22. decembar 2022.22. dec 2022.
Zaoravanje žetvenih ostataka
ZNAČAJ I VIŠESTRUKA KORIST

Zaoravanje žetvenih ostataka

Ovu operaciju treba obaviti odmah posle žetve, što pre ili odmah istog dana, jer se tada lakše i kvalitetnije izvodi ljuštenje, zbog toga što u zemljištu ima još vlage i ako se ne obavi na vreme, dolazi do bržeg gubljenja vode bez biljnog pokrivača, čime se učinak smanjuje, a potrošnja energije povećava
Ljuštenje strništa ili ugarenje, je operacija koja podrazumeva pliću obradu zemljišta, a izvodi se neposredno posle ubiranja ranih preduseva, obično strnih žita, u cilju stvaranja plitkog rastresitog sloja na površini. Ovo nisu jedine prednosti ljuštenja oranice, jer ova operacija donosi bolje primanje i čuvanje vlage, zaoravanje žetvenih ostataka, uništavanje poniklih korova, ometanje porasta višegodišnjih korova, provociranje semena korovskih i gajenih biljaka koje se potom uništavaju osnovnom obradom. Prilikom ovakvog načina tretiranja parcela, dolazi do stvaranja uslova za formiranje mrvičaste strukture i biološke zrelosti zemljišta, tj. dovođenje zemljišta u stanje ugarnosti, lakše i kvalitetnije izvođenje osnovne obrade uz smanjenu potrošnju energije.

Ovu operaciju treba obaviti odmah posle žetve, što pre ili odmah istog dana, jer se tada lakše i kvalitetnije izvodi ljuštenje, zbog toga što u zemljištu ima još vlage i ako se ne obavi na vreme, dolazi do bržeg gubljenja vode bez biljnog pokrivača, čime se učinak smanjuje, a potrošnja energije povećava.

Ovde može doći do određenih poteškoća, koji nastaju usled žetvenih ostataka koje treba sakupiti, ukloniti ili isitniti i ravnomerno rasturiti, ali pri dobroj organizaciji to se može obaviti za kratko vreme, pri čemu se može pristupiti adekvatnom ljuštenju koje se može kvalitetno izvesti, jer u zemljištu ima još dosta vlage.

Ako kombajn ostavlja slamu u trakama, onda se slama usitnjava tarupom i ravnomerno rastura po parceli pri čemu može započeti ljuštenje, ili, ako je kombajn opremljen sečkom i istovremeno sitni slamu i raspoređuje u širinu rada hedera, u tom slučaju ljuštenje se može obaviti istovremeno sa žetvom.
Dubina ljuštenja zavisi od tipa zemljišta, klimatskih i vremenskih prilika, vlažnosti zemljišta i količine žetvenih ostataka. U zavisnosti od navedenih činilaca, dubina ljuštenja je od 10 – 15 cm.Vlažnost ljuštenog zemljišta se povećava usled narušavanja kapaciteta, a time se sprečava isparavanje, pri čemu je i obezbeđenije upijanje vode za vreme padavina.

Umesto ljuštenja oranice, može da se odmah pristupi oranju na punu dubinu ( 15 – 25 cm), pri čemu treba rasturiti mineralno đubrivo ili stajnjak, ako je potrebno za naredni usev. Posle ove faze rada, potrebno je zatvoriti brazde kako bi se sačuvala postojeća vlaga u zemljištu, što se postiže upotrebom valjaka ili drljače u agregatu sa plugom.

Ovim načinom pripreme zemljišta, a u letnjem oranju ako je izvedeno pri povoljnoj vlažnosti, usled povoljne mikrobiološke aktivnosti, zemljište se obogaćuje hranivima, posebno nitratima.
Ovakva obrada se preporučuje i pri ponovljenoj setvi strnih žita, jer se žetveni ostaci zaoravaju na veću dubinu, što umanjuje zarazu od fuzarijuma u narednoj godini.

Sa agronomskog stanovišta spaljivanje slame i drugih biljnih ostataka je neopravdano i nanosi velike štete sa dugotrajnim posledicama. Na ovaj način se gube značajne količine organske materije i sav azot, a ubrzava opadanje sadržaja humusa u zemljištu.

Ovakvim načinom delovanja na parcelu uništava se korisna mikroflora zemljišta, remeti se biološka ravnoteža i time destabilizuje agroekosistem.

Ovim činom se može izazvati požar nesagledivih dimenzija, zapaljeni ostaci dimom zagađuju okolinu, a i spaljivanje žetvenih ostataka je zakonom zabranjeno.



Što se tiče jesenje obrade zemljišta kao važne agrotehničke mere u obradi, postavlja se pitanje šta raditi sa žetvenim ostacima, kako zaorati preostalu kukuruzovinu? Struka oduvek zastupa zaoravanje žetvenih ostataka, a nikako spaljivanje, mada veći problem pravi kukuruzovina zbog velike količine koja ostaje na parceli, načina da se usitni i zaore, radi setve naredne kulture. Ipak, usitnjavanjem i dubokim zaoravanjem na dubinu od 20 do 30 cm, uz unošenje azotnog mineralnog đubriva (KAN -a, AN-a, ili UREA -e), obogaćuje se zemljište humusom. Na ovaj način se dodatkom azota, žetveni ostaci brže razlažu, povećava se mikrobiološka aktivnost zemljišta, a samim tim se osigurava vrlo bitan odnos C : N ( ugljenika i azota).

Organska materija u zemljištu sadrži oko 50 % C i oko 5 % N, čiji je odnos 10 : 1. Pošto se oranjem najčešće zaoravaju žetveni ostaci i organska đubriva širokog odnosa C : N, mikroorganizmi svojom aktivnošću dovode do sužavanja tog odnosa u procesu oksidacije ugljenika. Sve dok odnos C : N ne padne na određenu vrednost, mikrorganizmi sav oslobođeni azot koriste za svoje potrebe. Zato se preporučuje unošenje azotnih mineralnih đubriva, kod zaoravanja slame i kukuruzovine, kako bi se sprečila azotna depresija. Oslobađanje azota i mogućnost usvajanja od strane biljaka, započinje tek kada je odnos C : N, manji od 25 : 1. Jedan deo delimično razložene sveže organske meterije se daljim postupkom humifikacije uz pomoć mikroorganizama pretvara u humus. Tako dobijene hranljive materije iz žetvenih ostataka imaju istu hranidbenu vrednost za biljke kao one iz stajnjaka.

Osim napred navedenog značaja, humus je važan za održavanje povoljne strukture tla u procesu nastanka organomineralnih strukturnih agregata. Humus u zemljištu je važan ne samo sa biološkog, nego i sa fizičko – hemijskog aspekta. U fizičkom smislu humus popravlja vodno - vazdušni i toplotni režim zemljišta. Kod nastanka strukturnih agregata poboljšava se aeracija i drenaža tla. Humus veliku ulogu igra u poboljšavanju hemijskih svojstava zemljišta i njegove pufernosti, odnosno kiselosti.

Sve navedene činjenice opravdavaju važnost zaoravanja biljnih ostataka, naročito na zemljištima gde nema mogućnosti za unošenje organskog đubriva. Osim zaoravanja biljnih ostataka, preporučuje se uvođenje siderata u plodored. Sideracija ili zelenišno đubrenje je planirano unošenje u zemljište nadžemne mase određenih kultura gajenih samo za tu svrhu.

Siderati obogaćuju zemljište organskom materijom, poboljšavaju biološku aktivnost tla, koriste teže pristupačne oblike hraniva, na težim zemljištima vrše biološku drenažu, dok na lakšim povećavaju vodni kapacitet tla i tako sveobuhvatnim aktivnostima utiču na bolju pristupačnost hranljivih elemenata.

Za setvu siderata se mogu koristiti leguminoze, stočna repica, uljana rotkva, heljda, a sve to zavisi od vremena i parcele koja je u tom trenutku slobodna. Mogu da se zaseju i ostanu preko zime čije karakteristike prezimljavanja prate vremenske uslove, pri čemu sprečavaju ispiranje nitrata u zemlju, a po zaoravanju vraćaju zemljištu sve sastijke.

Siderati se ne zasnivaju kao komercijalni proizvod, već imaju važnu ulogu u plodoredu kod intenzivne ratarske i povrtarske proizvodnje, gde neki od njih sprečavaju širenje nematoda kod gajenja useva u monokulturi. Obziron da je u sklopu mera nitratne direktive, setva siderata bi trebalo da postane sve masovnija pojava.

Zato, još jednom naglašavam da je paljenje žetvenih ostataka višestruko štetno, dok je zaoravanje višestruko blagodatno.
Dipl.Ing. Gordana Rehak

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa