25. avgust 2022.25. avg 2022.
Živeo sam zaista kako je nalagao Bog Poezije
In memoriam: Krstivoje Ilić (1938 – 2022)

Živeo sam zaista kako je nalagao Bog Poezije

„Jedino smrt može dati pravu ozbiljnost ljudskom životu, i stvaralaštvu! Sve ostalo je – igra!“ I to su bile pesnikove reči...
Trećeg avgustovskog vikenda ugasnuo je život Krstivoja Ilića (smrt konstatovana 22. avgusta), jednog od najistaknutijih srpskih elegičara, omiljenog stvaraoca za odrasle i za decu... Njegove pesme su u antologijama, čitankama, izborima lektire... Po datumima obeležavanja, ovo je bila pedeset šesta ili pedeset osma godina njegovog književnog rada (a krenuo je iz Posavotamnave, iz Brdarice, „zanosnog zaseoka Vila – Leska“, daleke trideset osme)...

„Uvek sam u poeziji tragao za nepoznatim...!“„Duhovna radoznalost najveći je univerzitet. Od rođenja do odlaska u večnost!“... Bogatstvo života, stvaralaštva, pesnički podvizi, ostavljaju bez reči... Zato ostaje strah nedovoljno rečenog... Kao i Krstivojevo besmrtno delo, za trajanje su i poznanstvo, saradnja, i amanet pesnika „da se prijateljstvo ne prekine“...

Govore stihovi Krstivoja Ilića... Govore zapisi o njegovom radu, pesnikovih savremenika, istaknutih pisaca i kritičara, naučnih radnika...Podsećamo na Pesnikove reči, ostale u novinskim zapisima... „Ako je zemaljsko vreme ništavno u odnosu na večnost, onda ljudski vek jedva doseže dužinu običnog dana! Znači, sedmog dana, umesto da se odmori, Bog poezije stvorio je – Krstivoja...“

Pesnik stražilovske linije pevanja
-Biće vremena za sve, ako bude ljubavi. Ljubav je neodvojiva od stvaralaštva. Od postojanja i opstanka sveta. Ona je jezgro svemira. Kad bez nje ne mogu bogovi, kako bi čovek, toliko podložan patnji, mogao! Nažalost, na izmaku ovog strašnog veka, još izgleda iskreno umeju da vole samo deca i pesnici. Ali, za pesnike će uvek biti ljubavi, kao i za decu, nadam se!“ (21.11. 1996. Glas Podrinja, S. Munjić)

-Majci i zavičaju ostajemo večni dužnici! A naši rukopisi, i kad svojom umetničkom ili proročanskom snagom neke male pojavnosti lokalnog karaktera učine univerzalnim, jedva su dovoljno uzdarje za sveti čin rođenja i postojanja!...“ (29.7.1999. Glas Podrinja, Ž. Vojinović)

-Od trenutka kada sam u svom biću prepoznao pesnika, moj život više i nije postojao izvan poezije i to nikakav čin ne može da izmeni. Radost stvaranja koja podrazumeva oblikovanje pesničke reči uspostavila je u meni, i oko mene, celo jedno zvezdano carstvo iz kojeg ne izlazim. Takvo poštovanje stiha prenelo se i na moje odnose prema životu i ljudima. Pesnici su puni ljubavi i poštovanja, a poezija vrhunska molitva koja je izgovorena još na početku stvaranja sveta, kad su se reč i Bog uzajamno prožimali...“ ( 19.01.2004. Novosti, A.Delić)

-Pa, doviđenja, draga deco zavičaja! Uvek ću biti uz vas. A kad me jednom ne bude, ostaće moje knjige da žive sa vama, i sa svom srpskom decom. Zauvek!“ - kraj je pesnikovog teksta „U cvetnom vrtu rodne Brdarice“, objavljenog u Glasu Podrinja u junu 2004.godine, nakon druženja sa đacima škole u rodnom selu...

Reči trajnije od svih građevina
... Nebrojena su izdanja Krstivojevih knjiga... Prevođen je, nagrađivan... S ponosom je isticao nagrade u svom gradu - za kulturu „Žika Popović“, Povelju svog Zadužbinskog društva „Prvi srpski ustanak“ Mišar, pre skoro decenije, veliku Povelju „Gospodar Jevrem“ RTV Šabac, za Ličnost godine...Dve hiljade treće, nakon izlaska „Elegija nad gorama i vodama“ Krstivoje Ilić je ovenčan sa tri velika priznanja – „Pečatom varoši sremskokarlovačke“, „Višnjićevom poveljom“ i „Krunom Despota Stefana Lazarevića“...



Dobitnik je najvećeg književnog priznanja Kosova i Metohije, nagrade „Lazar Vučković“ (koja se, nažalost, više ne dodeljuje)... „Zlatni ključić“, za najboljeg dečjeg pesnika pripao mu je u Smederevu 2009, a četiri godine kasnije, za „Kolaste azdije“ - Vitezova nagrada za životno delo i izuzetan doprinos u književnom stvaralaštvu za decu.... „Mišarskim elegijama“ 2015.godine uručeno je jedinstveno priznanje „Reč i zaveštanje“, a dve godine kasnije, u Aranđelovcu Krstivoje dobija nagradu za rodoljubivo pesništvo „Odzivi Filipu Višnjiću“, Zadužbinskog društva „Prvi srpski ustanak“ Orašac. Prvi je dobitnik (2019.godine) nagrade Brankovog kola – „Stražilovo“, za celokupni pesnički opus, a kraj te godine obeležila je Povelja za životno delo Udruženja književnika Srbije... Još jedno izuzetno priznanje stiglo je iz Pariza ( u decembru 2020.) - „Duša zavičaja“, Fondacije Nićiforović...


-Moje pesničko delo je anđeoski čisto, i nastalo je iz potpunog posvećenja umetnosti. Svojim građanskim životom pratio sam ga kako sam mogao, i morao! Ne želim, da bilo šta nejasno ostane posle mene... Teško podnosim ovo predvorje starosti, i zato se stalno sklanjam u VEČNO MLADE PREDELE POEZIJE!“ (1.jul 2004. Glas Podrinja, Ž.Vojinović)

„U Novom Sadu, toj „Srpskoj Atini“, uvek sam doživljavao divne počasti vezane za Branka, ali i za Zmaja. Teško je, i skoro bolno, izvan velikih kulturnih centara, održati se na vrhu! Posebno, za pesnika koji poput mene teži najvišoj meri stvari, i jednostavno, ne podnosi da bude nadpevan!“ (april 2005. Glas Podrinja)

-Poezija, kao živi razum reda neodvojiva je od svog tvorca! Tu je odanost ravna kao da su u pitanju Majka, ili Supruga! Neverstvo je isključeno! Pa, zar u ovom vremenu pomućenih svetova, kad se sve svodi na grubost i fatalnost života, izdati pesnika – jedinu preostalu čistotu uma između zvezda i ponora!“ (20.07.2006 Glas Podrinja, Ž. Vojinović)

-Soneti su moja večna ljubav. Još u prvoj knjizi, završni ciklus nosi naslov „Soneti pomračenja“. Ja sam ih povremeno pisao i objavljivao. Rukopis „Poreklo soneta“ dovršen je početkom novog milenijuma. Srpska književna zadruga objavila ga je 2006. Bio je to vrhunac moga dosadašnjeg pevanja...“ (4.10.2009. Politika, Z.Radisavljević)

-Već sam navikao da samo moje ime kod ljudi izaziva neko svetačko osećanje, skoro rodbinsku povezanost. Svi ga pobožno izgovaraju. Zar bih smeo stihovima izneveriti njihovu pravoslavnu dušu! Ako sam već Krstivoje, ako sam po jasnom i čistom nalogu Tvorca pesnik, onda to nije samo pisanje i govorenje poezije, nego dosezanje one metafizičke granice gde se arhetipsko i iskustveno, i u ničemu, prepoznaju i zgušnjavaju u Jedno!“ (16.04.2009 Glas Podrinja, S.Milošević)

Božanski dar stvaranja
-Eh, jednom će sve biti razvejano/ sa tvojim prahom, iznad Vila-Leske:/ kad dođe vreme samo smrti znano/ i zemni predeli dodirnu nebeske!...“ Tekst „Na mestu uspomena“, o putu simboličnog naziva „Kad sve ovo mine“ prvi je moj dar Pesniku, objavljen u Podrinskim novinama 12.novembra 2009.godine... Beskonačna elegija o Životu, priča o putu kroz božanske predele Krstivojevog književnog stvaralaštva, u čast pesnikovih četrdeset pet godina stvaranja... I njegove reči: „Ne mogu da verujem da se ovako nešto za života pesniku događa. Stvarno, ako sam ja zaslužan za sve ovo, onda, mogao sam umreti pre početka ove večeri.“

-Krajem decembra došlo je do jednog tužnog, ali neminovnog rastanka. Moj poslednji neobjavljeni rukopis, meni najdraži, KRALjEVSKI EPITAFI, predat je Srpskoj književnoj zadruzi. Znam, kad postane knjiga da će se otuđiti od mene. I više nikad neće pripadati samo meni! To su teške, ali i divne sudbine mojih knjiga, mog jedinog potomstva!“ (14.01.2010. Glas Podrinja, J.Prstojević, uz objavljenu Antologiju Časlava Đorđevića, Srpski sonet)

Mišar je za pesnika „kao početni ključ, kao blistavost istorije, sa Srbijom izvan sebe i oko sebe“: „Kad sam već toliko duhovne snage posvetio slavnoj epopeji na Mišaru, i poezijom i dramom, samo moje poreklo nalagalo je da ispišem lirske posvete bogolikim junacima Stepine Druge armije, na toj antejskoj planini...“ (30.01.2014. Glas Podrinja, O.Gavrilović)

-Taj odnos mitskog jedinstva, fizičkog i metafizičkog sveta u meni, i oko mene, sa nezaboravnom tragedijom srpskog naroda tokom postkosovskih vekova, kulminirao je u poslednjoj deceniji prošlog veka, posle povratka iz Beograda u zavičaj, nastankom knjige „Mišarske elegije.“ (12.02.2017. Politika, Z. Radisavljević)

... Svojoj velikoj životnoj ljubavi Slavki, u julu 2020.godine, stihom je poručio „Kad bi mi mogla opet doći/ sa nekom snenom pticom noći...“... Želimo i njemu da „spava mirno u carstvu tišine“...

-Sa nagradom „Stražilovo, čiji sam prvi dobitnik, koja se dodeljuje najboljem savremenom liričaru, sve moje božanske želje su ispunjene. I smem gore, u carstvu nebeskom mirno izaći pred Dučića“ (31.12.2020. Podrinske)

... „O kraljevstvu večnih rima“, „Za sva vremena ostvarenom Srpskom Orfeju“, Časopis „Srpski pregled“ iz Banja Luke u decembru prošle godine pisao je na četrdeset strana...

...Sudbinska knjiga pesnika sa krstom u imenu, „odanog do poslednjeg tkiva besmrtnoj lozi Nemanjića“, pesnika koji je poštovao „odluke Boga slobode i Boga poezije“, ali i duboko svesnog da „mirno može izaći pred Dučića“ bila je poruka i uz poslednju knjigu „Krstovdan – Posvete i uznesenja“, objavljenu prošle godine... „Kraljevsko trojstvo u srpskoj poeziji – Dučić, Raičković, Krstivoje Ilić...“

...Pesnikovim izborom, U Glasu Podrinja, 4.avgusta, objavljena je „Višnjićeva ispovest“, iz knjige „Polećela dva vrana gavrana“...

-U umnosti i lakoći dosegnute tišine, duša pesnika, najzad obesmrćena i slobodna, nastavlja svoj najmoćniji rukopis, kojim se odlazi u večnost“.
S.Ljubić

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa