15. mart 2012.15. mar 2012.
SEĆANjA NA STARI ŠABAC

KARAĐORĐEVOM ULICOM

Današnji tempo živita sve manje nam daje vremena da razmišljamo odnosno sagledavamo munjevite promene grada u kojem živimo. Stara zdanja uz pomoć savremene mehanizacije nestaju preko noći. Već sutradan počinje kopanje temelja za novi objekat koji nikne tako brzo da se mi već posle nekoliko meseci nesećamo šta se tu pre nalazilo. Grad menja svoje lice, nažalost, vrlo često u negativnom izgledu jer prošlo je ono vreme kada se gledalo da novi objekat koji se podiže bude arhitektonski stilizovan prema okolnim zgradama. U svetu se to radi kao i pre sa puno pažnje ali mi, nažalost, danas kao da nismo deo tog kulturnog sveta. Krajem devetnaestog veka, kada je centralno jezgo Šapca počelo da se gradi, veoma se vodilo računa o izgledu građenih objekata i o njihovom međusobnom uklapanju u okolinu, odnosno izgled cele ulice. Sve je bilo skladno - visina zgrada, boja fasada, položaj i veličina kapija, dekoracija fasada, pa čak i izgled metalnih poklopaca podrumskih i tavanskih prozora. Ulice Šapca bile su kao naslikane i zato je grad i poneo naziv Mali Pariz čime danas možemo samo da se hvalimo i, nažalost, samo sećamo.
Ovom prilikom želim da vam prikažem kako je vremenom menjao svoj izgled početak Karađorđeve ulice koja se prethodno zvala Beogradska ulica jer se nalazila na putu ka Beogradu. Pre 1900. godine na prostoru današnje Stare robne kuće nalazio se hotel i gostionica „Pariz“ ispred koje je bila postavljena dugačka tenda za pravljenje hladovine gostima. Na fasadi zgrade stajao je ćirilični natpis ““ „Gostionica“, a desno od ulaza latinični - „Cafe de pari“. Po šabačkim ulicama u to vreme nije bilo zasađenog drveća kao danas, ali su se zato pred kafanama postavljala manja burad sa zemljom i zasađenim lijanderima ili nekom drugom vrstom zelenila što je ukrašavalo ulice. Ulice su bile kaldrmisane, a prašine u izobilju. Zbog toga su vlasnici objekata prskali vodom prostor ispred svojih lokala.
Od gostionice „Pariz“ ka centru grada nalazile su se dve lepe spratne zgrade, zatim dve prizemne. Peta je već stajala na centru grada gde se danas nalazi zgrada banke.
U odnosu na fotografiju sa kraja DžIDž veka taj deo Šapca do danas je totalno izmenio svoj izgled.
Tokom Prvog svetskog rata Ausrtijanci su sa ratnih brodova na Savi i klenačke obale tukli topovima grad. Toliko su uništili taj deo ulice da su kasnije sve oštećene zgrade morale biti porušene. Po završetku rata, na mesto nekadašnje gostionice „Pariz“ podignut je veći istoimeni hotel i pivnica „Pariz“ koji je do Drugog svetskog rata držao Janko Grozdić. Poginuo je na početku rata. Posao u hotelu gde je radio i bioskop nastavlja njegov nećak Petko Grozdić.
Nakon oslobođenja zgrada je nacionalizovana i u njoj je radio bioskop „Pariz“ sve do rušenja zgrade 1964. godine kada se na tom prostoru podiže stambeno-poslovna zgrada, tzv. Nova robna kuća „NAMA“. Ona je zauzela prostor od pošte do banke na centru grada, a svojim stilom Šabac je mogao da dobije samo naziv Mali Šangaj DžIDž veka. Bio je to početak uništavanja Malog Pariza i vreme kada su zgrade građene kao kocke od betona i stakla, a građani su želeli da stanuju što bliže centru grada. Neka je i na banderi ali samo da je u centru.
Moram reći da se uz bioskop „Pariz“ nalazila oficirska menza iz koje su stalno izlazili razni mirisi jela. U narednih nekoliko lokala ka centru grada do ulice bio je Savez slepih, Lale sajdžija, frizerka Vana, Zora šnajderka, Elektro centar, fotograf, prodavnica „Fruška Gora“. Stalno su se menjali korisnici tih lokala dok su se u dvorištima nalazili stanovi. Tim delom Karađorđeve ulice šetali su mlađi Šapčani. To je bio čuveni korzo koji se protezao od prostora zgrade Šabačke pošte preko centra pa do bašte „Drina“ koja se nalazila naspram današnjeg Kulturnog centra Šabac u Gospodar Jevremovoj ulici.
Neosporno je da su Austrijanci tokom Prvog svetskog rata išli na to da totalno unište Šabac jer smo im ubili kralja. Uništeni i opljačkani Šabac zato je i nazvan Srpski Verden, po gradu Verdenu u Francuskoj koji su Nemci uništili. Njima je to bio ratni zadatak, ali ono što su naši večiti neprijatelji započeli, naše mudre arhitekte i građevinari su nastavili. Prvo su rušili lepe i zdrave zgrade a onda i cele delove ulica. Možda je bolje da sve to nisam pratio i snimao. Manje bi bolelo. Za nauk budućim generacijama sve ću prikazati u narednim brojevima. Pitam se samo šta bi radio gospodar Jevrem da se nekim čudom digne iz zemlje sa punom kuburom u ruci.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa