Stvaralački dijalog oca i ćerke u Školi primenjenih umetnosti
Izložba „Koren-krila“
Izložba „Koren–krila“ predstavlja jedinstven umetnički susret dve generacije – majstora duboreza Milana Vodopije i njegove kćerke, talentovane maturantkinje Anđele. Kroz dijalog tradicionalnog drvoreza i savremenih grafičkih tehnika, autori istražuju neraskidivu vezu između porodičnog nasleđa i slobode umetničkog traganja
U galeriji Škole primenjenih umetnosti otvorena je nesvakidašnja izložba pod nazivom „Koren–krila“. Reč je o zajedničkom stvaralaštvu Milana Vodopije, nekadašnjeg učenika i majstora duboreza, i njegove ćerke Anđele, višestruko nagrađivane maturantkinje ove škole.
-Školu primenjenih umetnosti pamtim kao mesto gde sam prvi put zaista shvatio da je rad rukama zapravo rad srcem. Tamo sam naučio da poštujem materijal, posebno drvo – njegovu toplinu, miris, kao i strpljenje koje traži. Ljubav prema drvetu za mene je počela još tada i traje do danas, jer svako parče nosi svoju priču koju treba pažljivo otkriti – rekao je Milan Vodopija, Anđelin tata i nekadašnji učenik Škole primenjenih umetnosti.
Foto: GP i Škola primenjenih umetnosti
Naglasio je drgocenost zajedničkih trenutaka stvaranja i ljubavi prema umetnosti.
-Raditi zajedno na izložbi za mene je velika radost i ponos – gledati kako raste, kako pronalazi svoj izraz, a znati da je umetnost nešto što nas povezuje. Podrška koju joj pružam dolazi iz vere u njen talenat i iz želje da uvek stvara hrabro i iskreno.
Foto: GP i Škola primenjenih umetnosti
Ljubav pre svega Anđela naglašava da je ideja bila da povežu prošlost, sadašnjost i budućnost i da pokažu kako ljubav i rad prema umetnosti ne poznaju vreme i granice.
-Birali smo životinje jer u njima vidimo i snagu i nežnost, instinkt i slobodu. Prikazali smo ih kroz tehnike koje su nama bliske. Duborez koji oblikuje koren - strpljenje, trajanje i iskustvo ostaju u drvetu. Crteži, grafike, digitalni radovi, heklanje donose krila - pokret, istraživanje i prostor za rad. Naziv izložbe Koren. Krila proizašao je iz tog odnosa. Koren ne zadržava krila, on je oslonac, on ih hrani, dok krila nose koren dalje. Bez nepotrebnih reči, samo kroz naših ruku dela, prikazali ljubav prema stvaranju, prirodi, svetu koji nas okružuje – rekla je Anđela i dodala da ostavljaju dela koja će ih zauvek povezivati.
Foto: GP i Škola primenjenih umetnosti
Škola mesto susreta generacija Direktorka Škole primenjenih umetnosti Nevenka Đokić zahvalila se porodici Vodopija na nesvakidašnjoj izložbi kao svojevrsnom umetničkom dijalogu oca i ćerke.
-Izložba nas podseća da umetnost nije samo individualni čin, već i nasleđe, kontinuitet i obuhvata dela oca i ćerke, Milana i Anđele Vodopije, dve generacije naše škole koja je oblikovala njihove prve linije, prve rezove, prve pokušaje da se unutrašnji svet pretoči u formu – navela je direktorka ističući da Milan kroz drvo oblikuje vanvremenske tragove, dok Anđela istražuje liniju i ritam.
-U drvorezbarskim radovima oca oseća se snaga materijala, promišljenost reza, svojevrsni dijalog sa drvetom. U radovima ćerke Anđele, uspešne i na konkursima višestruko nagrađivane učeniice, prepoznajemo istraživanje linije, ritma i otiska, materijala, forme i kompozicije.
Foto: GP i Škola primenjenih umetnosti
Između oca i ćerke, između njihovih radova, odvija se tihi dijalog generacija i priča o kontinuitetu, naglašava Đokić.
-Ovo je priča o nasleđu koje je podsticaj. O školi kao mestu susreta generacija. Iako različiti u tehnici i senzibilitetu, njihovi radovi se susreću u zajedničkom ishodištu – u učenju, traganju, posvećenosti stvaranju, a u korenu svega prepoznaje se čista ljubav – ljubav prema porodici, nasleđu, umetnosti, prirodi.