25. maj 2023.25. maj 2023.

Poleganje žita

Većina žita ima nežno stablo i to predstavlja problem kod naših poljoprivrednih proizvođača, ukoliko dođe do poleganja dejstvom nekih činilaca (grada jake kiše, vetra…), što ima za posledicu smanjenje prinosa i kvaliteta zrna.

Najčešće poležu ozima žita: ječam, pšenica, raž a ređe prava žita kao kukuruz, sirak, proso. Do poleganja najčešće dolazi u periodu od klasanja do sazrevanja. Do poleganja može doći ali vrlo retko i pre klasanja ali baš u izuzetnim situacijama odnosno nepovoljnim vremenskim uslovima. Poleganje nastaje kao posledica pritiska koji vrši na donje internodije težina stabla odnosno klasa i zrna. Donje internodije poleglog stabla su tanke i izdužene, ćelijski zidovi su tanki i nemogu da podnesu težinu stabla i zato padaju.

Štete usled poleganja su veće ukoliko se to desi ranije, ma da su štete velike i pri kasnijem poleganju usled otežane žetve i gubitka koji pri tome nastaju. Štete od poleganja se ispoljavaju na razlišite načine: Može da dođe do slabije oplodnje, do jačeg napada gljivičnog oboljenja, najčešće je slabije nalivanje zrna.

Uzroci poleganja su brojni i ranije se smatralo da je osnovni uzrok slabo i nežno stablo usled nedostatka silicijuma u ćelijskim zidovima. Kod savremenih sorata, sa čvrstom stabljikom taj nedostatak je delimično otklonjen ali i te sorte mogu da polegnu delovanjem drugih uzroka: pregust usev usled nedostatka svetlosti (izazvan povećanom normom setve), te se biljke izdužuju, nežne su i poležu, preteranog i jednostranog đubrenja azotom, biljke su prebujne nedovoljno osvetljene, neprovetrene, usled vremenskih nepogoda, jakih kiša, grada, oluje, kasnim obilnim navodnjavanjem u kasnim fazama kada žita usled težine na raskvašenom zemljištu izvaljuju se, gljivičnim oboljenjem koja napadaju donje ćlanke i drugih bolesti.

Posledice poleganja se mogu ublažiti delovanjem preventivnim i direktnim merama:
Najvažnije preventivne mere su: izbor sorte sa čvrstom stabljikom, pravilan način setve (odnosno broj biljaka po m² da bi se svetlost što bolje iskoristila), izbegavanje jednostranog đubrenja azotom, unošenje kalijumovih đubriva u ranijim fazama razvića.

Najvažnije direktne mere su: drljanje useva u cilju smanjenje gustine kao i valjanje, zakašalje bujnih i razvijenih useva, primena inhibitora rasta u novije vreme u cilju smanjenja porasta donjih članaka stabla.

Pre same setve neophodno je napraviti plan setve, tj obratiti pažnju na sve gore navedene faktore koji se mogu izbeći a samim tim smanjiti u startu moguće gubitke koji mogu nastati poleganjem useva i mogu biti veliki i dosta često izazvani našom greškom.
Dipl.ing Svetlana Zlatarić PSSS Šabac

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa