24. januar 2013.24. jan 2013.
SEĆANjA NA STARI ŠABAC

UBISTVO U AVIONU

Tragajući za podacima o starim vazduhoplovcima iz Šapca i bliže okoline sredinom 2012. upoznao sam se u Majuru sa starim avio mehaničarom Branislavom Savićem rođenim 1931. godine. Zabeležio sam deo njegovog života dok je radio na avionima. On mi je tom prilikom ispričao deo tragičnog života svog prijatelja pilota Milivoja Belića iz Majura (1919. -1950.). Posle višečasovnog razgovora sa Savićem, posetio sam i rođenog brata pilota Belića čiji su mi podaci i fotografije trebali za izložbu ,,Šabački vazduhoplovci“. Belićev brat Čedomir dao mi je nešto sačuvanih fotografija sa bratovljevog pogreba u Zagrebu, čudeći se da se posle više od pedeset godina neko interesuje za Milivoja Belića. Rekao sam mu da se 2012. godine obeležava 100 godina Srpskog ratnog vazduhoplovstva. Dalje traganje nastavio sam na Kamičkom groblju gde sam posle par dana uspeo da pronađem spomenik poginulog pilota i presnimim njegovu fotografiju.
Prikupljeni podaci bili su šturi i na groblju svratih do poslovođe u kancelariju kad tamo sedi srednovečna gospođa. Poslovođa mi reče: ,, E, ti baš imaš ludu sreću. Ovo je ćerka pilota Belića. Došla je iz Italije da poseti očev grob“. Upoznah se sa g-đom Ljiljanom Marselj Belić, objasnih joj za šta mi trebaju podaci o njenom ocu, razmenismo informacije koje smo imali i mejlove. Posle nekoliko dana preko interneta poslala mi je ono što joj je ostalo od oca kojeg nije zapamtila jer imala je svega par godina kada je poginuo.Sada sam već imao jasnu sliku događaja iz 1950. godine. Belić M. Milivoje rođen u Majuru 1919. nakon osnovnog školovanja pred Drugi svetski rat u Vazduhoplovstvu Kraljevine Jugoslavije postao je pilot podnarednik. Počinje rat i zbog svoje nadmoći i naših izdajnika Nemci vrlo brzo razbijaju Vazduhoplovstvo Kraljevine Jugoslavije. Taj period Belićevog života ostao mi je nepoznat ali sam od njegovog druga avio-mehaničara Savića dobio jedan interesantan podatak. U Majuru postoji jedan deo zvani Vujevača gde su sletali avioni. Otišao sam tamo i kod starijih meštana raspitao se šta se tamo događalo. Rekli su mi da su u na početku Drugog sv. rata na poljanu Vujevaču sletela dva aviona i tamo ostala sa nekoliko buradi benzina. Tada je taj deo sela bila velika livada pogodna za sletanje aviona. Niko ne zna ko je avione doterao i kasnije potpuno rasturio. Meštani kažu da su do pre desetak godina bile ostale samo lake metalne merdevine za penjanje u avion. Verovatno su to bili Brege 19 kojih smo imali dosta a nisu bili za borbu. Da napomenem da su naši piloti uništavali sopstvene avione kako ih Nemci nebi zaplenili i dali vazduhoplovstvu NDH.
Na osnovu kasnije dobijenih izjava i fotografija zaključio sam da je Belić leteo sa ruskim pilotima na Sremskom frontu, dobio Orden Zasluga za narod, a posle rata je bio podporučnik pilot instruktor na avionima UT-2 ruske proizvodnje. Službovao je na aerodromu Cerklje kod Brežica kao komadant puka po pilotaži. Živeo je u Zagrebu sa suprugom Desankom Ilić Ristivojević rodom iz Valjeva. Desanka je bila usvojena kao dete i zato je nosila dva prezimena a udala se za Belića sa svega 16 godina starosti. Belićev nadređeni bio je pukovnik Milan Aćimović iz Beograda. Belić je obučavao mlade pilote na školskim avionima UT-2 i tog kobnog 8. marta 1950. Milivoje Belić je sedeo na prednjem sedištu, podigao avion dok je iza njega sedeo mlađi pilot. Obojica su imali padobrane na kojima su sedeli i bili vezani za sedišta. Avion UT-2 nije imao pilotske kabine već je ispred pilota bio providni vetrobran. Kada su bili u vazduhu učenik je nekim metalnim predmetom udario po glavi pilota Belića koji je izgubio svest i kontrolu nad avionom. Učenik je uspeo da se odvoji od sedišta i iskoči iz aviona ali mu se padobran kasno otvorio. Polomio se ali je preživeo dok se Belić sa avionom srušio na obližnje brdo i poginuo. Usledila je istraga i nije pronađen kvar na avionu. Mladi pilot je bio zatvoren. Osoblje na aerodromu je znalo od ranije da preživeli učenik ima nešto protiv Belića. Javnosti nije dat uzrok nesreće. Da li je bila u pitanju ljubomora, šovinizam ili nešto treće, ostaće tajna. Kvar na avionu nije bio jer a UT-2 mogao je da sleti i sa ugašenim motorom i da kliza trupom po zemlji.
Velika pogrebna povorka prošla je ulicama Zagreba. Sanduk sa telom poginulog pilota Milivoja Belića na lafetu je odvežen na železničku stanicu put Šapca. Sahranjen je uz najviše vojne počasti na Kamičkom groblju, ostavivši za sobom suprugu koja je bila pred porođajem i maloletnu ćerku Ljiljanu. Kao i obično, vojska nije davala informacije o tragediji i ceo slučaj ostao je obavijen tajnom. Kada je odrasla ćerka Ljiljana je 1977. otišla u Nemačku, tamo srela sadašnjeg supruga Italijana, sa kojim živi u jednom mestu u blizini italijanskog grada Pize. Pri našem susretu video sam da liči na oca a povukla je i njegove gene. Voli da leti i zaljubljena je u avione. Njena porodica ima dva aviona slovenačke proizvodnje ,,Sinus“ i ,,,Sirijus“ sa kojima lete po celom svetu. Treći avion je mali aluminijumski model očevog aviona UT-2 . Ljiljana je dodirnula nebo kao njen otac pilot Milivoje Belić.
Dragutin Dragan Petrović

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa