14. mart 2013.14. mar 2013.
SEĆANjA NA STARI ŠABAC

MELODIJA ŠABAČKIH ZVONA

Prilikom prvog upada Austrijanaca u Šabac, koji je usledio posle njihovog višednevnog granatiranja i rušenja, iz šabačke crkve okupatori su odvukli svih šest bronzanih zvona i veliki mehanizam crkvenog sata. I kao da im se žurilo? Radnje i napuštene kuće bile su pokradene, kolone kola natovarenih sa pokradenim stvarima austrijski vojnici su vozili prema Mačvi, a zvona su preko pontonskog mosta na Savi prebačena u Klenak i odvežena u nemačke livnice. Poznato je da se bronza koristila za izradu čaura za granate, ali naša crkvena zvona izgleda da su pretopljena u nešto drugo?
Ali krenimo redom. Porušena šabačka crkva po završetku Prvog svetskog rata teškom mukom je obnavljana narednih deset godina i konačno je osveštana u nedelju 8. oktobra 1922. godine kako bi se moglo obavljati bogosluženje. U crkvi je još mnogo šta nedostajalo. Bogatiji građani iz Šapca i izbegli u Beograd slali su novčanu pomoć crkvi. Arambašići su dali srebrno kandilo, Kosta Glišić darivao je zlatan putir. Dug je spisak darodavaoca novca za obnovu šabačke crkve. Osvećenje crkve obavio je šabački episkop Mihailo uz činodejstvovanje dvojice prota, dva sveštenika, jeromonaha i dva đakona. Još u vreme dok se crkveni toranj popravljao, bilo je privremeno napravljen mali zvonik od visokih stubova i postavljen na praznom placu preko puta crkvene porte. Danas se na tom prostoru nalazi spratna zgrada sa apotekom. Posle osvećenja šabačke crkve usledile su još dve teške godine dok je nabavljeno sedam zvona i crkveni sat. Okupatori su izgubili rat i na ime ratne oštete trebalo je u određenim rokovima da daju Jugoslaviji sve ono što je međunarodnim propisima bilo određeno. Međutim, to baš nije išlo tako lako pa je francuska Vlada morala da vrši pritisak na Nemce.
Prosto rečeno. Nemci su gledali da što pre obnove svoju zemlju i da smanje procenat ratne odštete prema Jugoslaviji. ,,Šabački Glasnik“ od 19. novembra 1922. godine objavio je članak u kojem se pored ostalog navodi da je crkvena uprava preduzela korake kod Ministarskog Saveta da ovaj odobri jedan milion dinara; da mogu u ime ratne štete u Nemačkoj nabaviti 6 zvona u težini 8.000 kilograma koliko je i kakve je naša crkva imala pre rata; da mogu nabaviti sat kakav je pre rata imala; da mogu crkvenu portu ograditi, te da nam crkvena porta ne izgleda kao zapuštena groblja; da mogu nabaviti dva stolna čiraka i dva polileja, a za druge stvari crkvi potrebne ako bi novca preostalo. Naredne 1923. godine trgovac Raja Vračarić i kmet Boža Graovac određeni od strane opštine i crkve otišli su u Nemačku i tamo za crkvu nabavili jedan veliki sat za zvonaru, ogradu i mesingana zvona koja su bila skuplja od čeličnih ali su davala bolji zvuk. I opet je nastao zastoj zbog naše državne birokratije, pa je fabrika u Nemačkoj tek 30. marta 1924. godine sklopila ugovor sa šabačkom crkvom o isporuci zvona. Raja Vračarić je tada urgirao u Beogradu da se roba oslobodi carine. I konačno u Šabac je 25. maja 1924. godine stigao crkveni sat i sedam zvona - jedno od 1.700 kilograma, drugo 1.430 kilograma, dva od po 1.300 kg., peto od 700 kg i dva manja od 500 kg i najmanje od 400 kg. Svih sedam bronzanih zvona bila su ukupne težine 7.330 kg. Iz Nemačke je stigao monter 1. jula 1924. godine i zvona na šabačkoj crkvi su nakon dve godine iščekivanja montirana i zazvonila su u petak u 5.40 po podne 11. jula 1924. godine. Sutradan, na Petrovdan, bila je svečana služba i čim su se čuli prvi zvuci sa tornja, ceo Šabac je osetio radost što čuje dugo očekivanu crkvenu melodiju koja se u to doba čula do Cera.
Bio sam dečak 1958. godine kada sam se zatekao na crkvenom tornju u trenutku kada je zazvonilo svih sedam zvona. Bio je to strašan osećaj. Toranj kao da se ljuljao. Od straha sam zagrlio drvene grede na vrhu tornja i čekao kraj zvonjenja. Od 2004. godine u nekoliko navrata servisirao sam crkveni sat penjao se do vrha tornja i sve snimio. Od 4. do 6. sprata tornja smeštena su tri gvozdena kaveza u kojima se njišu zvona. U donjem kavezu su dva najveća zvona težine preko 3 tone, a kavez sa zvonima postavljen je na masivne drvene grede čiji krajevi ulaze u debele zidove tornja. Tako je postignuto da se snažne vibracije zvona ne prenose na zidove tornja! Iznad donjeg kaveza postavljeno je drugih pet drvenih greda, koje nose dva višlja kaveza. U jednom su dva, a u drugom tri zvona. Smer ljuljanja svih zvona je pravac sever-jug, a težina celokupnog metalnog sistema iznosi oko deset tona. Šest zvona na sebi imaju izlivenu oznaku nemačke livnice iz grada Apolda koja prema žigu ima tradiciju livenja od 1666. godine. U njoj je izliveno najveće viseće zvono na svetu visine 3,35 metara i težine 24 tone. Izliveno je posle Prvog svetskog rata, a nalazi se u crkvi Svetog Petra u katedrali grada Kelna.
Ko zna, možda su i naša pre ratna zvona pretopljena u to veliko zvono. Kod Nemaca je bilo sve moguće, posebno u ono ratno vreme. Na najvećem zvonu šabačke crkve nalazi se izliven natis: OBNOVA ŠABAČKE CRKVE POSLE RATA HRAMA SVETOG APOSTOLA PETRA I PAVLA TRUDOM TUTORA CRKVENOG RAJE J. VRAČARIĆA ““ ŠABAC 1923. GOD. Pristup zvonima je veoma težak i rizičan zbog skučenosti i visine tornja. Sva zvona izlivena daleke 1923. godine i danas su u odličnom su stanju kao i noseća metalna konstrukcija. Sledi nastavak o starom crkvenom satu, a do tada uživajte u prijatnim zvucima zvona sa šabačke crkve Svetih apostola Petra i Pavla.
Dragutin Dragan Petrović

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa