Obeležavajući dve decenije prerano preminulog slikara, porodica na ovaj način, malom retrospektivom i podsećanjem želi da nas vrati u neko lepo vreme i da se ponovo svi oni koji nisu poznavali Milovana Katanića upoznaju sa njegovim slikarstvom
U Galeriji Kulturnog centra u Šapcu do 19. jula zainteresovani posetioci mogu pogledati izložbu koja je omaž šabačkom umetniku Milovanu Kataniću (1940-2004).
Detinjstvo i ranu mladost provodi u Šapcu a zatim odlazi na školovanje u Karlovac. Nakon završetka vojne škole profesija ga vodi u razne gradove, bivše Jugoslavije, gde se uporedo izgrađuje i kao slikar. Po povratku u Šabac, 1974. godine počinje intenziviranje njegovih slikarskih zahteva i težnji i od tada se uspešno posvećuje ovoj vrsti umetnosti. Postaje član ULŠS i Likovnog kluba Đuro Salaj u Beogradu. Imao je nekoliko samostalnih izložbi i veliki broj grupnih izložbi u raznim gradovima bivše Jugoslavije.
-Ova izložba je organizovana na inicijativu njegove porodice, a u isto vreme Milovan je bio vezan i za našu instituciju tako da nekako ovaj događaj ima jedan vrlo emotivan momenat i nadamo se da će okupiti veliki broj njegovih prijatelja, slikara, rođaka, sugrađana. Obeležavajući dve decenije prerano preminulog slikara, porodica na ovaj način, malom retrospektivom i podsećanjem želi da nas vrati u neko lepo vreme i da se ponovo svi oni koji nisu poznavali Milovana Katanića upoznaju sa njegovim slikarstvom – ističe istoričarka umetnosi Sonja Petrović Jagić i dodaje slike predstavljaju intimistički pejzaže, sprovedene u duhu, u krajnjoj liniji, tradicionalnog obuhvata, tako zaživljavaju kao autohtoni zapisi autora, zatečenog lepotom prizora.
Foto: Glas Podrinja
-Baš kao što je moja kolega Mihailo Gligorić Gliša uapisao 1997. godine za Milovanovu izložbu, „radovi su rukopisno očišćeni, svedeni i mirni ovi pejzaži ostaju kao međaši govora autora o lepoti prizorja, o njegovoj snazi i refleksijama na sam umetnički izgovor na avaz“... U isto vreme ovaj omaž je i lepa i tužna prilika da se prisetimo ovog slikara i Šapčanina, ali mislim da je to jedan od načina da se ljudi otrgnu od zaborava. 19. jula pre 20. godina prestalo je kuca njegovo srce ali iza sebe ostavio divnu porodicu koja i sama umetnička, ćerka Nadica je pesnikinja a unuka Tara vrlo uspešna i poznata balerina. I kao što reče Gliša na kraju svog teksta, eto zapisa o lepoti njenom trajnju i u isto vreme i strahovanju da se ne zaruši, zapisa o njenoj odbrani. I zato ovaj omaž ima jedan divan naziv: „Mora da je besposleno na nebesima“.