LIBAN
NIJE GREH KAD TE DRUGI HRANI
Sutradan putujemo u planinsko mesto Deir el Kamar što u prevodu znači Manastir na mesečini.Njegov tvorac, bogat i obrazovan, bio je opčinjen italijanskom arhitekturom, pa je na obronku planine Šuf sagradio mesto koje je nekada bila važna tačka na putu svile. Danas je grad-muzej.
Dok se penjemo, vozač našeg autobusa Amir, kaže da je musliman, i da se oženio hrišćankom, a kad smo ga upitali koje vere će mu biti deca odgovorio je: Kako budu želeli neka se tako i opredele! Dodaje i to da je odnos prema religiji u njegovoj zemlji jedinstven i da se u jednoj porodici mogu naći pripadnici muslimanske i hrišćanske vere.
Vreme je ručku, zaustavljamo se ispred tipično libanskog restorana.
Libanci imaju bogatu i raznovrsnu trpezu; od predjela tu je: krompir sa prelivom od belog luka, paradajz u raznim oblicima, riba... Tabule je neizbežna salata, a specijalitet je jelo kibe ( žitarice ubačene između mlevenog mesa). Kolači su izuzetno ukusni i pikantni najčešće od butera i pistaća umesto oraha. Nacionalno piće je arak i služi se uz meze.
Za stolom preko puta nas posmatam dva Libanca u crnim odelima. Post, (ramadan) nalaže da se hrana ne uzima tokom dana, pa zato čim padne prvi mrak svi se užurbaju da što pre stignu kući na “ iftar, prvi obrok. Zato je čudno što je ispred naših suseda postavljeno brdo hrane.Još čudnije je što su jedan drugog - hranili!
Dok se penjemo, vozač našeg autobusa Amir, kaže da je musliman, i da se oženio hrišćankom, a kad smo ga upitali koje vere će mu biti deca odgovorio je: Kako budu želeli neka se tako i opredele! Dodaje i to da je odnos prema religiji u njegovoj zemlji jedinstven i da se u jednoj porodici mogu naći pripadnici muslimanske i hrišćanske vere.
Vreme je ručku, zaustavljamo se ispred tipično libanskog restorana.
Libanci imaju bogatu i raznovrsnu trpezu; od predjela tu je: krompir sa prelivom od belog luka, paradajz u raznim oblicima, riba... Tabule je neizbežna salata, a specijalitet je jelo kibe ( žitarice ubačene između mlevenog mesa). Kolači su izuzetno ukusni i pikantni najčešće od butera i pistaća umesto oraha. Nacionalno piće je arak i služi se uz meze.
Za stolom preko puta nas posmatam dva Libanca u crnim odelima. Post, (ramadan) nalaže da se hrana ne uzima tokom dana, pa zato čim padne prvi mrak svi se užurbaju da što pre stignu kući na “ iftar, prvi obrok. Zato je čudno što je ispred naših suseda postavljeno brdo hrane.Još čudnije je što su jedan drugog - hranili!
Najnoviji broj
28. mart 2024.