radi ocene ustavnosti zakona koji normiraju postupanja javnih izvršitelja. Sve je to tekovina zakonskih rešenja koja su uznapredovala, ali i ogromnog rada udruženja koja po mom mišljenju nisu ni približno stimulisana od strane države koliko bi trebalo da budu. Sadašnji model projektnog finansiranja omogućava puko preživljavanje udruženja i ništa više.
M.Filipović

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa