Saborna crkva u Šapcu je nezaobilazan deo identiteta grada (iz kratkog filma „Saborna crkva u Šapcu“)
Živi svedok žive vere
Simbol duhovnosti i tradicije svedočeći istinu pravoslavlja
Zbog svog izuzetnog duhovnog, kulturnog, nacionalnog i istorijskog značaja, Saborni hram Svetih Apostola Petra i Pavla u Šapcu, zajedno sa spomenikom palim Šapčanima, proglašen je spomenikom kulture 1997. godine. Saborna crkva, centar Episkopije šabačke i prestoni hram njenih episkopa, je tako, osim velelepne bogomolje, svedoka vremena, izgadnje, stradanja i obnove, simbola grada i njegove burne istorije, ponela epitet i spomenika kulture.
-Crkva je uvek prisutna u objektivnom smislu u životu naroda koji u suštini i jeste crkva i to je ta dijalektika gde je ona zapravo živi organizam – to je telo Hristovo kako govorimo mi pravoslavni. To su ljudi koji veruju u Boga i koji žive u skladu sa onim što je Hristovo učenje, ali u isto vreme taj život nije nešto posebno niti drugačije u odnosu na svakodnevno prebivanje čoveka u ovom svetu. Dakle, život crkve se ogleda i u najobičnijim, „tehničkim“ stvarima, materijalnim, kao što je zidanje hramova. Zbog toga je postojanje ovog hrama jedno veliko i lepo svedočanstvo o tome koliko je živa crkva u ovom narodu, tj. koliko je ovaj narod deo živog organizma crkve pravoslavne i na taj način ispoljava svoj život i svoju živost. S jedne strane kroz građenje hramova da budu bogoslužbena mesta u kojima će aktivno da učestvuju u tom bogosluženju, a sa druge strane kao svojevrsna nus pojava, ništa manje važna, da aktivno učestvuje u kulturnom životu svih segmenata ovog grada. Ne samo kad je u pitanju duhovna dimenzija, u smislu onoga što se tiče vere, nego generalno i kad je u pitanju bilo kakvo intelektualno i duhovno pregalaštvo kojim su se kitili građani Šapca. Stvar jeste u tome da sveštenici i episkopi koji su stolovali i bili prisutni ovde u Šapcu kao predvodnici bogoslužbene zajednice, su najčešće bili vrlo obrazovani i vrlo zainteresovani za sva dešavanja – navodi jerej Nikola Kovačević.
Crkva je od davnina bila mesto gde se okupljao narod da se pomoli, da proslavi praznike i da ojača svoju veru. Ona jača osećaj pripadnosti zajednici i doprinosi očuvanju tradicije i običaja. Šapčani Saborni hram vide i kao simbol svoje zajednice.
U svim nezgodama i nedaćama, gde god je stradala crkva stradao je i narod, i obrnuto. Mi pravoslavni, sa stradanjem uvek povezujemo vaskrsenje
- Crkva je uvek bila prisutna i aktivno delatna i to se videlo i kroz samu istoriju građenja i obnavljanja hrama, i zato je on zaista živi svedok žive vere ovoga naroda. U svakom momentu kad je hram građen i obnavljan, učešće su uzimali obični ljudi svako na svoj način. Doprinosio je kako je ko mogao. Na samom početku gradnje, domaćini iz Pocerine i Mačve su volovskim kolima prevozili iz Beograda iz Višnjice kamen koji će biti korišćen za izgradnju ovog svetog hrama. Naglašavam, ovde je reč o volovskim kolima, i bili su potrebni dani pa i meseci po tadašnjim putevima da se sav materijal preveze. To samo govori o velikom naporu rođenom iz velike ljubavi koji su ti ljudi tada imali. U momentu, kada su pomagali izgradnju nečega u čemu se vidi njihov autentičan doprinos. U suštini, to i jeste poziv svakom hrišćaninu koji živi na ovom svetu, da na svoj način, u okviru svojih darova i okolnosti, da svoj doprinos da se duhovno izgrađuje cela zajednica. To je ono što je od samih početaka prisutno kad govorimo o šabačkom Sabornom hramu – ističe Kovačević.
Saborni hram Svetih apostola Petra i Pavla istorijski je spomenik, podignut u 19. veku, koji je preživeo brojne istorijske događaje i ostao stojeći kao simbol opstanka i obnove.
- U svim nezgodama i nedaćama, gde god je stradala crkva stradao je i narod, i obrnuto. Mi pravoslavni, sa stradanjem uvek povezujemo vaskrsenje. Jedan od vidova naše vere i nade u vaskrsenje jeste kultura sećanja. Svedočeći svoju vernost pravoslavlju, uvek iznova svedočimo, čuvajući svest o tome da su neki ljudi živeli na ovom mestu, i to živeli čestito i pošteno, i da su kao takvi stradali. Verujemo u vaskrsenje koje će osmisliti svaku žrtvu i svako stradanje za ono što je dobro, čestito i pobožno. Jer, nisu postradali kao oni koji zlo čine nego oni kojima je zlo učinjeno. Apostol Petar u svojoj poslanici hrišćanima govori: „stradanja moraju da budu, ali gledajte da ne postradate nikad kao zločinci nego kao oni koji na pravdi Boga stradaju“. To u potpunosti izražava naše svedočenje kakvo imamo i mi Šapčani ovde, i to naš hram svrstava u drevne hramove koji su podizani nad moštima mučenika. Za nas je uvek važno da svedočimo ono što je istina i što je radost života kako je to Bog blagoslovio, uprkos svemu pa makar po cenu sopstvenog života. Mi to u Šapcu imamo i hvala Bogu, nastavićemo to da svedočimo i kad god obnavljamo, kad god nešto radimo u hramu, kad god ga ulepšavamo i održavamo bogosluženje, mi ustvari svedočimo tu istinu pravoslavlja. To je ono po čemu je ovaj hram najupečatljiviji – kaže jerej Nikola Kovačević.