11. oktobar 2012.11. okt 2012.
ŠABAC MOJE MLADOSTI

PREPLIVAVANjE SAVE

Reke Sava je najveća i najprivlačnija atrakcija mladih u toku leta. Ono što je more za stanovnike primorja, za nas Šapčane je reka Sava. I pre nego što nastupi školski raspust, koji je u ono vreme počinjao 28. juna, tj. na Vidovdan, naše misli, aktivnosti, razonode, nestašluci, junačenje, vezani su za ovu našu veliku reku. A sa prvim letnjim, toplim danima, Sava postaje magnetna sila koja mlade privlači u svoj vodeni zagrljaj.
Film nezaborava odnosi se na tridesete godine prošlog veka. Doba moga dečaštva, tačnije doba puberteta, vreme kada zakon prirode dečaka postepeno pretvara u mladića, a devojčicu u devojku. Počinje osamostaljivanje, otimanje od obavezne poslušnosti i reda ustaljenog u patrijarhalnoj porodici. Bez pratnje roditelja ili starije braće, počinje se odlaziti na reku sa svojim vršnjacima.
To leto je bilo veoma sunčano, žarko. Avgust još vreliji od jula. Nivo Save spao na najnižu tačku vodostaja. Voda topla, a plitka. Gazilo se do kolena i pojasa, skoro sve do polovine reke, do kanala. Sredinom Save, u širini stotinak metara, protezao se nešto dublji kanal, kako bi i pri niskom vodostaju brodovi mogli da plove, a da se ne nasuču na sprud, na plićak.
Jednog prepodneva nas desetak drugova sunčali smo se na tzv. Mačvinoj plaži. Sunce u zenitu peče naša već porumenela, pa i pocrnela tela. Najednom, neko predloži:
- Hajde da preplivamo Savu. Na onoj, klenačkoj obali, ima lepšeg peska, a i hladovine u topolama!
Većina prihvati predlog. Međutim, dvoje-troje nisu bili sigurni u svoju plivačku veštinu. Među njima bio je i sin jednog trgovca.Zvao se Toma, a nadimak mu je bio Pereca. Rastom sitniji od ostale dece njegovih godina; upravo već stasalih dečaka.
Dva slabija dečaka su ostala da čuvaju odela dok se plivači ne vrate. Mislili smo da i Pereca neće smeti da krene i ostvari podvig preplivavanja Save.
Ja sam ćutao. Znao sam da plivam, i leđno i prsno, ali do tada nisam se usuđivao da preplivam Savu. U sebi sam se malo i kolebao.“Da li ću izdržati“ Ali, kud svi Turci tu i ćelavi Mujo! Kad je i Pereca odlučio da se solidariše sa društvom, zašto i ja da budem kukavica i ostanem na obali kao neka baba?“ - tako sam razmišljao pre nego što ću krenuti ka vodi.
Gazili smo dugo, a voda nam je bila do kolena. Zatim se počela dizati prema stomaku i grudima. Vreme je da se zapliva. Bolji plivači počeše da izmiču. Na čelu plivačke ekipe bio je Drakula (pravo ime mu je Sima). Pereca i ja počeli smo da zaostajemo, ali smo ipak plivali bez većih problema. Istina, na kanalu, gde je vodena struja bila brža, naše plivanje dobijalo je dijagonalni pravac. Voda nas je nosila nizvodno. Uspeli smo, na klenačkoj smo obali, istina dosta nizvodnije nego ostali, bolji plivači. Za Perecu i mene, ovo je bilo vatreno krštenje. Bili smo srećni i ponosni što smo, eto, i mi uspeli da u svoje letnje avanture i junačenja upišemo i preplivavanje Save.
Ponovo isti postupak. Gaženje plitke reke do sredine, tj. do kanala. Opet plivanje, naravno prsno. Sad je bilo malo teže, ruke su sporije zahvatale, a i noge nisu imale onu snagu i brzinu potiskivanja vode. U svest je počeo da nadolazi strah, bojazan da li ću izdržati. Prikupio sam poslednji napor snage i uspeo da isplivam iz kanala. Još malo pa ću nogama dodirnuti tlo. I dok sam se ja nalazio u stanju neizvesnosti i psihofizičkim naporom borio se da savladam strah, iza mene se začu prigušeno dozivanje: - U pomoć, pomoć, pom...!
Bili su to vapijući pozivi našeg druga Perece. Ponestalo mu je snage i već je počeo da gubi prisebnost. Počeo je i da tone...
Na ovaj vapijući zov druga, prvi je zaplivao da spašava davljenika naš Drakula. Među nama on je bio dve godine stariji, znatno snažniji, ali i najbolji plivač. Uspeo je na vreme da dopliva do Perece, da ga okrene na leđa i, kao najveštiji spasilac, dopliva do plitkog dela reke.
Kada se Pereca malo oporavio od šoka i straha u kojem je bio, drugovi se dogovoriše da ga samo dvojica otprate do kuće i objasne roditeljima šta se dogodilo. Jedan od te dvojice bio je, naravno, i Perecin spasilac Drakula.
Ovaj nenadani događaj sa Save bio je povod da se između Perece i Drakule stvori blisko prijateljstvo i uzajamno poverenje. Kao stariji, a i snažniji, Drakula je u svakoj prilici uzimao u zaštitu nežnog dečaka Perecu. On mu je postao kao rođeni mlađi brat, a druge braće nije ni imao.
U porodici trgovca, u kojoj je Toma bio jedinac, prilično nežan i razmažen, Drakula je postao rado priman, kao najbliži porodični prijatelj. Za Novu godinu kupili su mu odelo i cipele, u znak zahvalnosti i priznanja što im je iz široke Save spasao sina jedinca.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa