10. februar 2022.10. feb 2022.
Nada da će kovid biti kao prehlada
INFEKTOLOZI ŠABAČKE OPŠTE BOLNICE O DALjEM TOKU PANDEMIJE

Nada da će kovid biti kao prehlada

„Uznemiravajuće je to što virus uspeva da se “izvuče“ i pojača pre nego što čitavi timovi naučnika uspeju da “pročitaju“ virus. Ljudi nastavljaju da se okupljaju, slave, druže što je prirodno jer je čovek društveno biće. To samo po sebi povećava rizik od prenošenja korona virusa. Da li će neka od mutacija omikron soja dovesti do promene opasnije po nas, ostaje da nagađamo, ali i da se nadamo da do toga neće doći. Mi živimo sa velikim brojem virusa bez ikakvih posledica pa se može očekivati da se to desi i sa ovim virusom“ navodi dr Snežana Mihailović. „Podaci koje imamo o novoj omikron varijanti su oskudni, prve studije su ukazivale na 105 odsto veću prenosivost, za 30 odsto manji rizik od hospitalizacije i 50 odsto manji za lečenje u intenzivnoj nezi pri čemu je efektivnost vakcina u sprečavanju hospitalizacije procenjena na 88 odsto, nakon tri doze. Prethodni imunitet, bez obzira na mehanizam nastanka – prirodno oboljevanjem ili veštači vakcinacijom, ima veliki uticaj na težinu oboljenja“ objašnjava dr Milivoje Đurić
Omikron soj korona virusa raširio se kao požar. Pokazalo se da daje blaže kliničke slike i ne izaziva česte komlikacije. Međutim, još uvek je tu i veoma opasan delta soj, koji lako puni respiratorne jedinice bolnica. Vakcinisano je oko polovine stanovništva. Cifre zaraženih od Nove godine su iznad i najpesimističnijih očekivanja. Na sreću, brojevi teško obolelih i umrlih im nisu proporcionalni. Čini se da su u ovom talasu oboleli svi, pa i oni koji su već preležani i/ili su vakcinisani. Sa infektolozima Opšte bolnice „Laza K. Lazarević“ dr Milivojem Đurićem i dr Snežanom Mihailović razgovarali smo o nadama i mogućnostima da ovo bude kraj pandemije.

Kako virusi mutiraju
Dr Mihailović navodi da je Kovid virus do sada uspešno mutirao i omogućavao sebi da tako dugo opstane.

dr Snežana Mihailović, Foto: "Glas Podrinja"


-Mutacije su obično slučajni događaji koji imaju malo uticaja na svojstva virusa. Ogromna većina mutacija u genomu SARS-CoV-2 samo su usputne. One ne menjaju ponašanje virusa. S vremena na vreme, virusu se “posreći“ sa mutacijama koja pozitivno deluje na njegovu sposobnost da preživi i razmnožava se. Činjenica da se mutacije u genomu koji kodira šiljasti protein kod ovog virusa, a koji virus koristi da bi se “zakačio“ za ljudske ćelije i ušao u njih je posebno zabrinjavajuća. Jedna mutacija u šiljastom proteinu ovog virusa može da ima više varijacija i do sada mu je omogućila da se lakše veže za ljudsku ćeliju i traje ovako dugo. Što je više pacijenata koji imaju oslabljen imunitet što omogućava da se virus duže zadržava u telu, a ne znamo koliko ih je, omogućava da se usput gomilaju mutacije. Uznemiravajuće je to što virus uspeva da se “izvuče“ i pojača pre nego što čitavi timovi naučnika uspeju da “pročitaju“ virus uz pomoć sekvenci u genomu koji je obiman, objašnjava dr Mihailović.

Veliki broj varijanti
Postoji veliki broj varijanti novog koronavirusa (SARS-CoV-2) nastalih posle alfa soja, u medijima su najviše bile eksponirane tzv „britanska“ sa 30 odsto višom prenosivošću, „južnoafrička“ kod koje je zapažena nešto veća otpornost prema vakcinama i do skora dominatna „indijska“, tj. delta varijanta koja je bila kontagioznija od prethodnih, a sada imamo i omikron. Po mišljenju eksperata selektivni pritisak na mutacije novog korona virusa još uvek ide u pravcu lakšeg prenošenja, pri čemu ne treba zanemariti da je glavna meta na koju vakcine deluju S protein virusa koji je jako bitan za ulazak u ćeliju pa postoji i sekundarni efekat manje efikasnog imunog odgovora, jer se i S protein, zarad tog lakšeg prenošenja menja, kaže dr Đurić.


Dr Milivoje Đurić navodi da lakše forme bolesti pogoduju bržem širenju virusa, jer se oboleli kreću, a ne leže u krevetu.

-U poređenju sa nekim živim organizmima virusi su veoma jednostavni, iako nam neki od njih zadaju dosta muke. Nisu sposobni za umnožavanje ukoliko nisu unutar ćelija a i kada se umnožavaju to čine tako što otimaju ćelijske sintetske mehanizme. Prilikom replikacije njihovog genetskog materijala (DNK ili RNK u zavisnosti od tipa virusa) teži se identičnoj kopiji ali se u stvari javlja određeni broj grešaka, jer su mehanizmi poprilično jednostavni i bez velikih mogućnosti za kontrolu. Ove greške nastale tokom replikacije genetskog materijala su u stvari mutacije, i kao i sve greške uglavnom nisu poželjene, većina tako „defektnih“ virusa i ne ostavi potomstvo jer su mutacije inkopatibilne sa životom.

dr Milivoje Đurić, Foto: "Glas Podrinja"


Ipak, kod malog broja ovako slučajno nastala premetačina u genetskom kodu ima i povoljan efekat koji dovodi do nastanka novog soja. Dakle za nastanak nove varijante u prirodi ne postoji namera, već je ona rezultat slučajnosti koja se kasnije favorizuje prirodnim odabirom. Osobine koje se selektuju su one koje olakšavaju virusno razmnožavanje. Najpre brže prenošenje i olakšan ulazak u ćeliju, jer se tako obezbeđuje velika koncentracija virusa u populaciji, a zatim i lakše forme bolesti kako bi zaraženi što više širili virus, a ne ležali u krevetu, objašnjava dr Đurić.

Kolektivni imunitet
Smatra da upravo to što se omikron sojem mogu zaraziti i oni koji su virus već preležali ne ide u prilog stvaranju kolektivnog imuniteta. Dr Đurić ističe da je mnogo važnije sprečiti širenje virusa i vakcinisati se, nego se nadati kolektivnom imunitetu.

-Sa stanovišta pojedinca daleko je bitnije šta čovek sam može da uradi u sprečavanju širenja i zaražavanja, tj. vakcinacija i revakcinacija, izbegavanje okupljanja i nošenje maske, naročito u zatvorenom prostoru. Kolektivni imunitet podrazumeva da je veliki broj ljudi u populaciji imun na infekciju virusom pa je verovatnoća da se sretnu osoba koja ima i širi virus i osoba koja je podložna virusnoj infekciji veoma mala. Njegov nastanak je deo prirodnog toka epidemije, naravno ukoliko se prebolevanjem stiče solidan imunitet i ako se infektivni agens prenosi samo između ljudi. Ako imate dobru vakcinu vi možete ubrzati proces dostizanja praga kolektivnog imuniteta i u početku pandemije je postojala velika nada da je on dostižan. Nismo ga postigli jer nije vakcinisan dovoljan broj ljudi, šta više virus nam je pokazao i ono što smo već znali, a čega smo se plašili, a to je da populacije sa niskim stepenom vakcinacije predstavljaju idealno tlo za usavršavanje virusa, bar u smislu prenosivosti. Što je prenošenje veće prag kolektivnog imuniteta je viši.

Kod vakcinisanih simptomi znatno blaži
Ono što sada vidimo kod pacijenata zaraženih omikron varijantom korona virusa je da nemaju gubitak čula ukusa i mirisa koji je kod delta virusa bio čest. Kod omikrona su izraženiji bol u mišićima i obilno znojenje što bi za nas značilo da se organizam bori sa virusom. Kod ovih pacijenata je češći bol u grlu, kašalj, kijanje, sekrecija iz nosa, a temperatura ne mora da bude izrazito visoka. Svetska zdravstvena organizacija kaže da nema informacije da su simptomi zaraze omikron varijantom korona virusom mnogo različiti od onih zaraženih drugim varijantama tako da, na kraju treba obratiti pažnju na sve dosadašnje simptome i znakove zaraženosti korona virusom. Jedino je sigurno da potpuno vakcinisani ljudi mogu biti zaraženi, ali su njihovi simptomi sigurno blaži, navodi dr Mihailović.


Podaci koje imamo o novoj omikron varijanti su oskudni, prve studije su ukazivale na 105 odsto veću prenosivost, za 30 odsto manji rizik od hospitalizacije i 50 odsto manji za lečenje u intenzivnoj nezi pri čemu je efektivnost vakcina u sprečavanju hospitalizacije procenjena na 88 odsto, nakon tri doze.

Treba imati u vidu da je efektivnost u sprečavanju zaražavanja niža. U početku se smatralo da će velika brzina širenja omikron varijante i lakše kliničke slike ubrzati proces nastanka kolektivnog imuniteta prirodnim putem, a bez povećanja broja umrlih. Ali, imajući u vidu ponovno inficiranje onih koji su kovid već preležali (na sreću još uvek se radi o malobrojnim) kao i oboljevanje vakcinisanih to se sada čini malo verovatnim, kaže dr Đurić.

Dr Snežana Mihailović se slaže da je vakcina najbolja zaštita, pogotovu protiv težih oblika virusa. Ističe da je vakcina spasila na stotine hiljada života ljudi starijih od 60 godina u celom svetu.

Ako imate dobru vakcinu vi možete ubrzati proces dostizanja praga kolektivnog imuniteta i u početku pandemije je postojala velika nada da je on dostižan. Nismo ga postigli jer nije vakcinisan dovoljan broj ljudi


-Prvi talas vakcine protiv SARS-CoV-2 je imao cilj da smanji rizik od najozbiljnijih oblika bolesti koji za posledicu imaju smrt. Mnogo bolje štite od ozbiljnih oblika, nego od umerenih, blagih i asimptomatskih oblika kovid-a. Njihov cilj i nije da zaustavi samu infekciju, već da se napad virusa na telo učini manje štetnim. Ova zaštita protiv najtežih oblika smanjila je težinu respiratornih infekcija, manju gužvu u hitnim prijemima, veću dostupnost za lečenje u odeljenjima i više vremena zdravstvenim timovima da se posvete lečenju pacijenata na odgovarajući način. Evropski centar za kontrolu i prevenciju bolesti (ECDC) i Svetska zdravstvena orgnizacija (SZO) procenjuju da su započinjanje vakcinacije protiv ove bolesti spašeni životi na više stotone hiljada ljudi starosti od 60 godina.

Zaražavanje vakcinisanih treba doživeti kao nešto uobičajeno i moraćemo da živimo s tom situacijom. Srećom, svedoci smo da je manja stopa bolesnika lečenih u odeljenjima i smrti među ljudima koji su vakcinisani. Vakcine i dalje nastavljaju da nas štite od najozbiljnijih oblika bolesti. Neporecivo je ipak da se učestalost ponovnog zaražavanja među vakcinisanim povećala što se može objasniti. Ljudi nastavljaju da se okupljaju, slave, druže što je prirodno jer je čovek društveno biće. To samo po sebi povećava rizik od prenošenja korona virusa. Poslednjih godinu dana od primene vakcine, naučnici su otkrili da imunitet protiv kovida posle vakcinacije ne traje večno. Ta zaštita će biti veća ili manja u zavisnosti od tipa vakcine i starosti svakog pojedinca. Pojavio se i omikron soj koji je zarazniji i na njega vakcinalni imunitet deluje manje efikasno. Na duže staze ćemo možda morati da preispitamo sastav vakcine kao što se sastav vakcine protiv gripa procenjuje svake godine i menja u zavisnosti od tipa virusa koji je predominantan u populaciji. Sada je još uvek rano da donesemo neke zaključke o tome, navodi dr Mihailović.

Ne može se predvideti dalji razvoj virusa
Ističe da se o omikronu još uvek ne zna dovoljno, a da se samo može nagađati kako će se on u budućnosti ponašati. Ipak, nada se da će mutacije dovesti do slabljenja tako da će on izgubiti na svojoj patogenosti.

-Vrlo malo se zna o omikron varijanti korona virusa, kako deluje i kolika bi mogao biti pretnja. Kako se do sada svaki od ovih virusa razmnožavao u velikom broju ljudi što je omogućilo njegove mutacije, sa novim sojevima virusa sa različitom težinom kliničke slike, tako i ovaj soj nastavlja dalje da mutira. Da li će neka od mutacija omikron soja dovesti do promene opasnije po nas, ostaje da nagađamo, ali i da se nadamo da do toga neće doći. Činjenica je da i o dosadašnjem virusu nismo mnogo znali, a o omikron soju još manje osim ono što vidimo klinički pa je moguće i da će u budućnosti, imajući u vidu dosadašnje iskustvo sa drugim virusima, i ovde mutacije dovesti do slabljenja virusa tako da jednog dana on izgubi na svojoj patogenosti. Nadamo se da će do toga doći brže nego što pretpostavljamo, kaže dr Snežana Mihailović.

Mediji neretko „najavljuju“ da će posle omikrona doći novi, opasniji sojevi. Naši sagovornici kažu da se ne može predvideti kako će virus dalje mutirati.

Opasno samozavaravanje
-Sva istraživanja na koja se pozivamo odnose na veći broj ljudi, na populaciju koja je bila meta ispitivanja, svi zaključci su doneti iz te perspektive i preslikavaju se na politiku javnog zdravlja. Govorimo o većem ili manjem riziku za težak oblik bolesti, za intenzivnu negu i svima koji imaju neke prateće bolesti je jasno da svoje šanse povećavaju izbegavanjem zaražavanja (pridržavanjem propisanih mera) i vakcinacijom, što se na kraju i vidi kada pogledate koliko je ljudi sa pratećim bolestima vakcinisano. Tragedije na nivou populacije su retke, a nivou pojedinca i porodice daleko češće. Molim sve sugrađane da učine što je do njih da spreče da se zaraze i da obole, a ne da se uzdaju da se to njima neće desiti jer ne postoji, a i ako se i desi da je to grip ili obična prehlada, ističe dr Milivoje Đurić.


-Nije moguće predvideti pojavu novih, opasnijih mutanata koronavirusa, ali kako smo prethodno objasnili cilj virusa je umnožavanje, a ne nužno oštećenje i smrt domaćina. Teški oblici bolesti koji brzo dovode do smrtnog ishoda ne doprinose mnogo širenju virusa i lakše se prepoznaju pa se osobe i pre izoluju i leče, tako da ne doprinose težnji virusa za brzim širenjem, navodi dr Milivoje Đurić.

Dr Mihailović navodi da se promene kod Kovid virusa dešavaju toliko brzo da ne ostavljaju vremena za temeljno istraživanje novih sojeva.

-Novi sojevi su infektivniji i mi ne možemo sa sigurnošću tvrditi da li će neki od njih biti opasniji i da li će u nekom momentu baš taj opasniji soj virusa opstati i dovesti do novih težih oboljenja. Tolikom brzinom se dešavaju promen da nam ne ostavljaju dovoljno vremena za iscrpna istraživanja koja dugo traju jer treba “pročitati“ deo po deo genetskog materijala koji je veoma obiman. Mi do nekih podataka dolazimo samo praćenjem težine kliničke slike i brzine prenošenja virusa. Virusi su, bez obzira na svoju jednostavnu građu, sposobni da se razmnožavaju samo u živom organizmu, veoma “pametni“ i sposobni da izbegnu naš imuni odgovor. Nije nemoguće da će opstati one mutacije koje su najpovoljnije za njih, koje im omoguće da se izbore sa našim imunim sistemom, “zaobiđu“ ga, “zbune“ i tako nastave dalje da se razmnožavaju, kaže dr Mihailović.

Živimo sa velikim brojem virusa bez posledica
Dr Đurić se nada da će stečeni imunitet uticati na težinu oboljenja i da ćemo sa kovidom moći da živimo kao sa prehladom.

-Kod ljudi su pored novog koronavirusa značajna još četiri koronavirusa koji izazivaju ono što se kod nas naziva prehladom (SARS i MERS virusi sada imaju više istorijski značaj). Prethodni imunitet, bez obzira na mehanizam nastanka – prirodno oboljevanjem ili veštači vakcinacijom, ima veliki uticaj na težinu oboljenja. Svedoci smo lakih kliničkih slika kod onih koji su već preležali kovid kao i kod vakcinisanih i sasvim je moguće da će vremenom SARS-CoV-2 zbog mutacija i prethodnog imuniteta imati manje više jednak zdravstveni značaj kao i ova četiri pomenuta koronavirusa, navodi dr Đurić.
Dr Mihailović dodaje da je vakcina najznačajniji faktor za kraj epidemije. Zbog slabljenja virusa gaji nadu u povoljan ishod.

-Za pacijente nije ni važno da znaju da li su zaraženi omikronom ili nekim drugim sojem korona virusa. Najvžnije je da li su osobe vakcinisane ili ne. Za nevakcinisane će omikron doneti posledice. Naša nada je u tome da je pojava omikrona pokazala slabljenje snage virusa. Kraj epidemije može obezbediti više faktora, mođu kojima je vakcina najvažnija. A on se može desiti i brže nego što očekujemo. Ako se naš organizam više puta sretne sa korona virusom, a to se dešava ako je preležao infekciju i ako se vakciniše sa tri doze vakcine, naročito ako su one različite, imunitet će postati najjači. To daje nadu da postoji kraj ove epidemije. Mi živimo sa velikim brojem virusa bez ikakvih posledica pa se može očekivati da se to desi i sa ovim virusom. Kada, niko ne može dati tačan odgovor, ali slabljenje virusa što je pokazala pojava omikron soja, daje nam za pravo da se nadamo povoljnom ishodu ove pandemije, navodi dr Snežana Mihailović.
M.Mijailović

Najnoviji broj

11. april 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa