16. jun 2022.16. jun 2022.
Do kraja godine implementacija procedure u šabačkoj Opštoj bolnici
DR DRAGAN PETROVIĆ ZAVRŠAVA EDUKACIJU IZ OBLASTI MINIMALNO INVAZIVNE HIRURGIJE KOLOREKTALNOG KARCINOMA

Do kraja godine implementacija procedure u šabačkoj Opštoj bolnici

“Kolorektalni karcinom se nalazi na trećem mestu u svetu odnosu na ostale karcinome, sa učestalošću od 10 odsto u odnosu na ukupan broj karcinoma. U rizične grupe spadaju osobe starije od 50 godina, muškog pola, osobe koje imaju u porodici člana ili rođaka sa ovom vrstom karcinoma, osobe koje boluju od diabetes melitus tip 2- insulin nezavistan dijabetes, hronične zapaljenske bolesti debelog creva, ulcerozni kolitis i kronova bolest. Brojna klinička ispitivanja koja su rađena utvrdila su da laparoskopska operacija kolona u potpunosti zadovoljava sve onkološke principe i ne samo to, nego su onkološki rezultati identični otvorenoj metodi, a u pojedinim slučajevima i bolji”, navodi dr Dragan Petrović
Laparoskopska ili minimalno invazivna hirurgija predstavlja način operacije gde se zahvat izvodi kroz male ubodne rane. Za razliku od klasične operacije nema dugačkih rezova, a proces oporavka pacijenta je znatno kraći.

Operacije ovakvog tipa sve više postaju rutinske i u Srbiji, a šabačka Opšta bolnica “Dr Laza K. Lazarević” teži tome da u svoj rad uvede što više savremenih procedura. Prva laparoskopska operacija karcinoma debelog creva u šabačkoj bolnici je obavljena 2019. godine, a nakon nje još sedam, uz stručni nadzor lekara iz projekta LapSerb iz Beograda. Do sada bi postala deo standardne procedure, da nije bilo pandemije.

Projekar “LapSerb” je projekat nacionalnog programa obuke za minimalno invazivnu kolorektalnu hirurgiju. Sprovodi se pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravlja, a rukovodilac projekta je prof. Ajmad Parvaiz iz Velike Britanije. Dr Dragan Petrović, specijalista hirurgije šabačke Opšte bolnice ovih dana završava edukaciju u Centru za minimalno invazivnu hirurgiju Univerzitetskog kliničkog centra Srbije u Beogradu.



Zašto ste izabrali baš ovu subspecijalizaciju?
-Interesovanje za ovu vrstu subspecijalizacije počelo je još u toku moje specijalizacije, a kasnije i po završetku iste kada sam samostalno počeo sa operacijama žučne kese laparoskopskim putem. Impersionirajuće je videti pacijente posle laparoskopskih operacija, gde oni vrlo brzo napuštaju bolnicu, brže se oporavljaju i vraćaju normalnim životnim aktivnostima u odnosu na pacijente koji su operisani klasičnim putem. Takođe, u svetu pa i kod nas raste trend operacija laparoskopskim putem (minimalno invazivna hirurgija želuca, jednjaka, debelog creva) što je sve uticalo na mene da se zainteresujem za ovu vrstu hirurgije.

Tako sam 2019. godine, od strane menandžmenta bolnice poslat u KBC Rijeka na Kliniku za digestivnu hirugiju kod Prof. dr Marka Zelić (koja inače predstavlja referentni centar za jugoistočnu Evropu za minimalno invazivnu hirigiju) na edukacija za laparoskopske operacija debelog creva, a zatim i upisao subspecijalizaciju iz laparoskopske hirurgije na Medicinskom fakultetu u Beogradu, kod mentora Prof. dr Dragana Radovanovića, gde sam uspešno položio subspecijalistički ispit (među prvih troje u Srbiji) i sada radim završni subspecijalistički rad na temu „Upoređivanja minimalno invazivne hirurgije karcinoma kolona i otvorene klasične metode“. Trenutno se nalazim na edukaciju kod Doc. dr Miljana Ćeranić u Centru za minimalno invazivnu hirurgiju Urgentnog Centra UKCS u Beogradu, takođe iz oblasti laparoskopskih operacija karcinoma debelog creva. U međuvremenu sam pratio i edukaciju iz programa LapSerb koja se bavi lečenjem pomenute patologije i implementiranjem ovih vrsta operacija u Srbiji .

Koliko je zahtevna ova vrsta subspecijalizacije?
-Mora se priznati da je ova vrsta subspecijalizacije i ovaj način operisanja mnogo zahtevniji nego klasičan način. Naime, kod ove vrste operacija gubi se trodimenzionalna slika operativnog polja, odnosno operacija se prati na ekranu, nema se osećaj percepcije tkiva i reljefnosti organa što sve otežava operativnu intervenciju. Nedostaje taktilni osećaj prilikom operacije, jer nema direktnog kontakta sa organima nego se kontakt vrši preko laparoskopskih instrumenata koji se razlikuju od instrumenta za klasičnu operaciju. Sve ovo traži težak i dugotrajan trenažni proces (na raznim vrstama laparoskopskih trenažera) i dobru uigranost operativnog tima. Utvrđeno je da su ove operacije mnogo stresogenije za hirurga nego otvorene (klasične) operacije.

Kako je uskladiti obaveze oko usavršavanja sa ostalim obavezama? Ima li odricanja?
-Kada vas nešto zanima onda i nije teško baviti se time i edukovati se, ali traži i velika odricanja. Putovanja u centre koji se bave ovom vrstom operacija na edukaciju, zatim rad sa instruktorima u matičnoj kući ali i van nje i uz sve to ispunjavati obaveze na poslu iz oblasti opšte hirurgije (dežurstva, ambulanti rad, operacije) kao i privatne obaveze. Sve to zahteva dosta rada,truda, entuzijazma i utrošene energije, a malo odmora.

Kako izgleda jedna minimanlno invazivna operacija? Koliko se razlikuje od klasične?
-Preoperativna priprema je identična sa pripremom pacijenata za klasično operativno lečenje. Naravno dobro uzeta anamneza, klinički pregled, dopunska dijagnostička ispitivanja (laboratorija, EHO abdomena, CT, itd...) su osnov za oba načina operisanja. Ono što razlikuje ovu vrstu operacije je to što se prave mali rezovi na trbušnom zidu od 0,5cm do 1,2cm zavisno od vrste operacije. Broj tih, kako mi kažemo incizija, je različit, od 3 do 5 i kroz njih se plasiraju instrumenti za operacije (portovi). U svetu se rade i ovakve operacije kroz jedan manji rez (sinlg port laparoskopske operacije). Sama operacija se prati na monitoru preko kamere (laparoskopa) koji se kroz ove incizije plasira u trbušnu duplju i ceo hirurški tim zajedno sa anestezilozima i ostalim medicinskih osobljem u svakom momentu zna u kojoj se fazi trenutno nalazi opercija i kako se ona razvija. Baš ove male incizije čine suštinu minimalno invazivnih operacija i razlikuje ovu vrstu operacije od klasičnih. Nema otvaranja stomaka-laparotomije (iznad pupka, ispod pupka ili celom dužinom trbušnog zida), smanjena je trauma organizma i manji je odgovor ljudskog organizma na traumu što omogućava brži oporavak pacijenta i naravno sve beneficije koja ova operacija donosi.


Kolika je učestalost karcinoma debelog creva?
-Karcinom kolona se nalazi na trećem mestu u svetu odnosu na ostale karcinome, sa učestalošću od 10 odsto u odnosu na ukupan broj karcinoma. Samo 2018. godini je otkriveno preko 1,8 miliona novih slučajeva. U odnosu na smrtnost nalazi se na drugom mestu iza karcinoma pluća. Kod muškaraca je na trećem mestu po učestalosti iza karcinima pluća i prostate, a kod žena na drugim mestu posle karcinoma dojke. Prema podacima Instituta za javno zdravlje Batut u Srbiji kod muškaraca učestalost od ovog karcinoma iznosi 13 odsto, a kod žena 10 odsto.

Koji su faktori rizika za obolevanje od ove vrste karcinoma i postoje li rizične grupe?
-Kao i za većinu karcinoma uzrok nastanka je nepoznat, ali se zato znaju faktori rizika za nastanak ovog karcinoma i delovanjem na ove faktore može se sprečiti njegov nastanak. Negde oko 75 odsto ovog karcinoma javlja se sporadično kao rezultat sadejstva genetskih faktora i faktora sredine, oko 20 odsto javlja se češće u pojedinim porodicama , a oko 5 odsto se javlja u naslednoj formi u vidu naslednih sindroma.

Faktori rizika za ovaj karcinom su način života (zapadnjački način života, fizička neaktivnost), alkohol, pušenje, ishrana siromašna vlaknastim materijama, voćem i povrćem, konzumiranje crvenog mesa i mesnih prerađevina, deficit kalcijuma i D vitamina povećavaju rizik sa nastanak kolorektalnog karcinoma.

U rizične grupe spadaju osobe starije od 50 godina, muškog pola, osobe koje imaju u porodici člana ili rođaka sa ovom vrstom karcinoma, osobe koje boluju od diabetes melitus tip 2- insulin nezavistan dijabetes, hronične zapaljenske bolesti debelog creva, ulcerozni kolitis i kronova bolest.

Koji su simptomi karcinoma kolona? Kako ga prepoznati na vreme?
-Simptomi karcinoma kolona su malokrvnost, pozitivan test na nevidljivo krvarenje iz debelog creva (test na okultno krvarenje) za desnu polovinu debelog creva, a za levu pojava sveže krvi u stolici, neizmenična pojava zatvora i dijereje, ili samo dugotrajna dijareja ili dugotrajni zatvor, bolovi u stomaku, osećaj nepotpunog pražnjenja debelog creva posle defekacije. Nažalost, nekada se karcinomi manifestuju i svojim komplikacijama ileusom (prekid crevne pasaže u narodu poznat kao vezivanje creva ili pucanjem debelog creva zbog karcinoma) ukoliko se zanemare prethodni simptomi.


Kakav je procenat izlečenja karcinoma kolona?
Ishod lečenja karcinoma kolona na prvom mestu zavisi od stadijuma tumora i opšteg stanja organizma. Što se tumor otkrije ranije i što je organizam u boljem opštem stanju, ishod lečenja je bolji uz naravno adekvatnu terapiju (hirurško lečenje hemioterapiju i radioterapiju).
Procenat izlečenja se kreće od od12 do 92 odsto zavisno od stadijuma bolesti, opšteg stanja organizma, hirurške tehnike i reakcije organizma na hemoradioterapiju.

Koje su razlike i prednosti minimalno invazivne u odnosu na klasične hirurgije karcinoma debelog creva ?
-Razlike su velike u korist laparoskopske (minimalno invazivne hirurgije) u odnosu na klasičnu hirurgiju karcinoma debelog creva.

Prva laparoskopska operacija karcinima debelog creva urađena je 1991. u SAD. Od tada pa do danas, u svetu pa i kod nas, postojao je veliki skepticizam prema ovoj vrsti operacija. Na prvom mestu postavlja se pitanja da li ova operacija zadovoljava onkološke principe radikalnosti kao klasična (dužina debelog creva koja se odstrani, udaljenost tumora od ivice reseciranog dela creva i broj limfnih žlezda koje se izvade). Brojna klinička ispitivanja koja su rađena utvrdila su da laparoskopska operacija kolona u potpunosti zadovoljava sve onkološke principe i ne samo to, nego su onkološki rezultati identični otvorenoj metodi, a u pojedinim slučajevima i bolji (veći broj limfnih žlezda koje se uklone ).

Kratkoročni rezlutati u odnosu na otvorenu metodu pokazuju da su bolovi mnogo manji nego kod klasične metode, da je uspostavljanja crevnih funkcija mnogo brže. Pacijenti ranije ustaju iz kreveta. Već isti dan im se vadi nazogastrična sonda (što je kod klasične operacije mnogo kasnije, peti postoperativni dan), a sutradan se počinje sa tečnim dijetama (jer je oporavak creva brži), a kod klasične operacije ishrana počinje tek šesti dan. Manji je rizik od infekcije rane, jer je rana mnogo manja,kao i rizik od tromboembolijskih komplikacija. Pacijenti napuštaju bolnicu šesti, sedmi dan posle laparoskopske operacije za razliku od klasične metode, gde je boravaka u bolnici skoro duplo duži. Mnogo brže se vraćaju normalnim životnim aktivnostima nego kog klasične operacije.

Dugoročni rezultati kao što su procenat izlečenja, petogodišnje preživljavanje pacijenta, recidivi bolesti su identični kao i kod otvorene metode. Manji je procenat postoperativnih kila na mestu reza nego kod klasične metode. Sve ovo je potvrđeno brojnim kliničkim studijama koje su rađene u svetu pa i kod nas u poslednjih dvadesetak godina. Sve ovo su razlozi zbog kojih je minimalno invazivna hirurgija kolona postala zlatni standard u razvijenim zemljama za hirurško lečenje kolorektalnog karcinoma, a u poslednje vreme tome se teži i u Srbiji.



Da li je potrebna posebna priprema pacijenta za ovu vrstu operacije?
-Ne nije potrebna nikakva posebna priprema u odnosu na klasičnu metodu.

Da li postoje pacijenti kojima se ova vrsta operacija ne preporučuje?
-Kontraidikacije su iste kao i za klasičnu operaciju ali postoji određena grupa pacijenta gde ova operacija ne bi mogla da se završi na laparoskopski način (prethodne operacije u trbušnoj duplji zbog ožiljnog tkiva koje se formira posle svih operacija, ili su zbog otežane manipulacije crevima, veliki tumori preko 10 cm jer bi se time narušio koncept minimalno invazivne hirurgije zbog velikog reza za vađenje tumora, pucanje creva zbog perforacije).

Kada se može očekivati da će ova vrsta operacija postati rutinska u Šabačkoj Opštoj bolnici?

-Očekujemo da bi ovakve vrste operacija trebalo da budu implementirane do kraja godine u potpunosti u našoj bolnici. Mi smo 2019. godine započeli ove operacije pod mentorstvom instruktora iz programa LapSerb, ali nas je epidemija kovid 19 infekcije u potpunosti stopirala u tome. Cilj ovog projetka (LapSerb) je da se sve bolnice u Srbiji osposobe za samostalno obavljanje ovih vrsta operacija, kako bi u perspektivi minimalno invazivna hirurgija kolona i rektuma postala zlatni standard za ovu vrstu patologije. Nadam se da ćemo vrlo brzo nastaviti započeti trend i uvesti ovu vrstu operacija i kod nas .
M.M.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa