Foto: Privatna arhiva
Ozareni vrtovi Vladimira Vojvodića
Sigurna ruka, oštro oko i topla duša opčinjena prirodom
Ljubitelji likovne umetnosti mogu pogledati do 2. decembra u Likovnom salonu KCNS izložbu Vladimira Vojvodića pod nazivom „Ozareni vrtovi“
„Vladimir Vojvodić je slikar biljne putenosti, prostora u kojima se iskušava sreća čistog bivanja. Ovaj umetnik na svom slikarskom polju predočava jedan heliotropni svet livadskog cveća u talasima, drveća kroz čije krošnje probijaju sunčeve iglice, eterične izmaglice koje sećaju na Kloda Lorena.
Vojvodić nalazi najizrazitije momente atmosfere pa zato na njegovim platnima sve likovno vibrira, a opet je stilski čisto i jasno definisano. Duh organizovane osećajnosti reda i harmonije latentno prožima ove slike na kojima je sve optički skladno objedinjeno. Sa njegovih slika odiše zadovoljstvo što priroda takva kakvu je umetnik zatekao uopšte postoji“, zapisao je Dragan Jovanović Danilov, likovni kritičar o srpskom i šabačkom umetniku čija dela ljubitelji likovne umetnosti mogu pogledati do 2. decembra u Likovnom salonu KCNS.
Kritičari ističu da je svaka njegova slika natopljena unutrašnjom sjajnošću, poezijom jednog duševnog stanja, te da tako neguje jednu toplu kolorističku paletu u kojoj dominiraju crvena, bakarna, zlatna, grimizna, topli okeri, inkarnat i boja pečene cigle.
-Vladimir Vojvodić je slikar posebnih odlika. Ozbiljan, u večnom promišljanju i ekperimentisanju, sa tehnika, sa temama, pratimo ga i možemo zaključiti da je sa svakom izložbom sve bolji, tananiji, savršeniji. Jedna sigurna ruka, oštro oko i topla duša opčinjena prirodom. Njegova kontinuirana fascinacija fenomenima prirode ovde se očitava u razumevanju duha prirode i višeslojnom srođenošću sa njom. Bez obzira na izbor neposrednog motiva i njegovu razradu kroz cikluse. I bez obzira na eventualno ponavljanje, a to nam se samo čini, uvek je tu neka nova snaga, novo promišljanje, novi podaci o ličnom shvatanju, o višem stepenu duhovnog spoja, o novom sloju vlastitog razvoja koji se svi nenametljivo skoro fluidno utrkivaju u osetljivi i osećajni likovi govor Vladin o Prirodi – ističe istoričarka umetnosti Sonja Petrović Jagić i dodaje da svetlost posebno fascinira umetnika, što je posebno uočljivo u pomenutom ciklusu i izložbi u Novom Sadu.
Biografija
Slikar Vladimir Vojvodić rođen je 1958. u Šapcu. Diplomirao je na Beogradskoj Likovnoj Akademiji 1985. Živi i radi u Šapcu, u Srbiji.
Godinama je eksperimentisao sa različitim medijima i tehnikama da bi se definitivno koncentrisao na uljano slikarstvo u njegovom najklasičnijem obliku.
Izlagao je mnogo puta grupno i samostalno u Srbiji zemljama regiona i na više kontinenata. Slike mu se mogu naći širom sveta. Nagrađivan više puta. Nije član ni jednog udruženja.
-Slike obiluju prepletima i susretima , uvirnjem u tamu i izbijanjem u blještavilo svetlosti, postajući čudesan, gotovo nestvaran spoj lirskog i dramatičnog. Sasvim nalik međusobnim ljudskim odnosima, nalik odnosu Čoveka prema okolini, ili Čoveka unutar samog sebe. U takvom kontekstu, se postavlja pitanje, da li osim očigledne fascinacije Prirodom i svojih slikovitih osvetljavanja ovih, u odnosu na čoveka eksternih odnosa, Vladimir Vojvodić zapravo ponire u čovekov unutrašnji univerzum, služeći se prirodom kao blistavom metaforom.
Pejzaži tako prijemčivi za oko u sebi nose mnogo toga dubokog. U ova smutna i surova vremena teško je pronaći umetnika koji će nam svojom umetnošću da oplemeni dušu. Mišljenja sam da na ovom svetu kakav je danas, uzaludno može biti mnogo toga, ali njegovo slikarstvo svakako ne. Vreme ispred nas pokazaće jesam li bila u pravu...
Vojvodić nalazi najizrazitije momente atmosfere pa zato na njegovim platnima sve likovno vibrira, a opet je stilski čisto i jasno definisano. Duh organizovane osećajnosti reda i harmonije latentno prožima ove slike na kojima je sve optički skladno objedinjeno. Sa njegovih slika odiše zadovoljstvo što priroda takva kakvu je umetnik zatekao uopšte postoji“, zapisao je Dragan Jovanović Danilov, likovni kritičar o srpskom i šabačkom umetniku čija dela ljubitelji likovne umetnosti mogu pogledati do 2. decembra u Likovnom salonu KCNS.
Kritičari ističu da je svaka njegova slika natopljena unutrašnjom sjajnošću, poezijom jednog duševnog stanja, te da tako neguje jednu toplu kolorističku paletu u kojoj dominiraju crvena, bakarna, zlatna, grimizna, topli okeri, inkarnat i boja pečene cigle.
Slike obiluju prepletima i susretima, uvirnjem u tamu i izbijanjem u blještavilo svetlosti, postajući čudesan, gotovo nestvaran spoj lirskog i dramatičnog
-Vladimir Vojvodić je slikar posebnih odlika. Ozbiljan, u večnom promišljanju i ekperimentisanju, sa tehnika, sa temama, pratimo ga i možemo zaključiti da je sa svakom izložbom sve bolji, tananiji, savršeniji. Jedna sigurna ruka, oštro oko i topla duša opčinjena prirodom. Njegova kontinuirana fascinacija fenomenima prirode ovde se očitava u razumevanju duha prirode i višeslojnom srođenošću sa njom. Bez obzira na izbor neposrednog motiva i njegovu razradu kroz cikluse. I bez obzira na eventualno ponavljanje, a to nam se samo čini, uvek je tu neka nova snaga, novo promišljanje, novi podaci o ličnom shvatanju, o višem stepenu duhovnog spoja, o novom sloju vlastitog razvoja koji se svi nenametljivo skoro fluidno utrkivaju u osetljivi i osećajni likovi govor Vladin o Prirodi – ističe istoričarka umetnosti Sonja Petrović Jagić i dodaje da svetlost posebno fascinira umetnika, što je posebno uočljivo u pomenutom ciklusu i izložbi u Novom Sadu.
Slikar Vladimir Vojvodić rođen je 1958. u Šapcu. Diplomirao je na Beogradskoj Likovnoj Akademiji 1985. Živi i radi u Šapcu, u Srbiji.
Godinama je eksperimentisao sa različitim medijima i tehnikama da bi se definitivno koncentrisao na uljano slikarstvo u njegovom najklasičnijem obliku.
Izlagao je mnogo puta grupno i samostalno u Srbiji zemljama regiona i na više kontinenata. Slike mu se mogu naći širom sveta. Nagrađivan više puta. Nije član ni jednog udruženja.
-Slike obiluju prepletima i susretima , uvirnjem u tamu i izbijanjem u blještavilo svetlosti, postajući čudesan, gotovo nestvaran spoj lirskog i dramatičnog. Sasvim nalik međusobnim ljudskim odnosima, nalik odnosu Čoveka prema okolini, ili Čoveka unutar samog sebe. U takvom kontekstu, se postavlja pitanje, da li osim očigledne fascinacije Prirodom i svojih slikovitih osvetljavanja ovih, u odnosu na čoveka eksternih odnosa, Vladimir Vojvodić zapravo ponire u čovekov unutrašnji univerzum, služeći se prirodom kao blistavom metaforom.
Vladimir Vojvodić zapravo ponire u čovekov unutrašnji univerzum, služeći se prirodom kao blistavom metaforom. Pejzaži tako prijemčivi za oko u sebi nose mnogo toga dubokog
Pejzaži tako prijemčivi za oko u sebi nose mnogo toga dubokog. U ova smutna i surova vremena teško je pronaći umetnika koji će nam svojom umetnošću da oplemeni dušu. Mišljenja sam da na ovom svetu kakav je danas, uzaludno može biti mnogo toga, ali njegovo slikarstvo svakako ne. Vreme ispred nas pokazaće jesam li bila u pravu...
Priredila M.Ž.B.
Najnoviji broj
16. januar 2025.