24. februar 2022.24. feb 2022.
Foto: "Glas Podrinja"

Foto: "Glas Podrinja"

MEMORIJALNA MESTA SABORNE CRKVE U ŠAPCU

Hram krvlju osveštan

Saborni hram u Šapcu posvećen svetim apostolima Petru i Pavlu nije samo velelepna bogomolja i spomenik kulture, nego i svetinja osveštana krvlju mučenika.

Na samom početku Prvog svetskog rata, 9. avgusta 1914. godine, Šabac je prvi bio na meti. Austrougarska vojska bombardovala je grad sa klenačke strane dok ga nije pretvorila u ruševinu. Tri dana kasnije, neprijateljske trupe ušle su u grad i nekoliko stotina građana zatvorili u šabačku crkvu i ostavili ih tri dana, po avgustovskoj žegi, bez hrane i vode. Zatvorenici su lizali vlažne zidove, pili zejtin iz kandila i jeli vosak. Neki su izgubili razum od gladi, žeđi i smrada. Tek trećeg dana doneli su im hranu i piće da bi ih, predveče prevezli preko Save u Klenak, a sutradan sproveli u zloglasne logore.

Kada je dobila Cersku bitku, srpska vojska je otpočela žestoko gonjenje neprijatelja. Uvidevši da moraju da napuste grad, u žurbi i odmazdi, austrougarski vojnici ponovili su scenario i zatvorili veliki broj Šapčana i Majuraca u crkvu. Kada su začuli uzvik: „Živeo kralj Petar!“, besno su upali u hram i i kundacima tukli taoce, isterali ih u portu i naredili da sami sebi kopaju raku. Potom su ih postrojili, povezali žicom i pokosili mitraljezom. Pošto je bilo živih, zasuli su ih gašenim krečom i zatrpali zemljom.

Obavešten o ovom i drugim zločinima austromađarske vojske, vojvoda Stepa Stepanović je pozvao Međunarodnu komisiju da utvrdi činjenice i obavesti evropsku i svetsku javnost. Na čelu Komisije bio je profesor Lozanskog univerziteta, dr Rudolf Arčibald Rajs. „Utvrdio sam da se iza šabačke crkve nalazi stvarno velika zajednička raka, koju sam dao otvoriti. Jama je dugačka 10 metara, a široka 3,5.
Na dubini od jednog metra pojavio se niz leševa izmešanih i u raznim položajima. Jednima noge bejahu gore, neki su ležali porebarke, drugi pak previjeni na dvoje. Sve pokazuje da su tela bila zatrpana zemljom kako su pala u jamu... Ruke su im bile vezane užetima. Starost žrtava kreće se između deset i osamdeset godina.“, zapisao je dr Rajs.

Posle rata, eshumirano je 157 leševa, koji su sahranjeni u zajedničku grobnicu.

Sveštenička grobnica, Foto: "Glas Podrinja"


GROBNICA EPISKOPA I SVEŠTENIKA
U samoj crkvi sahranjeni su episkopi šabačkovaljevski: Sergije Georgijević, Mihajlo Urošević i Simeon Stanković, o čemu svedoči spomen ploča na zidu hrama. Takođe, u bogomolji su pohranjeni i zemni ostaci sveštenoslužitelja koji su se preselili u večnost: „Pod ovom pločom složeni su tjeljni ostaci preminuvših sveštenoslužitelja svetog hrama ovog na večno upokojenje. Grobnicu ozidasmo i spomenik vozdružismo u ljubavi i saglasju: Jovan Pavlović protejer, Jakov Živanović, Ignjat Vasić, Marko Petrović i Adama Teodorović Parosi.“


Spomenik i spomen kosturnica žrtvama rata
Nad velikom kosturnicom stradalih Šapčana u porti crkve i svim žrtvama balkanskih i Prvog svetskog rata (1912-1918) podignut je monumentalni spomenik od belog mermera sa Venčaca. Projekat spomenika dao je vajar Frano Mengel Dinčić iz Kotora, dok je gradnjom rukovodio akademski vajar M. Jovanović iz Sremske Mitrovice. Dinčić je uradio i postavio spomenik, koji ima postolje od tri stepenika, stub u vidu osmokrake prizme, sa dve figure, četiri bareljefa na bokovima prizme i figurom vojnika, na vrhu, u bronzi. Skulptura, prikazuje srpskog vojnika u pokretu, sa razvijenom zastavom u jednoj i spuštenom puškom u drugoj ruci, koji simbolizuju pobedu i oslobođenje srpskog naroda. Uz bočne strane stuba i postamenta postavljene su dve simbolične skulpture muškarca i žene od belog mermera. Sa prednje i zadnje strane postamenta su bronzani reljefi sa scenama, koje govore o stradanju nedužnog stanovništva za vreme austrougarske ofanzive. Visina spomenika je oko 8 metara. Na prednjoj strani spomenika urezan je natpis: ‘’Žrtvama u ratovima 1912 – 1918, Zahvalno potomstavo, 19 avgusta 1933. Šabac’’.

Spomenik je svečano otkrio kralj Aleksandar I Karađorđević, dvadest godina nakon šabačke golgote, 1934. godine, o čemu svedoči ploča na zidu hrama.

Spomen ploča Luki Lazareviću
U porti šabačke crkve sahranjen je pop Luka Lazarević (1774-1852), ustanički vojvoda rodom iz Svileuve, koji se istakao u boju na Mišaru (1806) i postao zapovednik Šapca 1807.
Pop Luka Lazarević predstavlja izuzetnu ličnost naše ustaničke istorije. Svojom konjicom proslavio je ne samo Šapčane, nego i celu Srbiju. Za iskazanu hrabrost postao je veliki vojvoda šabačke nahije.

Grobno mesto
pop Luke Lazarevića, Foto: "Glas Podrinja"


U porti Sabornog hrama sv. Petra i Pavla, sahranjen je sa najvećim počastima. Na grobu je postavljen ‘’mramorni beleg’’ a na zidu crkve ploča sa epitafom od jedanaest stihova, koji je napisao pesnik Jovan Ilić, profesor šabačke gimnazije: ‘’Krepkom mišcom, srcem viteškijem, U najgore doba po Srbina, Kad, procvilje malo i veliko, I Srbija zemlja ponosita, Krvavijem suzam proplakala, Rodu svome posluživši vjerno: Ovde leži LAZAREVIĆ LUKA, Štit Pocerja, cvjet srpskih junaka, A posinak vrla Karađorđa! Prosta zemljo! kojano ga skrivaš, Svojom te je otkupio krvlju ‘’.

Lukina nadgrobna ploča spada među najlepše srpske epitafske spomenike. Opštinski odbor udruženja potomaka ratnika učesnika oslobodilačkih ratova, koji je osnovan u Šapcu, krajem aprila 2005. godine, planirao je da u Šapcu podigne spomenik Luki Lazareviću, ali do danas to nije ostvareno.
Ove godine obeležavamo 170 godina od njegovog upokojenja.
M.F.

Najnoviji broj

21. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa