Protokol o postupanju u školama u kriznim situacijama
Organizovana reakcija usmerena ka bezbednosti dece
U više od 800 škola u Srbiji protekle nedelje stigli su preteći mejlovi o postavljenim bombama. Takve poruke stigle su na adrese i školama na teritoriji Mačvanskog okruga, između ostalih i u nekoliko šabačkih. Na sreću, a posle provere policije, potvrđeno je da su sve dojave o postavljanju eksplozivnih naprava lažne
Osnovna škola „Vuk Karadžić“ u Šapcu jedna je od obrazovnih ustanova koja je dobila upozoravajući mejl. Odmah je obaveštena policija, a deca evakuisana na bezbedno mesto bez panike. Škola ima definisan protokol sa zaduženim nastavnicima i pomoćnim radnicima za krizne situacije. Pedagoško-psihološka služba pruža podršku deci i roditeljima, razgovara sa uznemirenom decom i poziva roditelje ako je potrebno.
Foto: "Glas Podrinja"
-Čim dođemo na posao, proveravamo sve školske mejlove jer nam često stiže pošta iz školske uprave i Ministarstva prosvete. Kada smo pročitali preteći mejl o postavljenoj bombi, odmah smo pozvali policiju i oni su se stvorili u roku od dva minuta u školi. Zaista su u najkraćem mogućem roku odreagovali i došli, predstavnici MUP-a i posebne jedinice zadužene i specijalizovane za ovakve situacije. Pogledali su sadržinu pretećeg mejla i ustanovili da postoji pretnja a nakon toga nam rekli da polako decu bez panike izvedemo na školsko dvorište. To smo i učinili, deca su evakuisana, mislim u roku od par minuta. Dok su bili na školskom dvorištu, za to vreme su oni pregledali kompletnu školu, to je trajalo nekih 20 minuta, nakon čega su nam rekli da je škola bezbedna, da je u pitanju lažna dojava i da možemo da se vratimo i normalno nastavimo sa nastavom. Mi u školi imamo već urađen program postupanja u takvim situacijama gde nam je tačno definisano ko su zadužene osobe u kom ciklusu nastave kada se to desi. Oni tačno znaju, dobili su i prezentaciju koju smo pripremili, na koje izlaze, koji sprat, koji učenici idu. Tako da su odmah odredili sve, odreagovali, obavestili decu i bez panike krenuli da izlaze na te izlaze koji su i predviđani programom postupanja u kriznim situacijama - objašnjava Mirjana Teodorović, direktorka OŠ “Vuk Karadžić“.
Foto: "Glas Podrinja"
U školi imamo već urađen program postupanja u takvim situacijama gde nam je tačno definisano ko su zadužene osobe u kom ciklusu nastave kada se to desi. Oni tačno znaju, dobili su i prezentaciju koju smo pripremili, na koje izlaze, koji sprat, koji učenici idu
Na bezbednom mestu koje je ranije definisano, učenici i zaposleni ostaju sve dok policija ne da dozvolu da se vrate u školu.
-Većina dece je sjajno odreagovala, međutim bilo je i onih koji su bili u panici. Naravno, kad su se učenici vratili u učionice, svaki razredni starešina je otišao u svoje odeljenje i procenio koja deca su, a nismo svi isti, ipak doživala stres, uznemirena su, pa su pozvani roditelji da dođu po njih u školu. Uprava škole uputila je najpre mejl odeljenskim starešinama da obaveste roditelje šta se dogodilo i da je sada sve bezbedno i da je u redu – kaže direktorka.
-Imamo unapred pripremljen plan postupanja u kriznim situacijama, koji jasno definiše odgovorne osobe po smenama i ciklusima nastave. Na primer, u prvoj smeni odgovorna osoba je nastavnica, uz jednog pomoćnog radnika. Svi oni su prethodno obučeni kroz prezentacije i instrukcije – znaju koje izlaze treba koristiti i kako rasporediti učenike. Evakuacija je sprovedena upravo po tom protokolu. Deca su mirno izvedena na sportski teren koji je definisan kao bezbedna zona u našem kriznom planu, i tamo su ostala sa zaposlenima sve dok policija nije odobrila povratak u školu – kaže Mirjana Teodorović, direktorka škole. -Ove situacije nisu jednostavne, ali škole imaju jasan protokol, edukovane zaposlene i saradnju sa nadležnim institucijama. Reagovanje mora biti brzo, organizovano i pre svega usmereno ka bezbednosti dece – ističu u školi.
Foto: "Glas Podrinja"
Pedagoško-psihološka podrška je tu ukoliko nastavnik primeti ili ga roditelj obavesti da dete ima strah od dolaska u školu.
- Imali smo seminar sa predstavnicima školske uprave gde nam je objašnjeno kako treba postupati, da moramo da imamo programe i uvrstimo ih u godišnji plan rada škole. Mi smo kao pedagoška psihološka služba takođe pomagali deci i porazgovarali sa svakim detetom koje je možda bilo uplakano ili uplašeno, pozivali roditelje i odeljenske starešine ukoliko nisu u tom trenutku bili tu, tako da smo pružili maksimalnu podrušku. To je svakako i predviđeno u protokolu postupanja gde je naglašeno da je određenoj deci i posle takvih događaja potrebna podrška. Svima je svakako stavljeno do znanja da smo dostupni za njih kad god im zatreba razgovor tako da svako može doći – ističe Jelena Despić, školski pedagog.