8. jul 2021.8. jul 2021.
Uništavanje proizvodnih snaga
Dragoslav Katić iz Glogovca, pola veka nakon diplomiranja

Uništavanje proizvodnih snaga

Mačvanin u Beogradu. Najveći deo radnog vremena proveo u bivšem šabačkom autosaobraćajnom preduzeću 7 jul. Otišao davno, ali rodni kraj nikada nije zaboravio i uvek mu se vraća
Kroz ličnost i delo Dragoslava Katića, ekonomiste iz Glogovca u Mačvi, naš list pokušava da otrgne od zaborava ljude koji su svojom pojavom ostavili značajan trag u ekonomskom bitisanju grada. Njegova priča vezana je za bivše Autosaobraćajno preduzeće iz Šapca „7 jul“. Zato i počinjemo sa tim pitanjem.
Obeležili ste 50 godina od diplomiranja na Ekonomskom fakultetu u Beogradu i rad u privredi i privrednim asosijacijama. Kako se sada osećate i čime se bavite?
Od 2011. god. sam državni penzioner sa punim radnim stažom, ali sam nastavio i dalje da radim u struci. Sve je ostalo isto što se tiče radnog angažovanja, samo sam pomerio radno vreme sa sedam na deset sati, radni dan mi traje do kasno u ponoć, po potrebi. Od 2008. godine osnivač sam specijalizovanog privrednog društva za konsalting poslove i sudska veštačenja „DATA KVANTUM“ d.o.o., Beograd. Firmu mi vodi ćerka Danijela, prostorni planer i licencirani procenitelj nepokretnosti.

Smatrao sam da je ASP „7 juli“ Šabac, završio jednu razvojnu fazu, prošao još jedan petogodišnji plan, a kao najmlađi i uspešan generalni direktor preduzeća bio sam potreban Udruženju saobraćaja Srbije, posebno međunarodnom drumskom saobraćaju Jugoslvije


Praktično moje radno angažovanje traje od 01. 01. 1970. godine pa do danas.
Do 01. januara 1985. godine živeli ste i radili u Šapcu?
Da u Šapcu, završio sam radni tretman kao generalni direktor bivšeg ASP „7 juli Šabac“.
Od 07. jula sam se rastao teško jer je to bila u tom periodu jedna od najuspešnijih firmi u Republici Srbiji, a u treretnom saobraćaju u bivšoj Jugoslaviji. Iza mene je ostalo više od 1500 zaposlenih, 300 autobusa i 100 visokotonskih uvoznih kamiona. Imala je svoja predstavništva u svim većim gradovima bivše Jugoslavije.
Nestala je kao i mnoge druge firme u našoj zemlji. Privredna i politička elita nije bila spremna da breme istoriskih promena preuzme na svoja pleća.
Imali su toliko znanja, da umesto da usavršavaju dalje proizvodne snage zemlje, a menjaju proizvodne odnose, rade obrnuto.
Pored matične firme Vaše angažovanje u Šapcu bilo je zapaženo i van nje?
Da, bio sam volonter, izvršni sekretar za privredu i politički sistem, u tada vladajućoj partiji, a u opštini aktivni član opštinskog odbora za plan i privredni razvoj. Što se tiče društvenih aktivnosti bio sam jedan mandat presednik Saveza vozača Šabac, a zatim i predsednik Turističkog saveza Šabac.
Očigledno bili ste istaknuti privrednik i društveni radnik Šapca, s kim ste najviše sarađivali i koga bi posebno pomenuli?
Sarađivao sam sa velikim brojem tada aktivnih pojedinaca (1974-1984 god.) pomenuću samo neke: Slobodan Bojanić, Dragan Milićević, Dragan Ćosić, Sveta Simić, Aca Tršić, Voja Simić, Brana Vidić, Ljubica Vlajković, normalno jedan broj iz Zorke.
Kakav je bio Vaš početak sedamdesetih godina?
Počeo sam kao ekonomista pripravnik u Poljoprivredno industrinskom kombinatu „Podrinje“ Šabac, pod rukovodstvom dobro poznatog i istaknutog Ilije Đurića, bivšeg presednika opštine. Sa deset meseci radnog iskustva Ilija me je imenovao za direktora sektora za plan, analizu i investicije. U tom periodu pojavili su se značajni projekti na području četiri opštine koje je Kombinat pokrivao. Neposredno sam učestvovao kao član najužeg rukovodstva Kombinata u izgradnji i puštanju u rad Mlinske industrije „Lala Stanković“ u Bogatiću i fabrike alkohola-rakije Ekselencije, novi Navip Šabac. Žao mi je što su propali, iz političkih razloga projekat fabrike za preradu kukuruza u Bogatiću i izgradnje ribnjaka „Jovača“ Crna bara.
Bivša Vaša radna biografija je bila burna u pomenutoj deceniji. Zašto ste napustili Šabac?
Sa puštanjem u rad kao generalni direktor novo izgrađene autobuske stanice Bogatić, autobuske stanice Krupanj i prve faze u Šapcu uz vrlo mlad vozni park (prosek 3,5 godine), smatrao sam da je ASP „7 juli“ Šabac, završio jednu razvojnu fazu, prošao još jedan petogodišnji plan, a kao najmlađi i uspešan generalni direktor preduzeća bio sam potreban Udruženju saobraćaja Srbije, posebno međunarodnom drumskom saobraćaju Jugoslvije, ponuda je bila prihvatljiva, a Beograd privlačan za dalje stručno usavršavanje. U poslovnom Udruženju drumskog saobraćaja Srbije, Srbija transport Beograd, na poziciji zamenika generalnog direktora proveo sam skoro tri decenije.
Često ste se vraćali i posećivali zavičaj?
Da, van rodnog mesta i opštine Bogatić proveo sam pola veka ali nikad nisam zaboravljao obaveze prema zavičaju.
Vaša aktivnost je primećena i u oblasti kulture?
Da, bio sam inicijator formiranja Udruženja književnika „Janko Veselinović“ u Bogatiću i osnivanja manifestacije „ Dani Janka Veselinovića“ u rodnom Glogovcu.
Lj.Đ.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa