21. april 2022.21. apr 2022.
Krstovdan – Posvete i uznesenja
Nova knjiga Krstivoja Ilića:

Krstovdan – Posvete i uznesenja

Kraljevsko trojstvo u srpskoj poeziji – Dučić, Raičković, Krstivoje Ilić
Sudbinska knjiga pesnika sa krstom u imenu, „odanog do poslednjeg tkiva besmrtnoj lozi Nemanjića“. Pesnika koji poštuje „odluke Boga slobode i Boga poezije“, ali i duboko svesnog „da mirno može izaći pred Dučića“.

KRSTIVOJE ILIĆ O BOŽANSTVU STVARI
Mada je sasvim lako reći –
stvari ostaju samo stvari:
ako se božanstvo zanemari,
ko bi mogao postati veći,
prijatelj svega što ne diše,
i u tajni se oblik skriva:


U BOGU SVAKA STVAR JE ŽIVA I SAMA SVOJU VEČNOST PIŠE!
Omeđen „Izrastanjem“ i „Zdravicom Obiliću“ (posvetama Knežević Stefanu i Njegošu) pesnikov ikonostas donosi Pohvale – Vinu, Lirici, Ljubavi, Anđeoske i Pohvale zavičaju... Ukras i korice knjige sa rečima Dragana Lakićevića: „Birajući po srodnosti, Krstivoje gradi svojevrsne ode-epigrame piscima, nalik na spomeničke natpise. Te kratke forme portreta duhovite su i uzvišene, nadasve pohvalne, izvedene iz retorike i poetike samih pisaca, čije su reči i misli obeležile epohu i kulturu i ostavile sopstveni trag u kosmosu“... Da „podeli“ sa čitaocima Glasa Podrinja pesnik je izabrao Pohvale zavičaju, jer kako reče, po mišljenju najistaknutijih srpskih pesnika: „Ne postoji bogatiji književni zavičaj!“

VUK
Novi zavet, u narodnom ruhu – na jeziku prelja i pastira:
MLAZ MUDROSTI IZ DUBINE VIRA;
Kao spomen – SRBIJI I VUKU!
FILIP
Krenuo sam iz patnje i mraka,
stazom slave VOŽDOVIH JUNAKA:
nije lako preći preko Drine;
JER JE DRINA OD SUZA PLANINA!
LAZA K. LAZAREVIĆ
Eh, Švabice, od vatre i studi,
divna pesmo mojih žednih čula,
na pragu sam patnje, i rasula:
NEMAM LEKA ZA SOPSTVENE GRUDI!
JANKO VESELINOVIĆ

Ispevana zavičajna freska,
kako zemni prolaze nam dani;
svakim stihom u srcu se hrani:
TVOJA MAČVA, MOJA VILA-LESKA!
OSKAR DAVIČO
Nek tvoje bude sve, daj meni SUNOVRATE –
odrpane prevrate i ljute koprive;
Živeću kao pećine, kao zveri što pate,
za sve čije su oči uvek žalostive:
JER NE ZNAJU JOŠ ŠTO LjUBAV
MOŽE ZNATI!
DRAGOLjUB RAJIĆ
ŽITO
Vala, grom da spali onoga ko ga pogazi! –
Pa makar to bio vetar, čovek ili leto.
Što ono ne bi raslo do neba da dolazi!
Što ne bi ono bilje bilo, bilje sveto,
Pa da zvezde pojedu onog ko ga pogazi!
NIKOLI DEVURI
NEMA VIŠE ZMAJA OD NOĆAJA:
Klonula je i sablja i ruka,
Zemlja skriva grobove hajduka;
A HAJDUKE – SA ZVEZDAMA SPAJA!
ALI TVOJE REČI OZVEZDANE,
ISCELIĆE I NAJTEŽE RANE!
VITOMIR T. NIKOLIĆ
LAZAR TEODOROVIĆ
Sluga otečestva
„Kao član Saveta, čovek koji je školovan,
i veliki prijatelj novom redu stvari,
Teodorović je poslan u Carigrad za
KAPUĆEHAJU SRPSKOG“ (1). Prema Lazinim
„carigradskim pismima“ Iliji Garašaninu,
bilo je to 16.oktobra 1843.god. Nije
vredelo đto se izgovarao da je slab i
star, da se boji kako će kosti ostaviti
u Turskoj. Prota Mateja ga je tešio:
„E, BOGME, LAZO BRATE, TO TI JE S TVOJE
PAMETI; ŠTO NAS NENAUČENE NE ŠALjU?“
(1) Ambasador
IVAN LOLIĆ
STRICU NEIMARU
Često te sećanje vraća i dugo sa tobom ćutim –
Ne prija ni rakija, od tebe preostala;
Ni što si otišao, ne mogu da se ljutim:
Neka ti zemlja greje žuljeve i stopala...
Sad tragom tvojih želja krilati unuci kruže:
SAMO JE SEĆANjE BUDNO, MOJ DOBRI,
STARI DRUŽE!


Drugi o nama: Jovan Pejčić u eseju povodom zbirke „Krstovdan“ Uznesenja pesnika Krstivoja Ilića
-Na mapi srpske poezije dvadesetog i, evo, u početnim decenijama dvadeset prvog veka, pevanje Krstivoja Ilića samoizgradilo se u veliku lirsku ispovest što zahvata u značenju i simboliku svega vidljivog i nevidljivog u životu, u opštoj ljudskoj i pesnikovoj rodnoj istoriji i sudbini, ali, takođe, i u sudbini samog pevanja kao prvog i poslednjeg izraza čovekove duše, čovekovih stvaralačkih moći. Svet je lirski junak njegovih stihova. Od početka (od „Razdora u sluhu ruže“,1973) do najnovije zbirke „Krstovdan“ („Čigoja štampa“, Beograd,2021), peva on – uvek prodornim, svežim, novim jezičko-poetskim slikama i metaforama – o onom najtežem i najbolnijem: metafizici postojanja, stvaranja i umiranja.



Prefinjen liričar, majstor forme (tvorac nekolikih najlepših soneta savremenog srpskog pesništva), Krstivoje Ilić rano se potvrdio kao pesnik duboko ukorenjen, s jedne strane, u tradiciju samih vrhova srpske i svetske poezije, a s druge: u nasleđe uzvišene rodoljubivosti osvedočene susretom i sa duhovnom srpskom povešću, sa pitanjima unutrašnjeg identiteta ličnosti i naroda. Pri tome su strepnja i samoća, a s njima melanholija kao vladajući ton, suštinsko egzistencijalno određenje lirskog subjekta Ilićevog stvaralaštva“.
———-
... Knjige su mu često nagrađivane. Od brojnih priznanja spomenućemo tri najnovija: prvi je dobitnik nagrade „Stražilovo“, za savremenu liriku; „Odziva Filipu Višnjiću“, za pesničko rodoljublje, kao i Povelje za životno delo Udruženja književnika Srbije...
(„Krstovdan“, Izvod iz biografije Krstivoja Ilića)
———-
… “Prefinjen liričar, majstor forme, tvorac nekolikih najlepših soneta savremenog srpskog pesništva…” Jovan Pejčić o pesništvu Krstivoja Ilića.
S.Ljubić

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa