23. septembar 2021.23. sep 2021.
Ljubav veća od interesa

Ljubav veća od interesa

LjUBIŠA ĐUKIĆ: TAMO AMO PO ANALIMA KONjIČKOG SPORTA U ŠAPCU I OKOLINI (6)

Marjanovića konji preplivali „veliku baru“

Sve počelo od Selice. Kičma štale bila Galipoljka. Gari Granta prodali bivšem džokeju i menadžeru Perici Đurđevu u Ameriku, za milion dinara, kada se najbolji hektar oranice mogao kupiti za 100.000 dinara, a on novom gazdi uzvratio istu sumu novca za koju je i plaćen, osvojivši prvo mesto u Bečkom derbiju. Konji su počivšim, bračnom paru Zagorci i Nemanji Marjanović iz Štitara oduvek bili ljubav ali i posao
Marjanovići iz Štitara kod Šapca su najstarija porodica u Srbiji koja se bavi konjičkim sportom. To vrlo odgovorno tvrdi Dragoljub Marjanović, rođak počivšeg bračnog para Zagorke i Nemanje Marjanović-Neje iz Štitara, koji su odgajali galopere o čijim se uspesima i danas ispredaju priče za nezaborav.

Dragoljub
Marjanović


Stariji pamte lepotu mladenaca, a na njihovoj svadbi bilo je na desetine fijakera koje su vukli najlepši konji u Mačvi. Kad o ovome govori baka Vukosava Marjanović, snaha pokojne Zagorke ne krije uzdahe, pokazujući svoju fotografiju sa venčanja, kad joj je bilo 19 godina. Danas, uživa u dubokoj starosti u društvu ćerke Suzane, mnogobrojne rodbine i sećanja na muža Marjana, Zagorkinog i Nemanjinog sina koji je dosta vremena posvećivao spremanju konja.

Nemanja Marjanović


Nemanja Marjanović-Neja, kako su mu iz milošte tepali je uzgoj rasnih trkačkih konja nasledio od svojih starijih, a njegova izabranica ga je sledila. Budući da je mnogo voleo konjički sport. Nikad ga nije pitala da se bavi time. Samo je radila oko konja kao i stotine drugih poslova.
Prvo rasno grlo kupili su 1934. godine iz bečejske ergele Geca Dunđerski. Bila je to kobila Selica. Ovaj pazar se dogodio između 1932 i 1933. godine. Selica im je oždrebila Mačvanku, Oluju i Sumarena. Pobeđivali su na mnogim trkama u bivšoj Jugoslaviji, sve do okupacije 1941. godine. Tada su fašisti oterali Mačvanku i Selicu i za tren ih odvojili od konjičkog sporta.

Nemanja Marjanović


Baba Zagorka je istinski volela konje, piše Miomir Filipović u svojoj knjizi „Ljudi i njihove ćudi“ i naglašava da su ovi četvoronogi lepotani i štala za nju bili ljubav i dobar posao.
... Jeli su isključivo kvalitetnu zob, med i jabuke. Baka Zagorka je redovno plaćala džokeja. Za kobili Gretu ( trogodka) nudili su joj ravno staru milijardu dinara.., beleži Filipović i nastavlja „ Uvek je bila obučena, kao i muž u mačvansku narodnu nošnju. Imala je skute i pregače, maramu na glavi, opanke od lake najbolje kože, jelek na leđima“...

Zagorka Marjanović
u zagrljaju svog ljubimca


Posle rata kupili su Glorijetu u ergeli Gladnoš na Fruškoj Gori. Bila je ždrebna od Arijela i na svet je donela čuvenu Galipoljku, koja je bila stub štale Nemanje Marjanovića.

- Iste godine na Mitingu socijalističkih zemalja u Mađarskoj nisu joj dozvolili da trči jer je bila privatno vlasništvo, priseća se iskusni konjar Dragoljub Marjanović i ističe da je od 11 Galipoljkinih ždrebadi prvo bio Gari Grant, od oca Kicoša iz ergele Zobnatica, koji je bio sin čuvene kobile King Su, za koju je Vlada Ilić, bivši gradonačelnik Beograda i poznati vlasnik konja dao 100 vagona pšenice.

- Galipoljkin sin Gari Grant je sa dve godine pobedio u dve klasne trke u Beogradu, savladavši ubedljivo favorite iz čuvenih srpskih ergela. Marjanovići su ga teška srca prodali džokeju Perici Đurđevu, menadžeru konja u SAD, koji je ovog konja platio tada fantastičnih milion dinara, kad je jedan hektar oranice u Štitaru vredeo 100.000 dinara, dodaje Dragoljub. U zaključku ove priče o izvozu Gari Granta u Ameriku stoji i da je prethodno pobedio na Bečkom hipodromu i svom novom gazdi doneo istu sumu novca za koju je i plaćen.

Marjanovići iz Štitara kod Šapca su najstarija porodica u Srbiji koja se bavi konjičkim sportom


Njegovu sestru Glosinu, zajedno sa još dvadesetak drugih konja takođe su izvezli u Ameriku.
Još uvek se pamti kada su Marjanovići slavili pobedu u Trci grada Beograda 1956. godine. Pobedila je njihova kobila Galipoljka, a 15 dana kasnije osvojila Sent Lejdžer (St Legal Stakes).Tada je baba Zagorka primila pobednički pehar iz ruku potpresednika Jugoslavije Aleksandra Rankovića.
Često je govorila da su je konji podsticali na rad, a nisu oduzimali vreme.
Tkala je ćilime, vezla, plela, orala sa mužem i u svemu ga zamenjivala dok je on išao na trke.

SARAJKA VELIKOG SRCA
Konje u Mačvi vole i neguju kao svoju decu. Potvrđuje to i primer Milorada Maletića iz Majura, kod Šapca koji se odavno preselio u drugi svet, a između ostalih konja koje je imao hvalio se pred svima kako je njegova kobila Sarajka nepobediva. Miloradova priča potvrđuje istinu da su prestiž i ljubav uvek imali svoju cenu

- Konje treba voleti, treba sa njima znati. Nije to samo rani i jaši. Konju iz oka treba znati čitati. Onaj ko to ume, može računati na uspeh, govorio je starina, a imao je ukupno u karijeri 45 konja.
Svakog je poznavao u dušu, kako se oseća i da li ga šta muči. Gotovo nepogrešiva je bila njegova jutarnja vizita konja u štali, koju je redovno sprovodio.

Sarajka Milorada Maletića
iz Majura


Pred trku je osećao kako konj diše. S njim je delio tremu pred nastup. Za svoju Sarajku je tvrdio da je kraljica konjičkog roda. I bila je neuhvatljiva. Posle njenih više nego ubedljivih pobeda, protivnici su izbegavali da sa njom „ukrste koplja“, a Miloradu je tada bilo neobično lepo. Priča se da je jedne nedelje pobeđivala Sarajka, a druge Ponosna. Obe kobile iz njegove štale.
Nažalost, priča ima i svoj tragičan kraj. Sarajka je uginula na stazi hipodroma u Šapcu. Na cilju je i sahranjena. Ostalo je sećanje koje se prenosi s kolena na koleno. Miloradova Sarajka je bila velikog srca, a o tome se i danas s poštovanjem pripoveda.
Lj.Đ.

Najnoviji broj

21. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa