9. jun 2022.9. jun 2022.
Život piše romane, ja samo beležim
SVETLANA FUCIĆ, GOST BIBLIOTEKE KOCELjEVAČKE

Život piše romane, ja samo beležim

Studiozno duboko, verovatno bez svesne namere, autorka vođena sopstvenom intuicijom i proviđenjem ispisuje fantastične redove koji poznavaoce drže u stanju između ustreptalosti i otkrovenja. Ne možete ostati ravnodušni kada vam neko ponudi sve svoje. Odživljeno, ravnodušno, saznano
U organizaciji biblioteke Janko Veselinović u Koceljevi je prošle nedelje upriličeno druženje ljubitelja pisane reči sa književnicom Svetlanom Fucić pod nazivom “Život piše romane, ja samo beležim”. Tom prilikom prisutnima je predstavljeno pet naslova od kojih je, stiče se utisak, autorka posebno ponosna na roman Humaj ptica, delo koje je u Turskoj ubrzo nakon štampanja prodato u deset hiljada primeraka.

Prema rečima Jasmine Gajić ovaj roman je kuriozitet i po tematici koju obrađuje i po načinu na koji se sve to dešava. U njemu ima svega. Ponajviše književnosti, ali i filozofije, religije, psihologije, etnografije...U osnovi romana je ljubavna priča. Ali, nije samo to. Religijski momenat je, kaže, fascinantan a istorijske činjenice neprocenjive.

-Čitajući roman Humaj ptica očekivala sam pojednostavljeno istorijsko i ljubavno štivo kakvo već decenijama negujemo na ovim prostorima. Odmah po otvaranju korica sačekaše me Andrićev i Selimovićev citat. Dosta neobično i lepo posmislih i čitajući dalje prepoznah i nalazih sličnost i sa jednim i sa drugim. Studiozno duboko, verovatno bez svesne namere, autorka vođena sopstvenom intuicijom i proviđenjem ispisuje fantastične redove koji poznavaoce drže u stanju između ustreptalosti i otkrovenja. Ne možete ostati ravnodušni kada vam neko ponudi sve svoje. Odživljeno, ravnodušno, saznano. Iako je radnja romana smeštena u daleku prošlost, savršeno oslikava savremenu zapitanost i suštinu modernog čoveka. Ne podilazeći čitaocu Fucić na kraju ne daje laka rešenja i odgovore. Ona suočava. Svakoga sa samim sobom, tvrdeći da treba otići korak dalje, jer sve što činimo u osnovi nije dobro- rekla je Gajić.

Autorka se u ovom delu bavi likom Mehmeda Osvajača o kojem niko nije pisao u svetskoj literaturi na bilo koji način, osim kroz istorijske podatke. Inicijalna kapisla za nastajanje ovog dela bila je svojevremeno pročitana rečenica u kojoj se navodi da je veliki vojskovođa ostao upamćen po tome što je svojeručno ubio jednu od svojih konkubina, što nije bilo svojstveno sultanima, jer su to za njih činili drugi.

KNjIGA KOJA JE ISPUNILA SVOJU MISIJU
Svetlana je književnica čiji je opus veoma ozbiljan. Kako ističe Jasmina Gajić iz biblioteke Janko Veselinović one je pesnik, prozaista, književni kritičar, tekstopisac. Ona je i humanitarac. Roman I bi svetlost, kaže autorka, ispunio je svoju misiju time što je spasao bar jedan život za koji zna. Delo napisano laganim stilom, čitljivo, jasno i realno, veoma potresno. Obrađuje aktuelnu temu iz stvarnog života, narkomaniju. Autorka duboko proživljava ovu temu. Knjiga je nadasve edukativna.
-Nekoliko godina nakon što je ova knjiga izašla, bavila sam se preventivnom borbom protiv narkomanije i bolesti zavisnosti. Išli smo po osnovnim i srednjim školama i držali edukativne radionice. Ta knjiga je išla od ruke do ruke među decom i u jednoj od škola, nakon predavanja, prilazi mi devojčica i zahvaljuje mi se. Bila je na žurci i malo je falilo da uzme nešto a onda se setila Anđelike, lika iz romana. I posle toliko godina ja imam taj osećaj duboke zahvalnosti. Ta priča je spasla jedan život. Jedno dete je odustalo od opijata i moja misija je završena. Sve posle toga je književnost radi književnosti- izjavila je Svetlana.


Istraživanje ju je odvelo u dane čitanja koječega, pa i Kurana.

-Mehmed Osvajač bio je izvanredno pametan. To me je privuklo, njegov ogromni intelekt. Kroz istoriju je ostao upamćen kao čak veći intelekt od Napoleona. Taj čovek je tri godine pripremao opsadu Konstantinopolja. Ova ljubavna priča jeste uslovno rečeno ljubavna priča jer se u tom njegovom osmišljavanju kako da porobi Konstantinopolj desio upad u jedno od srpskih sela odakle je oteta devojka Milica koja je dovedena njemu u harem i koja, za vreme koje živi u haremu, ćuti. Ona je izgovorila jednom jednu jedinu reč. Na traženje da se odazove na tursko ime Mihrimah, ona je odgovorila Milica. On je opsesivno vezan za nju. Međutim, žrtvovao je tu svoju opsesivnu ljubav zarad Konstantinopolja. I da nije, verujem da bi Konstantinopolj i danas bio očna jabučica sveta. Međutim, od tada on nikad više nije bio hrišćanski niti će biti. Mehmed osvajač je učinio ono što niko pre njega nije. I neka je to čovek tuđe vere, ali ja ne smatram da nečiji veliki um ima odrednicu kao što je vera, kao što je nacija ili boja kože. Zaista imam veliko divljenje prema takvom umu jer on je čuda stvarao tri godine da bi preneo top, deo po deo, preneo celu brodsku flotu preko brda za jednu noć da bi osvanula sa druge strane Zlatnog roga i da bi sa te strane napao Konstantinopolj. Šest nedelja je opsedao i osvojio ga je- otkriva Svetlana i dodaje da je to zaista jedna filmična priča.

SEDMI DAN
Još jedan od predstavljenih romana otkriva nam manje poznate istorijske činjenice i događaje. O jednom trenutku iz prošlosti govori knjiga Sedmi dan. Naime, 11.oktobra 1882.godine u svetu se desio presedan pokušajem atentata na vladara, u kom su učestvovale dve žene. Reč je o kralju Milanu na koga je pucano u Sabornoj crkvi u Beogradu. Atentatorke su bile Ilka Marković i Lena Knićanin. Prva je nađena u zatvorskoj samici, umorena peškirom a zvanično saopštenje je glasilo da se dogodilo samoubistvo. Lena je sprovedena u pratnji jednog žandara u rimski bunar na Kalemegdanu. To su činjenice, napominje autorka, koje nam je ostavila istorija a sve ostalo je moglo i nije moralo biti.
Zbog ove knjige dobila je dozvolu da sate provede u arhivu Srbije ne bi li našla neke konkretne podatke.

-I sve što sam našla jeste to što ovde piše... Dobila sam dozvolu od tadašnjeg direktora Beogradskih tvrđava i spustili su me sa sve pratnjom policijskom u rimski bunar. To je 212 metara pod zemljom. Fascinantno je kako je napravljen. Ja sam morala da doživim to gde je Lena Knićanin bila zatovrena sedam dana u pratnji jednog žandara. Policija je išla i ispred i iza mene, pretresli su me, mogla sam da nosim samo notes i olovku pošto je bunar jedna od glavnih filtera beogradskog vodovoda. Kada smo konačno sišli rekla sam svojim pratiocima da treba da ugase svetlo jer sam morala da doživim taj mrak. Gore je otvor osmougaoni kroz koji upada kiša. Međutim, vi kad siđete tih 212 metara pod zemlju gde se inače ne silazi, silaze ronioci jednom u deset godina jer se kroz te lagume ulazi u Dunav, mrak je neverovatan. Verovatno je tako u grobu. Do te mere je mrak- podelila je autorka svoje neobično iskustvo sa publikom.

I delo “Underground soul” se bavi ovom temom. Specifična je po tome što je pisana bez interpunkcije. Nema velikog slova, tačke, zareza...Zbog toga nije jednostavan za čitanje ali, kako objašnjava autorka, to je bila jedina forma, jer je reč o romanu toka svesti, pisan iz misli bivših zavisnika od heroina i alkoholičara, bez prepričavanja, narativnog toka i fikcije.
V. Bošković

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa