17. februar 2022.17. feb 2022.
Foto: "Glas Podrinja"

Foto: "Glas Podrinja"

DR DRAGANA STOJKOVIĆ, SPECIJALISTA INTERNE MEDICINE

Važno je voleti svoj posao

“Specijalizacija interne medicine mi je bila želja još od četvrte godine fakulteta. Predviđeno je da dve godine specijalizacije budemo u matičnoj ustanovi, odnosno u Šapcu, a zatim tri godine u Beogradu Privatni život mora da trpi, a razumevanje i podrška porodice su najbitniji. Ono što me je uvek motivisalo u ovom poslu je želja da nekome pomognem” priča dr Dragana Stojković, specijalista interne medicine Opšte bolnice “Dr Laza K. Lazarević”
Nekada je teško uskladiti karijeru i porodične obaveze. Nije retkost da žene odlažu jedno, dok se ne ostvare u drugom. Dr Dragana Stojković primer je da dobra volja, želja, dobra organizacija, a pre svega podrška najbližih, vode do ispunjenja u obe sfere života.

Pre pet i po godina započela je specijalizaciju iz interne medicine. Deca su joj tada bila sasvim mala. Specijalizaciju je završila u januaru, deca su u međuvremenu porasla, jedna je krenula u školu, druga u pretškolsko, a krajem ovog meseca stiže i treće dete, posle dve devojčice dečak.

-Specijalizacija interne medicine mi je bila želja još od četvrte godine fakulteta, kada smo je slušali. Ostala su mi u lepom sećanju i predavanja i ispit na kom sam dobila 10. Čekala sam šest godina po završetku fakulteta, a kada sam dobila željenu specijalizaciju bila sam srećna i zadovoljna, ali se istovremeno javila i bojazan da li ću uspeti da uskladim sve sa porodičnim obavezama. Pet godina izgleda mnogo, ali zacrtala sam cilj i nosila se sa svim, a i sve je mnogo lakše kada se nešto voli, kaže dr Dragana Stojković.

Dug i težak put do specijalizacije
Da bi neko postao lekar specijalista mora, nakon završenih osnovnih studija medicine, da pređe dug i nimalo lak put. Procedura je strogo propisana, potrebno je odobrenje rukovodstva, Stručnog saveta i Upravnog odbora ustanove. Nakon toga je neophodna verifikacija Zavoda za javno zdravlje i na kraju saglasnost i raspisivanje javnog poziva od strane Ministarstva zdravlja.
Opšta bolnica “Dr Laza K. Lazarević” Šabac, tokom poslednje četiri godine dodelila je 32 specijalizacije, od toga je 26 u toku, a šest je u završnoj fazi. Dve specijalizacije iz interne medicine, koje su započete pre ovog perioda upravo su završene. Jedna je dr Katarine Ostojić, o kojoj smo pisali u prethodnom broju, a druga dr Dragana Stojković.
Tokom ove četiri godine dodeljeno je i 11 subspecijalizacija i to iz oblasti kardiologije (dvoje), gastroenterologije, kliničke transfuziologije, intenzivne medicine, pulmologije, farmakologije – farmakoterapije i nefrologije.


Specijalizacija predviđa stalna putovanja do Beograda i nazad, rad na klinikama, kasnije učenje. Poslednje dve godine sve je poremetila epidemija Kovida. Ipak, dr Draganu ni to nije omelo da sve završi u predviđenom roku.

-Predviđeno je da dve godine specijalizacije budemo u matičnoj ustanovi, odnosno u Šapcu, a zatim tri godine u Beogradu. Tokom prvog dela specijalizacije stekla sam dosta opšteg znanja iz interne medicine od starijih kolega u šabačkoj Bolnici. Kasnije se to znanje u Beogradu nadograđuje i usavršava kruženjem na klinikama. Bila sam u Beogradu oko godinu i po dana, a onda je sve prekinula korona, navodi dr Dragana.

Bila je među prvima koji su u martu 2020. godine angažovani na infektivnom odeljenju. Oko godinu dana je radila u “crvenoj zoni” na internom odeljenju šabačke Bolnice.

-Na početku je bilo zastrašujuće. Nismo znali sa čim se susrećemo, niti koliko je to opasno, samo smo čuli da jeste. Navikli smo se i na to. Nadam se da ćemo se uskoro više baviti internom medicinom. Zbog epidemije se poremetio kompletan zdravstveni sistem, kaže naša sagovornica.

Ističe da joj je period od godinu i po dana, između januara 2020. godine i juna 2021. bio najnaporniji. To je vreme koje lekari na specijalizaciji koriste za učenje, međutim, sada to, zbog rada u kovid zonama, bilo veoma otežano.

-Do juna sam radila u kovidu u Šapcu, a kasnije sam nastavila specijalizaciju u Beogradu. Uspela sam da završim i kruženje na klinikama u Beogradu, koje mi je ostalo i da položim sve kolokvijume koji su mi bili neophodni da bih izašla na završni ispit. Završila sam sve u januaru, kako je bilo po planu i da se nije desila epidemija, navodi dr Dragana.

Lekar je najproduktivniji kada radi posao koji voli. Tada su na dobitku svi, i lekari i pacijenti


Kaže da joj je tokom trajanja specijalizacije najteže palo putovanje do Beograda i nazad. Međutim, znala je da je to još jedan stepenik na koji se mora popeti kako bi stigla do svog cilja.

-Privatni život mora da trpi, a razumevanje i podrška porodice su najbitniji. Deca su na početku bila jako mala, ali uspeli smo da se uskladimo. Navikle su se i one i muž i ja. Naši roditelji su bili tu da pomognu uvek kada treba. Kolege iz udaljenijih gradova iznajme stanove u Beogradu i znaju da će biti odvojeni od porodice dve ili tri godine. Sa te strane je teže, ali je fiziki sigurno lakše. Naporno je ustajati rano svako jutro, odlaziti u Beograd, raditi, putovati nazad. Međutim, to je put koji mora da se pređe i kada to čovek shvati bude lakše, kaže naša sagovornica.

Za razliku od mnogih njenih kolega, dr Dragana je imala sreću da se ubrzo posle završetka fakulteta zaposli baš tamo gde je želela, na interno odeljenje. Pre toga se obrela gde i većina mladih lekara, na urgentnom prijemu, što pamti kao stresan period.

-Zaposlila sam se odmah po završetku fakulteta. Završila sam 2010. godine i posle stažiranja od šest meseci, bio je konkurs u Opštoj bolnici. Kolega i ja smo primljeni kao najbolji kandidati na urgentni prijem. Rad na urgentnom je stresan, pogotovu za mlade lekare. Jedno je učenje i teorija, a nešto sasvim drugo praksa i urgentna stanja. Naravno, tu su i starije kolege, ali mlađi su prvi na udaru. Posle godinu i po provedenih tu, ukazala se prilika na internom odeljenju. Rodila sam dvoje dece u međuvremenu, a 2016. godine dobila i specijalizaciju. Imala sam sreću i nisam gubila vreme u drugim službama, navodi dr Dragana.

Internoj medicini ju je privuklo, ono što i samom lekarskom pozivu, želja da nekome pomogne. Planira i subspecijalizaciju, a najveća želja joj je kardiologija.

-Ono što me je uvek motivisalo u ovom poslu je želja da nekome pomognem. Interna medicina je sveobuhvatna i pre svega, logična. Samo mora da se nauči mnogo da bi moglo da se zaključuje. Interna je preobimna i ne može se biti dobar u svim njenim granama, ali to je sve individualno i zavisi od toga čemu je neko skloniji. Žao mi je što neki lekari, od kojih sam učila u šabačkoj bolnici, više nisu tu. neki su otišli, a neki, nažalost, više nisu živi, kaže dr Dragana i dodaje da duguje zahvalnosti i Opštoj bolnici, kao ustanovi, jer joj je omogućila da dobije željenu specijalizaciju.

-Lekar je najproduktivniji kada radi posao koji voli. Tada su na dobitku svi, i lekari i pacijenti, zaključuje dr Dragana Stojković.

Ćerke sada već razumeju šta mama radi, ali za sada nemaju želju da krenu njenim putem, više su nastrojene ka umetnosti.
M.M.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa