14. januar 2010.14. jan 2010.

BAKA MILKA

U mom komšiluku živi jedna starica koja je meni veoma draga. Ima sedamdeset i dve godine, i zove se Milka. Nižeg je rasta, sede kose, tamnih očiju i još uvek dobrodržećeg izgleda.
Kada smo se doselili u zgradu, od prvog dana nas je tako toplo prihvatila kao da nam je član porodice. Veoma je sposobna i spretna za njene godine i pored raznih bolesti koje su ostavile traga na njenom, još uvek lepom licu. Dobra je kuvarica i često nas obraduje donoseći nam njena stara srpska jela.
Kada ostanem sama kući često zakuca na vrata da me pita da li mi nešto nedostaje. I ja takođe odlazim kod nje da je nešto poslušam. Puna je dobrote i neke blagosti za sve ljude, a naročito obožava malu decu. Svako dete, koje je u njenoj blizini, stigne da pomazi i poljubi, i kaže mu neku lepu reč.
Mene voli najviše. Kaže mi da sam ja njena omiljena “suknjica“. Veoma je pametna i učena. Voli da sastavlja stihove i da priča divne priče o njenoj mladosti. Primetila sam da joj tad neka seta lagano prelazi preko lica. Očigledno da su to dani njenog nekadašnjeg života koje nikad neće zaboraviti.
Pitam se, kakva li je onda lepotica bila?
Saznala sam da joj strašno nedostaje njen unuk, koji ne živi sa njom. To je velika šteta za unuka. Imati ovakvu baku, i biti stalno sa njom, nema veće nagrade za svako dete.
Baka Milka puno voli i sluša dobru muzku. Mnogo je volimo i rastuži nas kad pomislimo da jednog dana više neće biti među nama. Ja se molim za nju i verujem da će imati dug život.
Ivana Petrović, V razred
Valjevo

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa