23. februar 2023.23. feb 2023.
Foto: Privatna arhiva

Foto: Privatna arhiva

Natalija Topalović, Šapčanka u timu za robotiku

CERN kao dečiji san pretočen u javu

Završen Elektrotehnički fakultet, četvorogodišnje iskustvo u Petnici, prethodne prakse, kvaliteti, znanje programskih jezika, bili su odskočna daska za prijem u društvo odabranih kome se priključila u oktobru prošle godine
Put od Šapca do CERN-a za Nataliju Topalović činio se najprirodnijim sledom u planu profesionalnog usavršavanja. Od detinjstva okrenuta nauci, odrasla u okruženju u kome su se negovala interesovanja za svet izvan razumljivog svima koji nisu potkovani znanjem i istraživačkom radoznalošću i spremni da prigrle sve što budućnost nudi. Centar za istraživanje čestične fizike i nuklearno istraživanje (CERN) san je svakog ozbiljnog naučnika u svetu. Završen Elektrotehnički fakultet, četvorogodišnje iskustvo u Petnici, prethodne prakse, kvaliteti, znanje programskih jezika, bili su odskočna daska za prijem u društvo odabranih, među 90 tehničkih studenata i 10 u njenom departmanu kome se priključila u oktobru prošle godine.

Svi na istom zadatku
-Meni je oduvek bio interesantan CERN. Bila sam mala kada je mama, profesorka fizike Tatjana Marković Topalović, u dva navrata boravila tamo i od nje čula priče o tome kako funkcioniše. Sa 11- 12 godina slušala sam predavanje naučnika iz CERN-a na Festivalu nauke u Novom Sadu. Bila mi je želja da se bavim nekim istraživanjem i znala sam da bi upravo ovde bilo idealno mesto za to- priča Natalija.

U skladu sa oblašću interesovanja našla se u sekciji BE-CEM-MRO i ima priliku da radi u timu za robotiku, mehatroniku i operaciju. Kolega Jorge Playan Garai je inženjer robotike iz Španije, dok je Giancarlo D’Ago inženjer kontrole sistema kome projektom pomaže da završi doktorsku tezu.

Zašto su nam roboti važni
Roboti imaju različitu primenu u mnogim oblastima, poput medicine, gde hirurzi mogu da upravljaju njima i tako vrše operacije. Ovde robote koriste za inspekciju, za zamenu nekih delova, za transport teških delova u tunelima gde ne žele da se ljudi nađu na mestima sa izuzetno visokim nivoom radijacije, gde se može desiti da nema kiseonika ili da nastane požar. Mnogo je velika potreba za robotima u smislu da nam olakšaju život. Toliko ima primera robota koji su pomoćnici, u Japanu su ih napravili da bi prenosili namirnice ljudima tokom pandemije. Mi najviše radimo sa industrijskim i mobilnim robotima.

-Radim na softveru i bavim se dizajnom biblioteke za kontrolu motora svih robota koje ovde imamo. To je moj glavni zadatak. U sekciji smo podeljeni u mini- timove. Nas troje smo zaduženi za kontrolu, imamo zadužene za kinematiku robota, za virtuelnu i augmentativnu realnost za robotiku, za nadgledanje svih biblioteka koje koristimo za programiranje robota, za operacije nad robotima i za manuelni posao. Sarađujemo i tražimo savete jedni od drugih ako dođe do nekih poteškoća- objašnjava ona.

U devet departmana su ljudi iz celog sveta i svi funkcionišu kao dobro uigran sistem. Mesto gde se ona nalazi je Prevesan, u francuskom delu, a sekcija u kojoj je nastala je relativno mlada i smeštena u zgradu izgrađenu prošle godine. Iako se sedište CERN-a vodi u Švajcarskoj, radi se i u Francuskoj.

Još jedna Šapčanka u timu
-Ovde je najvažnije da svako radi svoj posao i da ga radi kvalitetno i to je prvo što mi je rekao supervizor po dolasku. Nisam jedina iz Srbije, ali nema nas mnogo. Upoznala sam čoveka poreklom iz naše zemlje koji ovde radi 20 godina. Jedan dečko u sekciji na trening programu je iz Zagreba. Imamo i Šapčanku, Nikolinu Vejnović, mašinskog inženjera sa masterom koja ima fellowship ugovor, ona je u švajcarskom, a ja u francuskom delu. U mojoj sekciji najzastupljenije nacionalnosti su Italijani i Španci. Fokusirana sam na projekat za fakultet, ali u isto vreme pomažem kolegi za doktorsku disertaciju. Imaju razumevanja za naše studentske obaveze i ostavljaju mi vremena da sve završim. Pored studenata, ima i angažovanih na različitim ugovorima, ali je put do stalnog zaposlenja veoma zahtevan- kaže Natalija.

Sa Nikolinom Vejnović, Foto: Privatna arhiva


Sve države članice su donatori, a jedan od većih investitora u CERN je Amerika. Srbija je u članstvu od 2019. godine.

-Vlada mišljenje da je CERN samo za fiziku, ali se zaboravlja koliko treba ljudi koji rade manuelni posao, inženjera, mašinskih inženjera, administrativnih radnika. Za dva meseca javilo mi se četiri- pet devojaka sa mog univerziteta. Drago mi je što su i one zainteresovane da dođu, jer ih u ovom poslu nema mnogo. Otprilike su 85 posto muškarci, 15 posto žene- podvlači ona.

Istraživački posao krajnji cilj
Život daleko od kuće nije joj teško pao, budući da je već tokom studija vikende provodila u Beogradu na dodatnim časovima i laboratorijskim vežbama na fakultetu. Želja da po dobijanju diplome ode van granica oduvek je bila velika, tako da je najveći stres u početku bio priviknuti se 24 sata dnevno na engleski (tehnički) jezik koji nije imala toliko prilike da sluša ranije. Podrazumeva se, i dokumentacija, administrativne i papirološke procedure koje su je čekale po dolasku.

I Švajcarska i Francuska
Postoje predrasude kako u tako velikim istraživačkim centrima nema vremena za odmor i razonodu, međutim, Natalija to demantuje.
-Uvek ima slobodnog vremena i provodimo ga kvalitetno, jer su ovde svi druželjubivi. Posle podne odemo u teretanu, a vikendom se organizujemo i idemo u Francusku ili Švajcarsku. Išli smo na božićni market, u Bern, Pariz. Mnogo su pristupačnije relacije i vozom, a uvek može da se iznajmi auto. Išli smo i na skijanje, što je ovde jako popularno. Mesto gde se nalazim je na pet ili deset minuta od granice. Sistem je uređen. Mogu da pohvalim vozove u Švajcarskoj koji su tačni, dok su u Nemačkoj kasnili. Išla sam da sestre koja živi u Ludvishavenu, voz me vodio do Manhajma. Kada je reč o hrani, veliki su ljubitelji čokolade, sira, kačkavalja, slatkih peciva- priča.


Elektrotehnički fakultet u Beogradu, smer koji se sastoji iz dva glavna usmerenja- obrada signala i kontrola sistema, sa dva podusmerenja biomedicinski inženjering i robotika, bio je dobra osnova za dolazak u CERN. Na mapu stečenih znanja upisala su se i ona iz Šabačke gimnazije, Petnice, kao i svih predavanja koja je pohađala...

Sa grupom Nat Cern, Foto: Privatna arhiva


-Kada sam imala mogućnost izbora, odabrala sam predmet gde sam kombinovala obradu signala, kontrolu sistema i robotiku. Profesor Kosta Jovanović koji je mnogo doprineo mom znanju je toliko divan da hoće da se izbori za bolji položaj robotike u Srbiji, iako je jedan predmet po semestru svake godine, nažalost, sve što imamo. Pošto moj fakultet radi sa drugim programom, ovde ću morati više da se uključim u drugi programski jezik koji sam radila ranije i tu postoji razlika- navodi Natalija.
A u budućnosti? Razmišlja da radi doktorsko istraživanje sa CERN- om, u zavisnosti od toga da li će se pojaviti otvorene pozicije posredstvom fakulteta. U slučaju da se ne otvori ta mogućnost, pronaći će neki drugi, podjednako kvalitetan institut, gde će da realizuje svoje planove. Kruna karijere bi bila istraživački posao u inostranstvu, a druga opcija je pozicija elektroinženjera u nekoj dobroj firmi.
D.Dimitrijević

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa