18. avgust 2022.18. avg 2022.
Foto: Privatna arhiva

Foto: Privatna arhiva

Šapčanka u Americi - Nada Martinović

Nada u novom svetu

Put u SAD bio je put u nepoznato. Devedesete su prelomile da iskoristi ukazanu priliku. Odrastanje u Šapcu i prijateljstva stečena u njemu su večna. Želela da unapredi srpsku zajednicu i predstavi je na drugačiji način. Osnivač hora „Sveti Sava“
Nada Martinović protekle dve i po decenije gradi život i karijeru u Klivlendu (Ohajo) čuvajući jaku sponu sa područjem odakle je potekla. Danas je majka, muzički pedagog, doktor nauka, ambasadorka srpske kulture u Sjedinjenim Američkim Državama, gostujući predavač na univerzitetima, entuzijasta, zaljubljenik u tradiciju naroda kojem pripada.

Šabac u srcu
Rođena je u Šapcu, za koji je vežu neke od najlepših uspomena i kome se rado vraća, iako je 1997. godine odabrala da ostvari američki san.

-Sa nostalgijom se sećam odrastanja i mladosti u Šapcu. Prijateljstva koja sam ovde stekla traju i danas. Moram da priznam da sam veoma vezana za porodicu, prijatelje u Srbiji– kaže Nada.

Foto: Privatna arhiva


U rodnom gradu je pohađala nižu i srednju muzičku školu, a potom na iznenađenje najbližih odabrala Fakultet muzičke umetnosti u Beogradu.
-Spontano sam počela sa se bavim muzikom, moram da priznam i na razočaranje mojih profesora koji su verovali da ću odabrati prirodne nauke, međutim želja je rođena još u vrtiću kada je vaspitačica donela klavijaturu i od tog dana sanjala sam da idem u Muzičku školu. Niko u porodici nije se bavio muzikom, dok je u meni taj poriv bio neverovatan – priča o svojoj strasti koja je rezultirala i odabirom akademskog usavršavanja.

Ostvaren američki san
Nakon diplomiranja vraća se u Šabac i Muzičku školu gde deceniju radi sa mladim talentima. Ipak, bile su to one teške devedesete, te donosi odluku da se otisne u nepoznato.

-Mogućnost odlaska u Ameriku se ukazala u jednom trenutku. Poslednja decenija prošlog veka, situacija u zemlji specifična. Za mladu osobu bilo je teško da dostigne svoj maksimum u profesionalnom smislu - priča naša sagovornica o želji da promeni sredinu i nastavi akademsko usavršavanje preko okeana. Tamo nije samo zakoračila u drugu zemlju, već je otkrila jedan novi svet.

Srpska bašta u Klivlendu
-U okviru kulturnih bašta Klivlenda (Cleveland Cultural Gardens) postoji i srpska koja je nastala kao jugoslovenska 1938. godine. Baštu krase biste naših velikana (Svetog Save, Nikole Tesle, Kralja Petra, ..)


-Ulaskom u fakultetsku biblioteku shvatila sam koliko informacija nije dopiralo do nas i nije nam bilo dostupno. Ne zaboravimo da je to period pre globalnog povezivanja sveta internetom. Do tada nismo mogli da dovodimo u pitanje metodologije obrazovnog sistema i učenja. Naš obrazovni sistem je bio dobar, ali u nekim segmentima prilično rigidan. Zbog toga je Amerika bila otkrovenje za mene.
Sati i dani provedeni u univerzitetskoj čitaonici otvarali su joj vrata znanja. Nada se priseća da je bilo dozvoljeno da se tokom meseca 50 naslova pozajmi iz biblioteke, te je ubrzo postala poznato knjiško lice.

-U kolicima sam gurala knjige. Svi su me prepoznavali, a ja tada ni engleski nisam znala. U školi sam učila ruski. Svakodnevno sam uz rečnik čitala literaturu i prevodila. Na taj način sam i seminarske radove pisala. Nije mi bilo teško. Bila sam fascinirana i sa ogromnom željom. Iz ove perspektive delujem sebi kao Hari Poter kada se našao u Hogvortsu.

Foto: Privatna arhiva


Ambasadorka srpske kulture
Za samo tri godine je završila postdiplomske studije na Klivlendskom Državnom Univerzitetu i pored diplome dobila i dva dečaka. Na Državnom univerzitetu „Kent” u Kentu odbranila je i doktorsku disertaciju, a potom postala i predavač. Kao stručni saradnik deceniju je provela na univerzitetu, ali su je životne okolnosti odvele u drugom smeru. Trenutno radi za američko ministarstvo odbrane (Department of Homeland and Security). Život i karijeru gradi u SAD, a sve vreme je i istinski ambasador srpske kulture u „obećanoj zemlji“.

- Period adaptacije, snalaženja je prvo sa čim sam se suočila. Javljao se ponos, prkos, tuga, nostalgija. Nakon prvog period počela sam da posmatram stvari na drugačiji način, posebno kulturu i tradiciju. Jesam doživela kulturološki šok, ali on nije bio posledica susreta sa Amerikom, tamošnjim načinom života, već susret sa našom zajednicom – kaže Nada o razlikama u viđenju kulture i tradicije u okvirima srpske zajednice. Napominje da je želja da sačuvaju običaji, nasleđe iz matičnih krajeva nagnalo naše ljude da kreiraju specifičnu subkulturu u zatvorenoj zajednici, neprimetnu za druge.

Foto: Privatna arhiva


Barbike Srpkinje
Sa majkom Danicom Nada je osmislila projekat (ciklus izložbi) kako bi deci približila srpsku kulturu i tradiciju. Obukla je Barbike u narodnu nošnju koju je sašila Nadina majka. Od skromne postavke ideja je prerasla u dragocen projekat koji na deci razumljiv i prihvatljiv način, kroz igru ilustruje srpske običaje poput slave, svadbe, proslava. Trinaest tematskih postavki („Boj na Kosovu”, „Srpsko selo”, „Slava”, „Badnje veče”, „Materice”, „Lazarice”, „Na uranku”, „Devojka na studencu”) obišlo je Ameriku.


-Predložila sam da malo izađemo iz okvira zajednice, budemo vidljivi i pokažemo drugačiju sliku od one koja je plasirana u javnosti o Srbima. To je bio početak svega. Usledilo je povezivanje sa internacionalnim organizacijama, promocija naše kulture u dijaspori. Naravno, kako to u životu biva, mnoge ideje su nastale spontano.

-U tom periodu moja deca su bila mala i želela sam da što bolje govore srpski jezik. Verovala sam da će im pevanje u horu pomoći. No, to nije bilo moguće, jer hor nije postojao – priča Nada o jednom od razloga za osnivanje Dečjeg hora „Sveti Sava“ koji ove godine obeležava 20 godina postojanja.
U horu pevaju deca rođena u Americi koja žele da nauče i sačuvaju jezik i kulturu predaka.

Priznanje Tesline naučne fondacije
Profesionalno iskustvo muzičkog pedagoga značajnoj joj je pomoglo u ovom, kako sama kaže „sizifovskom poslu prepunom radosti“. Ponosna je na sve što su postigli, na odziv mališana tokom godina. Posebno mesto čuva za sve mlade kojima je predavala.

-Najponosnija sam na uspehe svojih đaka. Kada ih vidim srećne i uspešne, to mi je posebno drago.
Nada je autor naučnih radova, brojnih izložbi, predavanja i manifestacija. Bila je deo naučno-istraživačkog tima „National Children’s Study” radeći na analizi uticaja sredine na zdravlje najmlađih. Bila je vlasnik, izdavač i operativni direktor časopisa „The Women’s Journal”, radila je kao stručnjak za partnerstvo pri Ministarstvu trgovine SAD, direktor Festivala srpskog filma u Klivlendu (Cleveland Serbian Film Festival), osnivač i rukovodilac neprofitne organizacije „Srpska baština” (Serbian Heritage Project). Nedavno je dobila značajno priznanje od Tesline naučne fondacije iz Filadelfije za promovisanje srpske zajednice i kulture.

Foto: Privatna arhiva


-Sve što sam radila činila sam iz želje i entuzijazma, ne iz ideje da ću dobiti nešto zauzvrat. Još uvek me ista želja nosi. Kroz svoj rad vidim svoje pretke. Vidim baku i deku i sve one koji su ostavili dubok trag na mene, moju ličnost i odrastanje i bez kojih ne bi bila to što jesam.

Svaki put kada dođe u Šabac poželi da ostane, međutim ma koliko je u životu vodilo srce, okolnosti nameću drugačiji put.
-Ovog trenutka bih ostala u Šapcu, ali deci sam potrebna. Iako su kalendarski odrasli, osećam da sam im potrebna. Želim da vidim da su ostvareni ljudi – kaže za kraj ovog razgovora naša sugrađanka.
M. Ž.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa