15. novembar 2012.15. nov 2012.
POVODOM SRPSKIH VOJEVANjA

SRPSKO JE BILO I BIĆE

Kao primer stravičnog ratnog pogroma nad nedužnim srpskim življem koji se dogodio u Drenovcu tokom Prvog svetskog rata zapamćeno je vešanje Milana Radovanovića Gušića. O ovom nasilju govorio je mnogo puta autoru ovog teksta Milanov unuk Milivoje Ž. Radovanović (1907-1990) a što je zabeleženo u knjizi “Mučenici za slobodu otadžbine“, koju su objavili dr Vidoje Golubović i Zoran Radovanović
Kada je neprijateljska austrougarska vojska nasilno 1914. godine prešla reku Savu, prvi na udaru su se našli Drenovčani, obično stariji ljudi, koji su živeli kod svojih „koliba“ (mačvanski izraz „koleba“) i tamo čuvali stoku, obrađivali zemlju i radili druge seljačke poslove. Milan je „kolebario“ na svom posedu zvanim „Lug“ koji se nalazi na desnoj obali reke Save, u rubnom delu drenovačkog atara, nedaleko od rečice Bitve i istorijskog mesta Čevrntija.
Milana su, sa još nekoliko Drenovčana, zarobili austrougarski vojnici i prevezli preko reke Save, u potes zvani Dudara koji se nalazi u ataru sremačkog sela Jarak, i tu ih povešali.
Očevidac ovog gnusnog ratnog zločina nad nedužnim civilima, jedan stari deda iz drenovačke familije Dukić (poznatiji pod drugim tradicionalnim prezimenom Đokić), kojeg su Švabe pustile da se vrati nazad u Drenovac, pričao je svojim seljanima i Milanovoj familiji da je, prilikom vešanja, jedan austrougarski vojnik na tečnom srpskom jeziku upitao Milana:
„Je li, deda, čija je Srbija?“
„Srpsko je bilo i biće!“, odgovorio je Milan.

Najnoviji broj

25. april 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa