21. februar 2013.21. feb 2013.
RAZGOVOR SA POVODOM

KAKO SMO ZABORAVILI PUPINA?

U Narodnom muzeju u Šapcu, posle Beograda i Kule, prošlog utorka, postavljena je izložba “Mihajlo Idvorski Pupin ““ Stvaralačka koordinacija“. Bio je ovo povod za razgovor sa Aleksandrom Ninković Tašić, autorkom izložbe, koja je otvorena za posetioce do 12. marta.
Predstavili ste Pupinove fondacije, legate, a ponajviše njegova dobročinstva, koja ga, pored svega ostalog, čine jednim od najvećih Srba?
- Lista njegovih dobročinstava kojih ima skoro devet stotina, postavlja pitanje da li je moguće da neko sve što ima i sve što je zaradio u životu ostavi srpskom narodu. On je živeo delatno hrišćanski, brinuo o drugima u svakom svom danu, o velikim ljudima kao što su Uroš Predić i Paja Jovanović i o institucijama kao što su SANU, Matica srpska, Univerzitetska i Narodna biblioteka, ali i o onima kojima je pomoć najneophodnija ““ ratnim siročićima, slepim devojkama, mladim glumcima koji su bez krova nad glavom, novinarima... Mi ne znamo da su najveća dela srpskog slikarstva 19. veka sačuvana zahvaljujući Mihajlu Pupinu i da najlepše monografije srpskih manastira Dečana, Manasije, Ravanice imamo zahvaljujući njegovom fondu. Ovde možete videti samo isečak onoga što čovek može da uradi daleko od svoje matice, kada to iskreno želi. Tužno je što i pri najvećim naporima, prikupljanje materijala za ovu izložbu traje godinama i još uvek nije završeno.
Skoro da je neverovatno šta je ovaj veliki srpski naučnik i rodoljub stigao da uradi u svom osmišljenom životu?
- Da, kada govorite o Pupinu, ne znate odakle da počnete. Kao profesor, jedan od najcenjenijih u prvoj polovini 20. veka, čovek koji je odnegovao četiri Nobelovca, rekao je da mu je cilj da napravi ljude bolje nego što je on sam. On je naučnik sa 34 vredna patenta, među kojima su i oni koji su i danas živi u polju telekomunikacija i ne možemo zamisliti nijedan uređaj od mobilnog telefona do satelitske antene. Jedan je od dvanaestorice ljudi koji su osnovali Nasu i prvi predsednik njenog pododbora za vazduhoplovne komunikacije. Bio je i prvi predsednik njujorške Akademije nauka, koji je rođen izvan Amerike i prvi počasni konzul Srbije u Americi. Kada je postao bogat i ugledan čovek, posvetio se svojoj životnoj misiji ““ odbrani interesa svoje zemlje, ne zanemarujući pri tom svoj profesorski i naučni rad. Kako je moguće da sve što je uradio stane u jedan život, ne znam. Ono što je meni pomoglo da razumem Mihajla Pupina je njegova autobiografska knjiga “Od pašnjaka do naučenjaka“, za koju je dobio Pulicerovu nagradu.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa