27. januar 2022.27. jan 2022.
Pojava rezistetnosti insekata na insekticide
Najčešći problemi u voćarskoj i povrtarskoj proizvodnji

Pojava rezistetnosti insekata na insekticide

Rezistentnost se manifestuje kao ponavljanje neuspešne primene insekticida, tj. izostajanje očekivanog efekta. Rezistentnost ne nastaje u jednom momentu i zbog jednog pogrešnog koraka, već postepenim gubitkom efikasnosti jednog insekticida koji je na početku primene imao visoku efikasnost
Pojava pri kojoj primenjeni insekticid postepeno gubi efikasnost jeste rezistentnost, a nastaje nakon što je populacija štetoč̌ina bila tokom dužeg perioda tretirana istom aktivnom materijom ili aktivnom materijom istog mehanizma delovanja uz nepridržavanje preporuč̌enih doza primene. Proces pronalaženja efikasne aktivne materije navodi na neophodnost organizovanog ponašanja (antirezistentna strategija) pri izboru preparata za suzbijanje insekata. Postoji dosta takvih aktivnih materija na tržištu, ali stalnom upotrebom istih insekticida ili iste grupe delovanja insekticida, dolazi do toga da prosto rečeno, “izgubimo” aktivnu materiju za dalje korišćenje.

Do poč̌etka primene sintetskih organskih insekticida rezistentnost je bila retka pojava. Nakon toga, sa svakim novim registrovanim insekticidom (organofosfati, karbamati, piretroidi, Baccilus thuringiensis) registrovane su pojave rezistentnosti i to posle 2 do 20 godina nakon njihovog uvođenja. Uvođenje novih insekticida specifič̌ne hemijske strukture i ciljanog mesta delovanja dovelo je do toga da je danas više od 580 vrsta insekata i grinja, u različ̌itim delovima sveta razvilo rezistentnost na često primenjivane aktivne materije. Uoč̌avanjem pojave slabe efikasnosti insekticida, korisnici su još č̌ešće koristili insekticide i samoinicijativno povećavali doze što je uslovilo pojavu većeg broja populacija štetoč̌ina na koje insekticidi nemaju efekat.

Međunarodni Komitet za Rezistentnost insekata i grinja (IRAC) je internacionalna asocijacija koja prati pojavu rezistencije insekata u svetu. Ključ̌na uloga IRAC-a je da obezbedi dugoroč̌nu efikasnost insekticida, radi na stalnom razvoju šematskog prikaza i obeležavanja jedinjenja prema načinu delovanja. To predstavlja osnov za antirezistentnu strategiju. IRAC šema klasifikacije obuhvata 25 različ̌itih mehanizama delovanja i najmanje 55 različ̌itih hemijskih grupa. Mogućnost razlikovanja obeleženih mehanizama delovanja daje šansu poljoprivrednom proizvođač̌u da izabere uvek različ̌iti insekticid od prethodno korišćenog.

ŠTA OZNAČ̌AVA TERMIN „REZISTENTNOST ” I KAKO SE ISPOLjAVA
Rezistentnost na insekticide predstavlja sposobnost jedinki u populaciji da prežive izloženost letalnoj dozi primenjenog sredstva za zaštitu bilja. Sama reč̌ rezistentnost označ̌ava genetski uslovljenu pojavu koja je pod regulacijom gena za rezistentnost. Ti mutirani geni č̌ine jedinke u populaciji otpornijim na određeni insekticid. IRAC opisuje rezistentnost kao naslednu promenu u osetljivosti populacije štetoč̌ina.

Rezistentnost se manifestuje kao ponavljanje neuspešne primene insekticida, tj. izostajanje oč̌ekivanog efekta. Rezistentnost ne nastaje u jednom momentu i zbog jednog pogrešnog koraka, već postepenim gubitkom efikasnosti jednog insekticida koji je na poč̌etku primene imao visoku efikasnost.

U tom sluč̌aju posledica tretiranja bila bi suzbijanje većine osetljivih jedinki, dok rezistentne preživljavaju iz generacije u generaciju. Nakon nekoliko generacija, rezistentne jedinke u populaciji preovladavaju i primenjivani insekticid više nije efikasan. Takve jedinke samo na prvi pogled liče na ostale (morfološki, po nač̌inu ishrane itd.), ali je osnovna razlika u tolerantnosti na ekstremne koncentracije insekticida.

MEHANIZAM RAZVOJA REZISTENTNOSTI INSEKATA NA INSEKTICIDE
Razvoj rezistentnosti insekata na insekticide zasniva se uglavnom na sledećim mehanizmima: smanjenoj propustljivosti ćelijskih membrana, povećanoj detoksikaciji insekticida (metabolič̌ka rezistentnost) i promeni na mestu delovanja insekticida. Genetič̌ku strukturu populacije insekata karakteriše specifična učestalost određenih tipova osobina, odnosno gena koji determinišu razviće tih osobina. Prilagođavanje insekata zasniva se na najvažnije dve grupe osobina:
• osobine koje vode stvaranju što većeg broja jedinki u generaciji potomaka i
• osobine koje doprinose preživljavanju što većeg broja jedinki u razviću do reproduktivne zrelosti.



Proces prilagođavanja insekata toksič̌nom delovanju insekticida, zasniva se na prisustvu određenog nivoa genetič̌ke varijabilnosti i populacija se prilagođava tim uslovima. Brzina razvoja rezistentnosti date populacije u bilo kom intervalu vremena proporcionalna je njihovoj genetič̌koj varijabilnosti u tom intervalu vremena.

Faktor znač̌ajan za rezistentnost insekata je genetič̌ka struktura pojedinih populacija insekata (specifič̌na uč̌estalost određenih gena, fertilnost, broj generacija, brzina razvića, dužina života i otpornost na nepovoljne faktore).

Najč̌ešći problemi nastaju u voćarskoj i povrtarskoj proizvodnji zbog uč̌estalosti primene insekticida. Sve veća brojnost štetnih vrsta i povećan broj generacija u toku jedne vegetacione sezone, ukazuju na potrebu za č̌estim insekticidnim tretmanima. S druge strane, na raspolaganju imamo mali broj različ̌itih mehanizama delovanja i pored toga još veći problem u vidu navike korisnika pesticida da se teško odluč̌uju za promenu aktivne materije u svakom sledećem tretmanu.

Za suzbijanje nekog insekta nije bitno koliko preparata ima na tržištu, nego koliko ima preparata sa različitim mehanizmima delovanja. Kao posledicu često imamo komentare da na tržištu imamo neodgovarajući kvalitet proizvoda u borbi protiv biljnih vaši, bele leptiraste vaši, krompirove zlatice, itd.
PSSS Šabac, Slavica Maksimović dipl.inž. zaštite bilja

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa