6. septembar 2012.6. sep 2012.
SEĆANjA NA STARI ŠABAC

DECENIJE GRADSKOG PARKA

Prostor na kojem se danas nalazi Gradski park bio je odvojen od gradskih ulica rečicom Kamičak sve do 1809. godine. Novi tok rečice pomeren je ka Mačvi i tako je prostor na kojem se danas nalazi park spojen sa gradom. Dolaskom Jevrema Obrenovića u Šabac i izgradnjom njegovog konaka 1851. godine taj prostor je u prvo vreme bio Jevremova baštovanica, a oko 1870. započeto je sa sađenjem parka. Već početkom 20. veka park je bio sličan današnjem i važio je među najlepšim u Srbiji. Posle Prvog svetskog rata površina parka je malo smanjena da bi se dobio prostor za izgradnju Velike pijace koja je počela da se gradi 1928. godine. Neposredno uz park nalazila se velika bara i građani su stalno apelovali da se ona zatrpa što je učinjeno tek 1960, odnosno nakon 90 godina od početka sađenja parka. Bez obzira na blizinu bare, u kojoj tokom leta srećom nije bilo vode, park je za Šapčane bio zelena oaza i mesto za okupljanje, odmor i zabavu. Mala kućica, koja i danas postoji u centru parka, služila je kao bife koji je 1923. godine držao Petar Popadić. On je u „Šabačkom glasniku“ dao oglas: ,,Bife u Opštinskom parku snabdeo sam raznim pićem, kao belim, crnim vinom, kobasicom, rakijom ljutom i šljivovicom, konjakom, klekovačom, likerom, malinom, finim grčkim ratlukom. Zakuske razne: sira, salame, šunke, kobasice, krem viršle, kao i friški ćevapčića i ražnjića. Svako veče sviraju tamburaši“. Sličan oglas dao je istoimeni ugostitelj i 1926. godine što govori da mu je posao u parku išao dobro. Bife je radio celu noć a ponuda je proširena na taze kifle, hladno mleko i razne mineralne kisele vode. E pa ko voli, nek izvoli.
Ali svaki posao ima i svoj kraj. Iste godine 11. aprila pojavi se u novinama novi oglas od konkurenta: ,,Izveštava se poštovano građanstvo Šapca, i naši čitaoci da će od danas pa svaki dan odpočeti rad sa bifeom koji se nalazi u Grad. Parku g. Radonić, priznat i vredan gostioničar. Ne žaleći truda ni materijalnih troškova uložio je sve da u svakom pogledu pruži što bolje uživanje posetiocima. Bife je iznova renovirao. Mogu se dobiti čista najbolja pića. Svake nedelje i praznika svira odabrana muzika. Obraćamo pažnju p. građanima da ga izvole posetiti, te da se na taj način izvole uveriti“. Eto tako su se reklamirale šabačke kafedžije koje su se menjale u bifeu parka. Vremenom menjao se i park. Postavljene su klupe ali su ih mladi Šapčani noću prenosili po skrivenijim delovima!
Članak „Podrinskog vesnika“ iz 1933. godine daje već jednu novu sliku Gradskog parka: ,,U prošlu nedelju , oko 4.30 časova po podne, sedeo sam na jednoj klupi u krugu Gradskog parka, u kome je bilo puno sveta i plus onih, koji su kod bifea očekivali radio ““ prenos utakmice Poljska-Jugoslavija. Ulicama oko parka projurilo je više automobila i kola i nijedno od ovih vozila nije dizalo za sobom tako veliku prašinu koja bi doprla čak preko ograde parka. U to vreme naišao je sa pristaništa opštinski auto-prskalica i polivajući ulice oko parka digao je takav oblak prašine, da smo svi, koji smo se u njemu nalazili, morali da ga napustimo ili sklonimo u drugi ugao...“ To mu dođe kao ono: ,,Dva dobra nikada ne idu zajedno“.
Šabačka gradska uprava trudila se da park bude što lepši. Na sredini parka bila je postavljena visoka trostepena fontana ali je zbog problema sa pumpom za vodu u fotanu kasnije zasađeno cveće. Postavljene su i nove masivne klupe koje su, sudeći po fotografijama, sačuvane do danas. Na ulasku u park bio je postavljen veliki okrugli oglasni stub na koji su se lepile plakate. Na više mesta u parku nalazile su se metalne table sa tekstom o održavanju reda i čistoće. Iza parka postojala je mala kuća u kojoj je stanovao čovek koji je održavao i čuvao park. Oko 1932. godine drvena kapija na ulazu u Gradski park je uklonjena i na njenom mestu je ozidan novi lep ulaz koji je na četiri stuba nosio žardinjeru lučnog oblika u kojoj je bilo zasađeno cveće. Bila je to ,,cvetna kapija“. Taj jedinstveni ulaz u park mogao bi danas da bude jedan od simbola grada s tim da se ispred njega zabrani parkiranje automobila. U šabačkom Gradskom parku tokom njegovog postojanja od oko 140 godina bilo je puno događanja: svirke, vojne muzike, kulturnih manifestacija, meraka i ljubavi. Imao je park i ružne dane u vreme Drugog svetskog rata. Nemci su u njemu držali svoja ratna vozila da bi se maskirali i zaštitili od eventualnih vazdušnih napada. Dobro je što onaj lepi ulaz u park ne može da progovori i zato nemojte po njemu pisati i lepiti plakate. Neka i dalje bude jedan od simbola i ukrasa grada . Ako ste stari Šapčani možda će vas podsetiti na lepe trenutke provedene u šabačkom Gradskom parku.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa