21. jun 2012.21. jun 2012.
SEĆANjA NA STARI ŠABAC

ŠABAČKE PLAŽE NA SAVI

Grad Šabac je vekovima vezan za reku Savu. Po njoj je dobio i ime a stanovništvo grada bilo je oduvek vezano za reku. U prvo vreme, oko 1493. godine Sava je bila prirodna odbrana od neprijatelja. Kasnije ona postaje važna saobraćajnica sa svetom. Nakon 1900. godine na njenim obalama javljaju se i prve plaže. Jedan od bitnih detalja bio je taj da su se tih godina žene morale kupati na plažama u kupaćim kostimima koji su bili kao haljine dok su muški kupaći kostimi bili malo ,,slobodniji“. Na prelasku 19. u 20. vek u svetu se ukidaju zakoni zabrane kupanja muškaraca i žena na istim plažama ali kod nas na Savi dame su još dugo bile ,,odevene“ u svojim kupaćim kostimima i odvojene od muškaraca. Kako su decenije prolazile tako su i njihovi kostimi bivali sve kraći, tj. lepši. Na obali Save bilo je više kupališta. Na nekim divljim bilo je i kupača ,,golaća“ na šta je šabačka štampa odmah burno reagovala. Posle Drugog svetskog rata u Šapcu je bilo dosta izbeglica iz Rusije koji su imali svoje udruženje i svoje ,,slobodnije“ mesto za kupanje koje se plaćalo jedan dinar. Pa ko voli nek izvoli, neka se sve vidi. Eto kako je Šabac oko 1925. godine bio napredan i u nudizmu. „Šabački glasnik“ je još 1922. godine objavio sledeći članak na tu temu: ,,Na znanje. Žale nam se građani, koji idu na kupanje na Savu sa familijama, da ima vojnika i nekih građana koji se kupaju bez kostima, i naročito gledaju da ulaze među ženske. Nama izgleda da ovo oni čine namerno, a znajući vrlo dobro starešine ovdašnje Vojničkog odreda mi se nadamo da će to vojnicima zabraniti, a od civilne vlasti tražimo da se postave straže radi održavanja reda i ove i druge koji prave razne nezakonitosti i nerede, dostave i oštro kazne“. Oštra nam beše tadašnja štampa. Samo ne napisa da vojnici tada uz vojničku opremu nisu dobijali i kupaće gaćice, a i da dame nisu morale baš sve da gledaju. Beše to u ono vreme kada je Šabac bio deo Evrope. Filmovi za bioskope stizali su iz Pariza, suva šljiva izvozila se iz Šapca u Švajcarsku, reka Sava bila bistra, a ribe u izobilju. Sava je tada bila šabačko more.
Po pričanju mojih sagovornika rođenih oko 1885. godine prvo isključivo muško kupalište oko 1900. godine nalazilo se neposredno uzvodno od starog železničkog mosta čija je gradnja započeta tek 1924. godine. „Šabački glasnik“ od 7. juna 1925. objavio je tekst: ,,Novo kupatilo. Šabac će ove godine imati još jedno kupatilo na Savi koga će otvoriti naši Šapčani g. Živ. Petrović i Ivan Popadić trg. ovdašnji u blizini podizanja novoga mosta gde je pre rata bilo staro kupatilo“. Već aprila 1925. godine lokalne novine objavile su novu informaciju: ,,G. Blagoje Luković , prodavac novina uzeo je nov auto-omnibus, koji će sva tri dana voziti po varoši a naročito na Savu. Cena je od osobe 5din.“
Tu istu plažu kod mosta 1927. godine držao je Milan Kovačević zvani Mozgonja. On je obezbeđivao prevoz na plažu. Autobus za plažu polazio je svakog dana ispred kafana „Amerika“, „Grand hotela“ i sa Velike pijace. Cena prevoza u oba smera iznosila je 6 dinara. Ova plaža kod mosta radila je do kraja Drugog svetskog rata. Menjali su se vlasnici. Česte poplave Save rušile su kabine ali je plaža obnavljana. Za vreme okupacije Šapca koristili su je nemački vojnici.
Druga plaža koja je bila bliža gradu nalazila se nizvodno iza mesta ulivanja rečice Kamičak u Savu. Leta 1925. godine tu plažu obnovio je Branko Petrović. Nazivali su je plaža na Dudari ili ,,Dudara-Bad“. Kasnije je dobila naziv ,,Mačvina plaža“. Ona je vremenom postala gradska plaža. Na njoj su se iznajmljivali čamci za vožnju. Radio je bife, a postojale su drvene kabine za presvlačenje. Bilo je dosta drveća a vikendom se dolazilo na ceo dan. Muškarci su se kupali na delu iza starog grada, malo nizvodno žene i deca, a još nizvodnije opština je odredila prostor gde su šabački džambasi kupali svoje konje. Obala plaže bila je pokrivena peskom. Na plažu je dolazio i frizer za dame. Šabački berberin Mile Maksimović dao je oglas u lokalnim novinama: ,,U kupatilu na Savi, kad god radi, brijaće i šišati jedan moj radnik, kao i nokte seći“. Kao što se da videti, ni muškarci nisu bili zapostavljeni. Koliko su Šabačke plaže bile masovno posećene govori i reklama šabačkog trgovca Borisava Antonića objavljena u ,,Šabačkom glasniku“ iz 1924. godine. Tokom vrelih letnjih dana veliki broj Šapčana hrlio je na plaže koje su vremenom bile sve uređenije, a kupači sve komotniji i slobodniji. Kupaći kostimi postaju sve ,,savremeniji“ o čemu govori novinski tekst iz ,,Podrinskog Vesnika“ iz 1933. godine: ,,Nesumnjivo je da je u prošlu nedelju plaža ,,bezobrazna“ bila najposećenija do sada, u ovoj sezoni. Toga dana moglo se videti svašta, kao pored ostalog, na primer, jedrilica čija je posada zadivila svojom uniformom.Ta uniforma se sastoji iz jednih kupaćih gaćica najnovijeg sitema, tj. gornji deo liči na kupaće gaćice, dok veza između dveju nogavica sastoji se iz jedne uzice. Jedan gospodin, sa belom šapkom na glavi, držeći se jednom rukom za katarku ove jedrilice, podsećao je na zapovednika broda“. Poštovani čitaoci, vidite kada su se ,,tanga“ gaćice koristile na šabačkim plažama i koliko smo te 1933. bili ispred ostalog dela sveta.

Najnoviji broj

18. april 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa