17. jun 2021.17. jun 2021.
"Glas Podrinja"

"Glas Podrinja"

ZMIJE KAO KUĆNI LjUBIMCI

Tolerantne, ne napadaju bez dobrog razloga

“Zmije su jako tolerante i treba im zaista dobar razlog da ujedu. To rade u samoodbrani ili kada hvataju plen. Verovatnoća da čovek ima ozbiljnije posledice od susreta sa zmijom su veoma male”, kaže Petar Jovanović, ljubitelj zmija i vlasnik nekoliko loptastih pitona
Ljudi i zmije oduvek žive zajedno. Oduvek se ljudi plaše zmija, ali i zmije ljudi. Nažalost, čovek često uspe da savlada svoj strah i ubije zmiju. Zmija čoveka neće napasti prva.
Retki su ljudi koji su prema ovim gmizavcima indiferentni – ili ih se užasavaju, ili im se dive. Ovi drugi su u manjini. Malo je onih koji ih biraju za ljubimce, ali kada se jednom opredele za njih ostaju im verni.

"Glas Podrinja"


Šapčanin Petar Jovanović, dvadesetjednogodišnji student režije na Njujorškom univerzitetu, specifičan je po mnogo čemu, pa i po nesvakidašnjim kućnim ljubimcima. Sobu deli sa nekoliko loptastih pitona, od kojih je svaki unikatan po šari, ali i karakteru. Upravo zbog velikog broja varijacija boja i kombinovanja genoma Petar se opredelio baš za ove gmizavce.
Odluku nije doneo na prečac. Prethodilo joj je oko godinu dana studioznog istraživanja.
-Uvek sam bio okružen životinjama. Otac ima odgajivačnicu pasa od pre mog rođenja, tako da sam tu vrstu ljubavi uvek imao. Vremenom, prevelika interakcija sa kučićima postala je rutina. Pokušao sam da imam i mačku i shvatio da to nije za mene. Stvari posmatram analitički, pa sam tako analizirao i reptile i počeo da razmišljam u smeru da je to možda pravi ljubimac za mene, objašnjava Petar.
Kada je prvi put posetio, sada prijatelja, Predraga Radosavljevića, najvećeg odgajivača zmija u Srbiji, toliko je znao o ovim reptilima, da je Predrag mislio da i sam gaji zmije i jednostavno mu dao zmiju u ruke. Iako veoma rečit i elokvantan, Petar je prvi direktan kontakt sa zmijom opisao samo kratkim “Vau”.

"Glas Podrinja"


-Od tog momenta stvorio sam potpuno drugačiju percepciju o reptilima. Drugačije je nešto gledati preko ekrani i doživljaj uživo. Do tada sam kontakt sa zmijama imao samo koliko i druga deca koja su ih viđala na ekskurzijama i jedan očev, sada pokojni, prijatelj je imao bou. Obično ljudi koji ih gaje imaju sa njima kontakt od detinjstva. Sa mnom to nije bio slučaj, navodi Petar.
Na Petra zmije deluju umirujuće, a isti doživljaj imali su i fotoreporter i novinarka “Glasa Podrinja”, autorka teksta. Nisu ljigave, hladne, ne pokušavaju da ujedu ni da dave, što su neke od čestih predrasuda.
-Reptilski mozak je najjednostavniji, možda i najčistiji. Zmije su jako tolerante i treba im zaista dobar razlog da ujedu. To rade u samoodbrani ili kada hvataju plen. Prvi stereotip o njima je da ne mogu da se vežu za vlasnika i da ga ne prepoznaju. Zmija stvara poverenje. Znaju da ih ja ne ugrožavam i opuštene su sa mnom, žele da dođu kod mene. Promenu ponašanja bi moglo da izazove kada bih im doneo hranu. One su vizuelna bića sa jako razvijenim čulom ukusa i mirisa. Putem jezika iz vazduha hvataju ukuse i mirise. Kada im je hrana u blizini proradi im instinkt za lovom i tada ih ne treba hvatati, objašnjava Petar.

[
b]Prijatelji ljudi u eko sistemu
-Zmije su jako bitne za naš eko sistem, a kod nas su proglašene i zaštićenim. One u prirodi love prenosioce mnogih bolesti i nosioce brojnih parazita. To treba da znaju ljudi koji brinu za svoje pse. Zmije su naši prijatelji u ekološkom sistemu i treba da ih poštujemo, ističe Petar Jovanović.


Zmije su, kao ljubimci, dosta lake za održavanje. Ne hrane se svaki dan i generalno ne zahtevaju mnogo.
-Učestalost hranjenja zavisi od vrste do vrste i tu starost ima veliku ulogu. Mlade zmije se hrane češće nego starije. Kod loptastih pitona jedu u intervalima na 3, 7, 10 i 15 dana. Na početku je to na tri do pet dana, kasnije do godinu, dve na sedam dana. Neko ih tako hrani čitavog njihovog života. Lično smatram da je najoptimalnije na 10 dana. Odrasle zmije koje se hrane na 15 dana moraju da dobiju veći obrok, navodi Petar.
Zapravo je kod ovakvih zmija hranjenje možda i najteže, posebno nekome ko ne želi da drži glodare u rukama. Od ostalih uslova, važna im je optimalna temperatura.
-Važno je uzeti nekoliko stvari u obzir, ako neko razmišlja o zmiji kao ljubimcu. Bitno je konstantno im održavati temperaturu, zbog toga što su ovo životinje koje dolaze iz Afrike. Treba im dovoljno prostora i hrane se miševima i pacovima, koje treba uzeti u ruku. Smatram da je to najteži deo posla. Mogu se kupiti i zaleđeni pasovi, ali zmije imaju cikluse kada ne jedu po dva, tri meseca i da bi se ponovo vratile na uobičajen ritam ishrane treba im dati živog glodara. Jako malo su zahtevne. Retko se hrane, piju malo vode, tihe su. Ljudi često misle da smrde, što uopšte nije tačno. Zmije nemaju nikakav miris, samo im treba čistiti redovno, kaže Petar.
Još jedna prednost kod ove vrste zmija je što imaju relativno dug životni vek, u proseku dvadesetak godina. Ženke lopatstih pitona su veće od mužjaka i rastu do 1,6 metara, ali ima izuzetaka. Petar potvrđuje da sve zmije rastu do kraja života.
Kada se radi o zmijama koje nisu ljubimci i koje slobodno žive u prirodi, Petar apeluje na građane da ih ne diraju.

Zmija beži, ne napada
-Pri susretu sa zmijom najbolje je da čovek ne reaguje uopšte i da je ignoriše. Zmija ima poriv da pobegne od ljudi kada se oseća ugroženo, a ne da ujede. Ujedaju kada jure plen ili kada su u opasnosti. Do 30 odsto zmijskih ujeda su “suvi”, jer zmija ne želi da troši bespotrebno otrov koji će joj trebati i sutra da ulovi plen, a čovek joj nije hrana. Ljudi koji borave u prirodi treba da se adekvatno obuku i obuju i naravno, ukoliko dođe do ujeda zmije da se odmah obrate lekaru, poručuje Petar Jovanović. /antrfile]

-Srbiju nastanjuje sedam vrsta zmija, od čega su tri otrovne – poskok, šarka i šargan. Poskoka ima na Ceru, dok šarka i šargan žive na visinama iznad 1.000 nadmorskih metara, tako da se ne mogu naći ovde. Nekim zmijama je odbrambeni mehanizam da izgledom imitiraju otrovnice. Verovatnoća da čovek ima ozbiljnije posledice od susreta sa zmijom su veoma male, kaže Petar i dodaje da prema saznanjima koja on ima u Srbiji nikada nije zabeležen smrtni slučaj od ujeda šarke, dok je od poskoka to bilo poslednji put ‘80-ih godina. Šargan ima dosta slabiji otrov.
M.M.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa