14. jun 2012.14. jun 2012.
PRED ŽETVU PŠENICE U ŠABAČKOM KRAJU

AMBAR PUN NADE

Od Trojica do Vidovdana seljaci najviše pričaju o žitu. Te kako je ponelo, te kako se gušalo, te koliki je vlat, te da li će izneti. O ceni malo ko govori, a ratari bi voleli da znaju šta će dobiti za višemesečni trud, velika ulaganja i već prave računicu
Ne valja kad rodi. Ne valja kad ne rodi. Džepovi su nam sve prazniji. Nekako smo lagodniji, kad je ambar pun žita. Samo da nas onaj od gore spasi, da ne udari nekakva propast, uglas će seljaci na malom raskršću sela Metkovića u Mačvi.
Ratare najviše muči neizvesnost. Žito je, kako bi oni rekli, bar u šabačkom kraju stiglo do ruke. Kombajni samo što nisu ušli u njive, a dugački vlatovi, nove pšenice od težine i blagog vetra, lelujaju na stabljikama, koje su na nekim njivama popustile pod teretom. Prvi otkosi ječma su pali. Ako se po jutru dan poznaje biće rodna godina. S druge strane seljaci su pomalo skeptični.
- Ovaj ovozemaljski Gospod, mislim na državu, spasiti nas neće...Pitanje je da li i postoji. Verovatno će naše žito, opet biti pošto-zašto. Pa ljudi, mekinje su danas 22 dinara po kilogramu, a naše žito stoji ko sunce jarko, kaže Avram Gišić iz Belotića i beleži računicu.
- Samo je priprema zemljišta i ostala puna agrotehnika koštala sto deset hiljada dinara po hektaru. Bez naše zarade, a podsetiću da je rad trajao nekoliko meseci uz prinos od pet tona po hektaru, (što je danas izuzetno ) trebalo bi da bude bar 25 dinara po kilogramu. I to je suviše skromno. Jedva da pokrije troškove, napominje on.

Najnoviji broj

25. april 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa