16. jun 2022.16. jun 2022.
Najmlađi počinju sa „lubenicama“
FOLKLORNI ANSAMBL ĐIDO IZ BOGATIĆA

Najmlađi počinju sa „lubenicama“

Iz nekadašnjeg KUD-a “Janko Veselinović” izrastao je i oformio se folklorni ansambl “Đido”, koji je ime dobio po naslovu istoimenog Jankovog komada sa pesmom i igrom
U opštini Bogatić, čim dete pođe u prvi razred, upišu ga na folklor. „Da vidi sveta“, objašnjavaju Mačvani. Zato gotovo da nema deteta koje nije bilo na bar jednoj probi. Deca koja se u tome ne pronađu odlaze na sportske i druge aktivnosti, a ona kojima se pak svidi znaju da ostanu u ansamblu i kad njihova deca stasaju za upis. Uvek ima i onih nestrpljivih, koje upišu koju godinu ranije, sa starijim bratom ili sestrom „da se ne razdvajaju“. Rodbina i komšije potom željno iščekuju njihov debitantski nastup na velikoj sceni Doma kulture. Otvaraju se prastare škrinje i poteže porodično nasleđe. Oblače im srmene jeleke i vermene tri broja veće, a noge obuvaju u opančiće koje će za dva meseca prerasti. Njihova priča počinje sa „Ja posejah lubenice“, četiri levo – četiri desno.

Folklor je najvažnija sporedna stvar u životu
Umetnički rukovodilac ansambla Miloš Simić daje znak za početak probe. Igrači formiraju redove i kolone i započinju rutinu istezanja. Tempo im zadaje šef orkestra na harmonici Zoran Puzić, svirajući čuvenu melodiju „Bojerka“. Međutim, stvar postaje ozbiljnija onog trenutka kada ogledala u sali Kulturno-obrazovnog centra zamagle od usijanih tela.

„Ne pamtim kad nas je poslednji put bilo ovoliko na probi, valjda zato što se postavlja nova koreografija. Uglavnom se dosta odsustvuje zbog obaveza na poslu i fakultetu“, kaže jedan od igrača.
Ipak, vremena za gubljenje nema. Određuju se nove postave, sa manje igrača, a šanse dobijaju mlađi članovi. „Trebalo bi imati na umu koliko je naš ansambl cenjen na folklornoj sceni u Srbiji i inostranstvu. To se vidi i oseti kad god negde gostujemo. Zato smo dužni da održimo nivo koji imamo“, kaže umetnički rukovodilac.

Na probe se ne dolazi da bi se „đipalo“, kako neki znaju da prokomentarišu. One iziskuju minimum dva sata intenzivnog rada na što boljem izvođenju pojedinih koreografija.
Naročita tenzija oseti se pred tradicionalni godišnji koncert. Kompletan utisak na publiku ostavlja i izgled narodne nošnje ukombinovane sa detaljima poput nakita i oglavlja, o čemu brine Sanja Dimitrijević. Nijedna stavka ne sme biti zanemarena.

„Kuda si pošla sa takvim noktima? - opomenula me je Sanja pola sata pre početka nastupa. Njoj ništa ne promiče, a kamoli moji crveno izliveni nokti. To je nešto što ne dolazi u obzir. Otrčala sam do prve drogerije, kupila lak za nokte neutralne boje i premazala ih“, svedoči jedna folklorašica.



Parola „snađi se“
U organizaciji Kulturno-obrazovnog centra Bogatić i Folklornog ansambla „Đido“ od 2019. u Bogatiću se održava međunarodni festival folklora „Bogatfest“. Ova letnja atrakcija uspela je da u jednoj maloj varoši okupi ljubitelje tradicije i običaja različitih nacija.

Međutim, kada su tako veliki festivali u pitanju, dešava se da ne ide sve po planu i programu.
„Naši gosti iz Makedonije kasnili su na sam događaj, te smo kolega i ja dobili makedonsku nošnju i zaduženje da glumimo Makedonce, tj. da kroz defile nosimo tablu sa imenom njihovog ansambla i predstavimo se u revijalnom delu“, opisuje igračica iz „Đida“.

Ovu malu „prevaru“ nisu primetili ni njihovi saborci iz ansambla, sve dok na sceni nisu ugledali dva poznata lica.

Još jednom su se Đidovci pokazali snalažljivi, ovoga puta na turneji u Grčkoj. Tadašnji direktor Kulturno-obrazovnog centra Petar Berić pošao je sa njima, ali nije poneo nikakav suvenir, poklon, za prijem kod gradonačelnika. Kada je došao red na to, on se doseti rešenja za njihov problem.

„Dajte jedne šiljkane opanke koje imamo, koji su najlošiji, najpohabaniji i najprljaviji“, prepričava nam umetnički rukovodilac ansambla Miloš Simić, svedok događaja.

„Pera je insistirao da se ubaci samo jedan opanak. Kada smo stigli na prijem, bili smo poslednji na redu, a pre nas su zemlje poput Egipta i Gruzije davale prelepe poklone. Pera je potom složio priču gradonačelniku o našem poklonu, kako je to opanak srpskog vojnika koji je prešao Solunski front i stigao na Krf u bratsku Grčku. Gradonačelnik zinuo i ostao bez teksta, zanemario sve ostale poklone, što se dalo i primetiti“.

Majstore, gde nas voziš?
Turneja u Španiji, mesto Galdakano. Ceo ansambl spava tokom vožnje busom kroz Francusku. U jednom trenutku budi se igrač i postavlja pitanje vozačima: „Majstori, šta će more sa naše desne strane, vi ste promašili put. More bi trebalo da bude sa leve strane kada putujemo za Španiju“.
Vozač mu na to odgovara: „Lezi tu i spavaj, šta buncaš“. Međutim, na kraju se ispostavilo da su vozači zaista promašili put, te umesto za Španiju, igrače vozili kući.

Na probe se ne dolazi da bi se „đipalo“, kako neki znaju da prokomentarišu. One iziskuju minimum dva sata intenzivnog rada


Ukleto mesto i pospani tonac
Nisu se samo igrači ovog ansambla nalazili u nepredviđenim situacijama. Orkestar pod upravom Zorana Puzića se tokom skoro svakog koncerta susreće sa izozovom „ko će sedeti na stepeniku, a ko na bini“.

„Desila se situacija gde se frulaš koji je sedeo na stolici postavljenoj na stepenik, u toku koncerta omakao i pao, pa je na sledećem koncertu insistirao da sedi na bini. Na tom koncertu, sa istog mesta, pao je violinista. Sada se niko ne usuđuje da sedne na to mesto, ko zna, možda je ukleto“, kaže šef orkestra.

Kako folkloraški koncerti znaju da traju i po dva sata, neminovno je da nekim učesnicima vremenom popušta koncentracija. Tako je jednom prilikom tonac zaboravio da uključi mikrofon vokalnoj solistkinji.

„Ja sam izašla na scenu, otpevala prvu strofu, i iako mi se zvuk učinio neobično tihim, nastavila sam da se smeškam. U sledećem trenutku, tonac me tapše po ramenu i šapće pevaj ponovo prvu strofu i ja shvatam da je mikrofon sve vreme bio ugašen“.

Brend
„Đido“ kao takav predstavlja svojevrstan brend opštine iz koje dolazi i može se reći da je stvar prestiža biti njihov član. Program ansambla zasnovan je na koreografijama eminentnih koreografa i umetnika kao što su: Dobrivoje Putnik, Branko Marković, Bora Talevski i drugi. Od najvažnijih rezultata u zemlji izdvaja plasman u 18 najboljih ansambala na Republičkom takmičenju u Požarevcu, Obrenovcu, Čačku, zatim zlatnu i srebrnu plaketu dečjem ansamblu na Republičkom takmičenju u Valjevu, kao i bronzanu i srebrnu plaketu Saveza amatera Srbije na festivalu u Čačku 2015, 2017. i 2019. godine, i specijalnu nagradu za istraživački rad i koreografiju „Igre i pesme iz Mačve“. U Bogatić su stigla i dva „Grand-Prix-a“ iz Poljske i Nemačke.
Mina Đukić

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa