12. jul 2012.12. jul 2012.
GLAS PRAVOSLAVLjA

APOSTOLSKA CRKVA

Srpska pravoslavna crkva i vernici danas slave praznik svetih apostola Petra i Pavla koji se smatraju prvim propovednicima i učiteljima novozavetne vere. Praznikom, poznatim u narodu kao Petrovdan, završava se petrovski post i počinje pričest vernika koji su poštovali pravila predviđena kanonom crkve
Prema predanju sveti apostoli Petar i Pavle zaslužni su za krštenje prvih vernika i njihovo prevođenje u hrišćanstvo. U „Prologu“ vladike Nikolaja Velimirovića apostol Petar predstavljen je kao „neustrašivi i silni propovednik Jevanđelja“, čije se ime spominje posle silaska Svetog Duha na svete apostole i posle besede koju je održao u Jerusalimu, kada je „pridobio i preobratio u hrišćanstvo 3.000 duša“.
Predanje za svetog Petra kaže da je bio oko deset godina mlađi od Hrista sa kojim se nikada nije sreo ali je u njega poverovao postavši jedan od najvećih propovednika i teologa prve hrišćanske crkve. „Gospod mu se javio... i čudesno ga preobratio u veru Hrišćansku“, zapisao je u „Prologu“ vladika Nikolaj Velimirović. Ovaj zapis odnosi se na viziju svetog apostola Pavla kome se Isus, na putu za Damask, obratio rečima: „O Savle, zašto ti mene goniš !?“.
Ovim povodom Ilija Mitrić, protojerej, piše:
„Na dan svetih apostola Petra i Pavla kada i šabački Saborni hram slavi svoju slavu, sasvim prirodno se, kao sama od sebe, otvara tema apostolnosti ili apostolstva Crkve, kako to i u Simvolu vere ““ ispovedanju naše pravoslavne vere, i kažemo da je: „Crkva jedna, sveta, saborna i apostolska“.
Apostol je zapravo poslanik, glasnik, neko koga je neko drugi i veći poslao. Od silaska Svetog Duha Crkva je poslata svetu. Ona je apostolska, kako zbog toga što su je osnovali apostoli tako i zbog svoje poslaničke, apostolske misije koja je način njenog postojanja, način bitisanja Crkve. Među prvim od darova Duha Svetog Crkvi, na dan Duhova, bio je dar jezika, dar da Crkvu, njenu vest koju blagovesti, propoved apostolsku, razumeju svi narodi, i ovaj dar pokazuje opštu namenjenost Crkve i njene propovedi, to jest da je vest o Hristu namenjena svima. Otuda mi se čini da Crkva gubi sebe. Prestaje da bude Crkva kada prestane težiti da obuhvati ceo svet, tada prestaje biti Crkva i postaje samozatvorena i samozadovoljna zajednica okrenuta sebi, nezainteresovana za druge, čiji se odnos ka spolja eventualno završava kritizerstvom svega što nije njeno. Tako gubljenjem svog poslanja, svoga apostolstva, crkva prestaje biti Crkva jer više ne sluša reči Hristove: „Idite dakle i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovedio; i evo ja sam sa vama u sve dane do svršetka veka. Amin. (Mt.28,19-20)“. I hrišćanstvo sa takvom crkvom prestaje biti vest i blagovest već postaje još jedna od religija, a hrišćani, umesto sile koja menja svet, postaju pripadnici jedne od monogih konfesija, koji se ničim ne bave sem sobom, a drugim jedino u smislu brojanja grešaka i kritike.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa