19. avgust 2021.19. avg 2021.
Uđi u moje cipele
Bonton ponašanja prema osobama sa invaliditetom

Uđi u moje cipele

Svako od nas se više puta u životu našao u društvu neke osobe, sa nekom vrstom invaliditeta. Većini građanstva, takvi susreti znaju biti neugodni, jer ne znaju kako da se postave prema osobi koja ima invaliditet u datoj situaciji, a da je na neki način ne povrede. U želji da izbegnemo ovakve situacije, Aca Perić je prošlog četvrtka ispred Udruženja paraplegičara mačvanskog okruga organizovao radionicu „UĐI U MOJE CIPELE“ podržanu od Centra za samostalni život osoba sa invaliditetom Srbije i Crvenog krsta Šabac u čijim prostorijama je upriličen ovaj događaj
Za svaku sferu života postoje određena pisana i nepisana pravila, tako postoji i niz pravila, konvencija, zakona i mnogih drugih dokumenata koji se bave pitanjima osoba sa invaliditetom i štite njihova prava. Aca Perić je polaznike radionice „Uđi u moje cipele“ ukratko proveo kroz neke najbitnije propise, ispravnu terminologiju koja se koristi u pisanom i verbalnom obraćanju osobama sa invaliditetom. Tokom radionice je pustio je tri mini filma, a nakon prvog „Ja mogu sve“ učesnici su ostali zatečeni koliko su zapravo osobe sa invaliditetima sposobne i do kojih granica njihovo telo, snaga i um dosežu, a to su zaista neverovatni podvizi, uspesi i situacije u kojim većina nas koji nemamo takve invaliditete, možemo samo da sanjamo. Ostali filmovi govore o pravima i preprekama OSI, a poslednji vrlo dirljiv film „Ništa o nama bez nas“ sve prisutne je direktno suočio sa emocijama koje proživljaju osobe sa invaliditetom jer su svi učesnici filma svojim izjavama uspeli da prenesu taj osećaj koji im se često ponavlja zahvaljujući nama ostalima koji se ne odnosimo prema njima na onaj i način na koji nećemo ugroziti njihovo dostojantsvo i njihovu ličnost. Zato je važno i neophodno da se svi upoznamo sa pravilima ponašanja prema OSI i jedino tako možemo biti nosioci pozitivnih promena u našoj zajednici.

-Svi prisutni su bili aktivno uključeni i za trenutak smo se svi našli u Acinim cipelama, a to je bio jedini i najbolji način da razumemo kako se neka osoba sa invaliditetom oseća i samo tako možemo naći rešenje za svaki problem- glavni je utisak sa radionice.

BONTON PONAŠANjA PREMA OSOBAMA SA INVALIDITETOM
Ne tako mali broj ljudi oseća se pomalo zbunjeno i zatečeno pri komunikaciji sa osobom koja ima neki vid invaliditeta. Mnogi se boje pogrešnih reči ili postupaka kojima bi možda nehotice povredili svog sagovornika/cu. Čak i same osobe sa invaliditetom kada se nađu u društvu osobe koja ima drugu vrstu invalidnosti, mogu da se osete pomalo zbunjeno. I sve ovo je normalno i ljudski, jer većina ljudi se nije često susretala sa osobama sa invaliditetom pa je i sasvim razumljivo što se ovako osećaju. Upravo sa željom da se olakša svakodnevni život osoba sa invaliditetom i unapredi njihova društvena uključenost, kao i da se ljudi podstaknu na kontakte bez straha, napravljen je bonton za svakodnevnu komunikaciju sa osobama sa invaliditetom.

Prilikom razgovora sa osobom sa invaliditetom, najvažnije je da usmerimo pažnju na osobu, a ne na njen invaliditet. Invaliditet je samo jedna od svojstava ličnosti, kao što je to na primer visina ili boja očiju, i nikako ne određuje samu osobu.

Pristojno je i normalno da se rukujemo sa osobom sa invaliditetom, a to treba učititi i kada osoba ima ograničene mogućnosti pokreta ruke, koristi protezu ili je slepa.

Kada smo u društvu osobe sa invaliditetom, treba da budemo prirodni i neposredni. Nema razloga za preteranom ljubaznošću, iskazivanjem sažaljenja ili ustručavanjem i nelagodom.

Svaki vid izbegavanja ili ignorisanja osobe sa invaliditetom je oblik skrivene diskriminacije. Izbegavanje direktne komunikacije, skretanje pogleda i okretanje leđa osobi su znaci nepoštovanja i odbacivanja i mogu povrediti njenu ličnost i dostojanstvo.

OSOBE SA INVALIDITETOM SU- LjUDI
Osnovna civilizacijska tekovina sveta od polovine XX veka je da su svi ljudi jednaki u pravima i obavezama. To znači da sve osobe s invaliditetom imaju jednaka prava kao i ostali građani, bez obzira na način na koji ta prava ostvaruju – uz asistenciju, prilagođavanje, s više truda i slično.

UĐI U MOJE CIPELE
Najbolji način da razumete kako se osoba s invaliditetom oseća i šta očekuje u određenoj situaciji jeste da na trenutak budete u njenoj koži, zamislivši kako bi vama bilo da ste u istoj poziciji. Onda je mnogo jednostavnije i naći rešenje za nešto što se dešava u vašoj neposrednoj blizini.

STEREOTIPI O INVALIDITETU
U svakodnevnom životu se susrećemo sa mnogo stereotipa o invaliditetu, kao o kazni ili daru od Boga, ličnom teretu, nedostatku, osiromašenju života. Invaliditet je različitost, u skladu sa shvatanjem ljudskih prava i zato mu jedina prepreka mogu biti samo pogrešno naučeni stavovi.

KO PITA – NE SKITA
Želja i poriv da osobi sa invaliditetom budete od pomoći, često rezultiraju pogrešnim načinom na koji pomažete. Zato je najbolje da pitate kako nekome ko ima invaliditet možete pomoći. Osoba koja ne vidi može da se kreće samostalno uz malo podrške i navođenja, osoba koja koristi kolica sigurno ima mehanizam za prevazilaženje barijera u kojem se oseća sigurno, osoba koja ne čuje najbolje će vas razumeti ako stanete ispred nje i govorite uobičajeno, kako bi čitala s vaših usana. Osobama s invaliditetom uvek postavljajte jednostavna pitanja i imajte strpljenja da sačekate odgovor.

OD INVALIDITETA SE NE OZDRAVI
Invaliditet je trajno stanje, čije su posledice manje ili veće, lakše ili teže. Invaliditet je oštećenje organizma koje u interakciji sa okolinom stvara poteškoće u ravnopravnom učešću. Invaliditet može biti posledica nezgode, bolesti, povreda na radu ili trajnih oštećenja, ali u najvećem broju slučajeva – za njega nema leka, samo mehanizmi za lakše svakodnevno funkcionisanje.

OSOBE SA INVALIDITETOM SU SUBJEKTI, A NE OBJEKTI DEŠAVANjA
Na isti način na koji je nekulturno o ljudima koji su prisutni razgovarati u trećem licu, tako je neprihvatljivo obraćati se ljudima koji su pratnja osobi sa invaliditetom, umesto njoj samoj. Osobe s invaliditetom moraju biti pitane i mogu dati odgovore o stvarima koje ih se tiču.

INVALIDITET SE MOŽE DESITI SVAKOME
Invaliditet se stiče rođenjem, usled određenih traumatičnih iskustava i često, usred redovnih životnih aktivnosti. Može se desiti svakome, u svakom momentu i tu nema pravila, stoga – ono što na vreme naučimo – ostaje za generacije koje dolaze.
Aleksandra Kurdulić

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa