13. januar 2022.13. jan 2022.
Ko to kaže, ko to laže...
PREDANjE O MALOM BOŽIĆU

Ko to kaže, ko to laže...

Hrabrosti nam nikad nije manjkalo, kako je umela reći nana Stamenija, bili smo i ostali trn u oku svima, što bi starica rekla, i dan danas kada se i veliki jagme da nam u avliju dođu
U Posavini pukla polja ozarena suncem. A 2022. godine, Božić se nazirao na pragu svečarijama svojim kao da je svetovao da ostanemo samo Srbi dostojni ljubavi Gospodnje. I kako se dani nižu kao ogrlica od kukuruza spremala se Srpska nova godina ili narodski mali Božić. Korona iz prikrajka vrebala poput ambrozije a starci okupljeni uz vareniku tkali prisećanja ili anegdote vredne pravih legendi, već kako ko sećanje uramiti ume. Pa se stizalo i do maršalovih dana, crvene pionirske marame, svinjokolja za 29. novembar kao da su posipali so na ranu Solunaca koji krv srpsku dadoše za otadžbinu. Bili su to dani kada su u mehani kod Đure Srbina samo najodvažniji smeli zapevati, ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala, nije mala...

I tu dolazimo do zapleta. Hrabrosti nam nikad nije manjkalo, kako je umela reći nana Stamenija, bili smo i ostali trn u oku svima, što bi starica rekla, i dan danas kada se i veliki jagme da nam u avliju dođu.

A ćilim sutrašnjice beše posut pred stopala naslednika. Ali njih sve manje. Ko će bre da izore brazdu ostalu iza đeda Mijaila, seoskog kmeta i majtora za poštovanje. Ko će da zameni ćeramide na starom vajatu. Ko da očisti nemarom urušen bunar između braće, koji je opet najbolje kuvao pasulj ili gra, kako se u Posavini od davnina kaže. Ko će da bregovima vrati stada negdašnjih ovaca. Ko će Dobravi da vrati vodenice a mejanama lepe Mare. Ali čije misli za to mare.

Zavladalo pravilo obedi i ukradi, kažu vremešni domaćini, prisećajući se da su njihovi preci govorili da će doći vreme da pametan zaćuti a fukara progovori, pa se opet uz zavijeni duvan latiše priče...

U dimu kafane za mali Božić u dekoru par astala a tuga sve sem mala. Devojka Anđelija izraste u uzdah momu i zagleda u Momčila kršnog deliju koji je odnegovan na priči dede Miroslava, solunca. Išli oni, zborio đed, sa silnom vojnom tuđom zemljom da se kada Bog kaže vrate. A tamo krš i zlo, kako se uveliko ugnezdilo u dane koje mi brojimo. Tek, nastavljao đed, priča stiže do devojke neznane, čak i ime joj izbledi a osta za sećanje da je jabuku iz nedara darovala vojniku i za njim hodila u povratku do dedovine. Vrati se vojnik i dovede mladu iz daleka da izrodi sva tri naslednika braće koji izgiboše za otadžbinu.

A Anđelija beše baš takva devojka ali u zao čas jer zvono na sred sela pozva u novu vojnu. Osta bremenita Anđelija a od Momčila letima ni traga ni glasa. Sin rastao a na rođenju dobi ime Stevan. Izraste i on za lepotu devojku i pokoju čašicu u kafani. I opet ona pesma, ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala samo hrabre delije dodavale nije mala, samo je malo ratovala. Dušmana beše mnogo više od ratova. Baš kao i tekućih dana. Ali gle čuda već osedela Anđelija dočeka svog Momčila ali i sedam unuka i sedam novih domova.

Imetak veliki stvoriše, brojne potomke izrodiše uz zavet da na ispraćaju svake godine o malom Božiću da zapevaju, ko to kaže, ko to laže. I da Srbiju nose tik uz damare srca i nikada ne prestanu voleti rodnu grudu a mudre starine imaju u čelu astala. Jer gubljenjem tih korena trajanja, ostalo predanje, postali smo umoran rod koji se olako zlu predaje a dobro lako odbacuje.

A poruka svima koji crnu vunu predu je da nije kuća na prodaju ma koliko pohlepa nezajažljivih očiju nudila. Bez plama ognjišta, zima zla će sve okovati a Božja milost samo hrabriti, da će od Božića i mira Gospodnjeg kad se Hrist rodi, do malog Božića i pesme koju sada slobodno pevamo, put ili cilj biti dug ali itekaoko dostižan.

Ko to kaže, ko to laže...
S.K.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa