28. februar 2013.28. feb 2013.
SEĆANjA NA STARI ŠABAC

OSTVARENI SAN VELIKOG RATNIKA

Osvećenje spomen ““kosturnice na Ceru u selu Tekeriš obavljeno je na Vidovdan 28. juna 1928. godine. Bio je četvrtak lep letnji dan koji je srpski narod željno iščekivao. To se posebno odnosilo na živalj iz Šapca i mesta sa obe strane planine Cer. U Šapcu i na mnogim mestima na putevima ka Ceru, stanovništvo je bilo postavilo slavoluke u znak dobro došlice kralju Aleksandru I Karađorđeviću. Ali Nj.V. kralj je preko Valjeva već u sredu došao u Banju Koviljaču , odakle je sutradan preko Jarebica autom stigao u Tekeriš. Put od Šapca do Tekeriša bio je zakrčen narodom , koji je od jutarnjih časova hrlio na svečanost. Kroz Šabac su prolazile brojne visoke zvanice iz Čeho-Slovačke i cele Jugoslavije. Šabac je taj dan bio sav iskićen a na centru grada bio je postavljen veliki slavoluk sa porukom dobrodošlice. Šapčani su bili razočarani što kralj nije prošao kroz Šabac, ali samo na kratko. Za to vreme u Tekerišu kod spomenika brojni gosti su zauzimali svoja programom utvrđena mesta. Meštani Mačve, Posavo Tamnave i Pocerine stajali su pored puta na spram spomenika. Tribina za kralja bila je postavljena desno od spomenika a iza nje su bili postrojeni Sokoli iz Šapca. Desno od spomenika stajali su predstavnici društava iz cele zemlje a dole levo ispred spomenika bili su postrojeni rezervni oficiri. Gore na platou ispred spomenika bile su najviše zvanice sa vencima i episkop šabački Mihailo. Jedan prostor je bio određen za novinare, fotografe , foto amatere i slikare. Organizazija je bila odlična , ozvučenje je funkcionisalo i u 10.45 nad Cerom se pojavilo 16. aviona podeljenih u dve grupe. Leteli su nisko uz veliku buku motora, jedan avion se izdvojio iz eskadrile a avijatičar je iznad spomenika bacio venac beogradske opštine. Nakon preleta eskadrile pred spomenik je automobilom stigao kralj. Odjeknula je komanda: Mirno. Dok je kralj vršio smotru počasne čete , vojna muzika je intonirala državnu himnu. Idući ka tribini pored spomenika, kralj se rukovao sa rezervnim oficirima i ratnicima M.Radosavljevićem, Šapčaninom p.pukovnikom Petrom Grozdićem i ostalim visokim zvanicama. Oduševljeni narod je klicao : Živeo ! Kralj se okrenuo masi naroda i nasmejan salutirao. Ispred spomenika rukovao se sa ministrima i predsednikom opštine a onda je odjeknula komanda: Kape skini ! Muzika je svirala molitvu dok je episkop Mihajlo sa desetak sveštenika vršio osvećenje spomenika. Tada se na nebu pojavio jedan avion koji se spustio toliko nisko da je proleteo pored bronzanog orla na vrhu spomenika i tog trenutka je izviđač iz aviona precizno bacio venac pred sam spomenik. Zatim je usledio novi nalet 15 aviona iz kojih je bacano cveće, koje je prekrilo prostor oko spomenika i tako je stvorena jedna impresivna slika. Usledili su govori visokih gostiju nakon kojih je Nj.V. Kralj Aleksandar I Karađorđević otkrio Spomen ploče i održao govor, koji je objavljen u „Šabačkom glasniku“ br.63. od 1928. godine. Živeo Kralj , uzviknula je masa okupljenih, Kralj je položio venac na spomen kosturnicu a počasna četa i jedna baterija ispalile su počasni plotun. Muzika je odsvirala ,,Hej trubaču,, čime je svečanost završena. Kralj je stigao u Šabac oko jedan sat , gde su ga dočekali razdragani Šapčani. Nije ih izneverio, srdačno se pozdravljao sa njima, svratio u crkvu da poljubi svetu ikonu a onda praćen masom otišao na Savu, odakle je motornim čamcem odplovio za Beograd. Rezervni pod.pukovnik Janko Grozdić bio je svakako najsrećniji, jer mu se ispunila životna želja , da njegovi saborci dobiju zasluženu počast i trajno obeležje za svoja junačka dela. Narednih godina održavane su vojne vežbe i slične vojne akcije, kakve su bile one tokom Prvog sv.rata. Kod spomenika je bila postrojena cela Drinska divizija sa svim oružjem. Odavane su počasti izginulim ratnicima a Janko Grozdić je uvek bio prisutan u takvim situacijama. Nije zaboravio svoje saborce i članovi ,,Udruženja rezervnih oficira i ratnika,, iz Šapca 1929. godine sahranili su ga iza spomenika. Smatrali su da je on to svojim delima zaslužio. Prošlo je od tada 84. godine, tragao sam za oskudnim podacima o Janku Grozdiću, u Narodnom muzeju Šabac dobio sam nekoliko fotografija Grozdićeve sahrane a savetnik Svetlanka Milutinović pomogla mi je , da procenimo koje ordenje je Grozdić nosio na svojim prsima. Danima sam tragao po internetu i prikupio slike ordenja ( nedostaju pet). Otišao sam i u Međuopštinski istoriski arhiv Šabac i tamo dobio dva interesantna dokumenta iz 1952. godine, koja su me frapirala: ,, Narodni Odbor Sreza Jadarskog traži od Odbora Šabačkog, da ukloni Grozdićev mali spomenik,,! Na to im je N.O.G. Opštine Šabac pored ostalog odgovorio : ,, Da je J.Grozdić bio učesnik Cerske bitke i kao organizator podizanja spomenika sahranjen u Tekerišu. Bez obzira što je čovek koji je pripadao monarhiji, Savet smatra da ne bi bilo ni humano ni čovečanski da se njegove kosti posle toliko godina pokreću, jer je on bio učesnik Cerske bitke, u kojoj je ranjen na nekoliko mesta a i sam spomenik je podignut njegovom zaslugom i na njegovu inicijativu. Petar Grozdić je čovek koji je imao zasluge za slobodu svoga naroda i da kao takav može bar mirno ležati u zemlji ,za koju se nekada borio. S.F.- S.N. načelnik Boža Marković,. Eto i to se dešavalo a Vi procenite kakav je bio Janko Grozdić sa svojih 14 ordena. Njegov mali spomenik i danas stoji iza velikog a ceo kompleks je zaštićen kao spomenik kulture od posebnog značaja za Srbiju.
Dragutin Dragan Petrović

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa