18. maj 2023.18. maj 2023.
Foto: "Glas Podrinja"

Foto: "Glas Podrinja"

DOBITNIK APRILSKE NAGRADE: PROF. DR RADOJE SIMIĆ

U Šapcu postao čovek, a u Beogradu stručnjak

Direktor Instituta za zdravstvenu zaštitu majke i deteta Srbije „Dr Vukan Čupić“, specijalista dečije hirurgije, prof. dr Radoje Simić, dobitnik je ovogodišnje Aprilske nagrade za razvoj demokratskih vrednosti i poštovanje ljudskih prava i sloboda. Takođe, pripala mu je i povelja Počasni građanin grada Šapca.

U našem listu, u broju 3665 (25. januar 2018) objavili smo priču koju smo naslovili „Čuda stvaramo sami“:

„Dr Radoje Simić, direktor Instituta za zdravstvenu zaštitu majke i deteta „Dr Vukan Čupić“ ima u sebi nečeg isceljujućeg što širi na ljude i čini da se osećaju spokojno i sigurno. Verujemo da je samo Proviđenje zaslužno što nije postao inženjer elektrotehnike (alternativa studijama medicine). Lekari bi trebalo da budu upravo takvi kakav je on. Govori jasno i precizno, sagovornika gleda pravo u oči, a svoje izveštaje piše velikim slovima.“

Dr Simić je prošle godine dobio plaketu u Ljuboviji za 150 godina varoši, a orden u Republici Srpskoj, Banja Luci. Prepoznali su njegov rad i posvećenost. I tamo edukuje, operiše, pomaže mlađim kolegama.
„Srce mi je puno kada tamo odem. Pomažem im na Klinici za maksilofacijalnu hirurgiju, kao i na Dečjoj hirurgiji. Odlazim i u Skoplje, na državnu kliniku za Dečju hirurgiju, gde sam konsultant. I gle čuda, do skoro je tamo bio dr Todorović, čiji je deda ponikao u Šapcu, tako da nas ima svuda. Prvom prilikom ga dovodim u Šabac da vidi svoju postojbinu. Odem i do Bjeljine da pomognem kolegama sa Dečje hirurgije. U Šapcu smo sa ortopedijom razvili saradnju u vezi sa specifičnim dečjim povredama, kolege sa Instituta su uvek na usluzi za konsultaciju i pomoć. Takođe, vikendom odlaze u Valjevo. Nastojimo da prenosimo svoje znanje.“


Uvek ističe da je iz Šapca, iako već decenijama živi u Beogradu. Osećaju pripadnosti u mnogome je doprinela i Šabačka gimnazija, gde je došao kao vukovac i bio među najboljima. I na studijama medicine, sa prosekom 9,5, bio je među najboljima.

Kada je završio studije medicine, prijavio se na konkurs „Instituta za majku i dete“. Od tada je prošlo trideset pet godina, a njegov život se kretao uzlaznom putanjom. Specijalizirao je dečju plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju.

Ne bi trebalo čekati da nešto padne sa neba, nego stvarati i zemlju i nebo


Od našeg razgovora pre pet godina, dr Simić je iz zvanja docenta prešao u zvanje profesora na Medicinskom fakultetu, ali i dalje ima najviše operacija od svih kolega.

- To mi predstavlja radost i zadovoljstvo, da mogu da pomognem i izlečim pacijente svojim iskustvom i da učim mlađe. Ne mislim da su sve operacije moje, nego naše. Volim da prenesem znanje mlađima, da ih pripremam.

Kao specijalista plastične i rekonstruktivne hirurgije kod dece dr Simić operiše decu sa rascepima usne, nepca, anomalijama šaka, stopala, sa tumorima kože, potkožnog tkiva, opekotinama, vaskularnim anomalijama...
- Trudimo se da ih maksimalno izlečimo, da im vratimo ono što im je priroda uskratila i pogrešno formirala. Plastika podrazumeva rekonstrukciju, vraćanje na staro, oblikovanje, formiranje nečega onako kako bi trebalo da bude.



Dr Simić ceni ljude po tome kako, a ne šta rade i veruje da je u njegovom slučaju spoj truda, odnosa prema poslu i organizovanosti doveo do rezultata.

Za Aprilsku nagradu kaže da za njega predstavlja čast i radost što je njegov rad prepoznat.
- To je i obaveza da održite nivo dosadašnjeg rada, a očekuje se i više i bolje. Suština svih nagrada je da čovek radi najbolje što može i da mu je cilj da uvek bude među najboljima, da radi svoj posao valjano i čestito. I ovu nagradu sam tako prepoznao. U svakom slučaju, ne radim svoj posao zbog nagrada nego zbog onih kojima služimo. U mom slučaju to su pacijenti mali i njihovi roditelji. Naravno, ova nagrada ima i konotaciju lokal patriotizma.

Kaže da mu srce zaigra svaki put kad prelazi most preko Save i dolazi u Šabac. Šabačka gimnazija mu je to najlepši period života.

- U Šapcu sam odrastao, postao čovek, a u Beogradu stručnjak. Gimnazija mi je dala zrelost i sa ponosom govorim da sam je pohađao. Ta sećanja su posebna i zato što je moja generacija bila jaka i poslednja pre usmerenog obrazovanja. Drugari koji me znaju širom sveta su srećni. Ima nas od Australije do Amerike. Svi su čuli i čestitali mi, pored ovdašnjih. To je nagrada za sve nas, jer smo bili jaka generacija, pre čuvene „šuvarice“. Bili smo drugačiji, pomagali onima koji ne mogu i nemaju, da ih izvučemo i da ne ponavljaju, da budu uspešni. Ova nagrada je podsećanje na sve to.

„Trebalo bi da se trudimo da budemo među najboljima, ali da ne sagorimo u toj želji. Često se dešava da ljudi bivaju nezadovoljni i surovi u trci za dostizanjem vrha. Sasvim je prirodno težiti savršenstvu, ali ne treba biti osion, važno je sačuvati poštenje.“


Još uvek pamti latinske sentence čuvenog profesora Radovana: „Tiha voda breg roni“, ili „Kap dubi kamen ne silom, već čestim kapanjem“ i izgovara ih sa lakoćom na latinskom.

U slobodno vreme voli da obilazi mirna mesta sa prijateljima i rodbinom, najčešće manastire na potezu Šabac, Loznica, Valjevo. To mu najviše prija.

Veruje da bi čovek povremeno trebalo da se osami i preispita i da se izmesti iz poznate sredine.
Iako nije zaljubljenik protokola, Dr Simić je verujući čovek. Kaže da oseća da postoji Neko ko je iznad nas, „ko nam zabranjuje da se previše uzdižemo, iako nam je cilj da dosegnemo božansko savršenstvo“.
M.F.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa