16. decembar 2021.16. dec 2021.
U Šapcu nema više fijakera...
ČIVIJAŠKI ŽAL

U Šapcu nema više fijakera...

Saobraćaju u Somboru i Beču. Da bar jedan osta u Šapcu, bio bi dobar, kao turistička atrakcija, ovako sve ostaje u lepom sećanju
Istorija beleži da je prvu srpsku radionicu za izradu kola, karuca, čeza i fijakera u Šapcu 1868. godine otvorio Joca Apić, poznatiji kao Kolarica Joca iz varoške himne. Stariji pamte da je ovim potezom napravio pravi mali bum u privrednom životu grada.

Ustvari, Joca, koji je u Šabac došao odnekle iz Bačke, je pomno pratio evropska privredna kretanja i u grad na Savi, pored ostalog doneo preduzetnički duh na kome bi mu mnogi pozavideli. O tome jasno govori veliko interesovanje za izradu, pre svega fijakera koji su bili u to doba veoma luksuzno prevozno sredstvo. Danas bi se moglo porediti sa mercedesom ili kakvim drugim luksuznim automobilom. Kupovali su ga najčešće bogati trgovci, zanatlije, lekari...

Istoričari sa svoje strane zapažaju da se Šabac naglo razvijao po ugledu na gradove zapadne Evrope.
... Pristanište za kočije i konje, bilo je ispred današnjeg Doma Vojske Srbije. Odatle se kretalo dalje po zahtevu putnika koji su vozom dolazili u Šabac. Jednim delom Šabac je zbog tih kočijaša i dobio ime Mali Pariz, a u blizini je bio i bioskop istog imena, perjanica grada. Šabac je imao isto kao i Sombor veliki broj kočija kojima su se putnici prevozili sa jednog kraja grada na drugi... piše u svojoj najnovijoj knjizi „Izgubljene duše“, magistar prava Slobodan Lale Smiljanić.

Pozivajući se na izjave starijih Šapčana on kaže da su dugo od šabačke železničke stanice do hotela Zeleni venac saobraćali fijakeri. Zabeležio je i izgled kočijaša Strahinje Žabaljca, čija je kočija svakog dana blistala od čistoće i elegancije. Da se u njoj vozi ne bi se postideo ni kakav knez ili vojvoda. I njegov konj bio je među najboljim. Nalickan, uglađen, prosto je leteo kaldrmom. Kretao se najčešće od podnožja Letnjikovca, gde je i živeo pa svugde po gradu. Na glavi je kažu imao šešir, malo viši nego što se u to doba nosio, sličan cilindru nekog Engleza iz visokog društva u drugoj polovini 19 veka. Nemoguće ga je bilo videti bez crne jakne i uskih pantalona. Sve u svemu oblačio se kicoški, naglašana advokat Smiljanić, nazivajući to „zlatnim dobom Šapca“.

Nažalost, primećuje on ali i drugi stariji građani Šapca, ono poznato „cvaka, cvak“, danas se može čuti samo u pesmi. Fijakeri su odavno proterani sa šabačkih ulica koje su umesto kockom presvučene asfaltom.

- Jeste to naglašava Smiljanić, ali i neki drugu građani udobnije dostignuće novog vremena, ali ostaje žal za fijakerima. Da bar jedan osta u gradu kraj Save, bio bi dobra turistička atrakcija. Ljubitelji starina podsećaju da i danas pominjana prevozna sredstva koja su vukli „nalickani“ konji saobraćaju u Beču i Somboru.

Ima ih i u „Mačvanskoj svadbi“, tradicionalnoj kulturno-turističkoj manifestaciji za „Hajdučko veče“ ali i više fijakerijada, koje organizuju po Srbiji.

Mačvani su uspeli da ih sačuvaju od izvoza u inostranstvo, ali su kasnije oni neuslovno čuvani u šupama Etno parka u Sovljaku, propali. Ostali su retki još kod pojedinih domaćina, a sve češće ih koriste i u svadbenim povorkama.
Lj.Đ.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa