1. decembar 2022.1. dec 2022.
Ništa se ne izgubi kad se ide dalje
KAKO JE ŠVEĐANIN DAVID POSTAO ARHIMANDRIT DOROTEJ

Ništa se ne izgubi kad se ide dalje

„Na Zapadu ljudi imaju telesno blago, a Srbi duhovno. U Evropi, jedina vera koja se razvija i napreduje je pravoslavna. Čuvajte pravoslavlje“
Nismo se malo obradovali kada smo na slavi bratije kaonskog manastira ugledali arhimandrita Doroteja, koji je svojevremeno bio sabrat ovog manastira, Šveđanina, koji je iz protestantske prešao u pravoslavnu veru i zamonašio se u Srbiji.

Arhimandrit Dorotej (Foršner) rođen je kao David, u Švedskoj, “71. U 13. godini, kada se upokojio njegov otac, koji je, kao i njegov otac, bio protestantski sveštenik, počeo je svoju potragu. U porodičnoj biblioteci pronašao je knjigu „Kazivanja jednog bogotražitelja svom duhovnom ocu“. To je bio prvi korak. U 16. godini preselio se u Geteborg, gde je pohađao Filološku gimnaziju i obilazio pravoslavne crkve. Našao je malu švedsku parohiju pri Srpskoj pravoslavnoj crkvi i počeo redovno da ide na bogosluženja. Nakon dve godine, kada je postao punoletan, zamolio je svog duhovnika, oca Gabrijela, da ga primi u pravoslavnu veru. Na Trojice ‘89 postao je pravoslavni hrišćanin.

Našao je ono što je tražio „čistu, izvornu veru“, ali je otišao dalje. U februaru 93. po savetu oca Dragana iz Geteborga i blagoslovu vladike Lavrentija, došao je u Srbiju, u manastir Kaonu. Nije odmah ostao, u međuvremenu je obilazio ruske i finske manastire i pravio poređenje. Naredni put, u septembru iste godine, došao je da ostane. U Kaoni je, duhovno rukovođen igumanom Teofilom, a potom Milutinom, primio monaški, đakonski i sveštenički čin. Od sedam srpskih godina, dve je proveo u Leliću, (tadašnji metoh kaonskog manastira), bio čuvar kivota Svetog Vladike Nikolaja Srpskog i radio duborez.

Kada ga je vladika Dositej pozvao da, zajedno sa arhimandritom Gabrijelom i jeromonahom Tihonom, osnuje manastir u Švedskoj, vratio se u svoju domovinu.

Iako su mu govorili da je više Srbin nego Šveđanin, vukla ga je rodna Švedska. Bio je svestan razlike u mentalitetu, a najviše su mu nedostajale boje, jasnije i jače, drugačije.

Kada smo ga svojevremno pitali da li mu je bilo žao da napusti Kaonu, rekao nam je: „Ništa se ne izgubi kad se ide dalje“.

Godinu dana su tražili manastir. Najpre su odlučili da bude posvećen Svetoj Trojici, a onda su kupili kapelu za koju se ispostavilo da je već posvećena Svetoj Trojici.

- Uvek se čeka neki znak kad se traži manastir, Promisao Božja, kaže arhimandrit Dorotej.
Nakon šest meseci, 2001. započeli su gradnju manastira, na jugu Švedske, u Bredaredu. Prve dve godine živeo je sam.

- Šveđani se ne boje samoće. Nije bilo opasno, bilo je šarki, ali one nisu tako otrovne zato što je sunce blago.

Na 350 metara nadmorske visine, dva kilometra od prvih komšija, u posetu su mu dolazile srne, risovi, irvasi, medvedi i vukovi.

- Mnogo je opasnije živeti u gradu, nego u šumi.

Danas, na bogosluženje, koje se vrši na švedskom, crkvenoslovenskom i grčkom jeziku, u manastir dolaze pravoslavni vernici različitih nacionalnosti. On tečno govori pet jezika – osim švedskog, srpski, nemački, engleski i ruski. Prevodi bogoslužbene knjige na švedski jezik.

Uvek je govorio da Srbi imaju zlatan ćup koga nisu svesni.

- Na Zapadu ljudi imaju telesno blago, a Srbi duhovno. U Evropi, jedina vera koja se razvija i napreduje je pravoslavna. Čuvajte pravoslavlje.

Arhimandrit Dorotej svake godine dolazi u Srbiju.

- Ovo je pravoslavna zemlja, blagodat je jača nego u Švedskoj.
M.F.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa