TRIBINA
VODU ĆE PITI PRIVILEGOVANI
Ove godine, Svetski dan voda, koji se obeležava 22. marta, posvećen je saradnji, jer su Ujedinjene nacije donele odluku da čitava 2013. bude godina voda, u cilju isticanja važnosti vodnih resursa. Predavanjem na temu Kakvu vodu pijemo?, Šabački ekološki pokret obeležio je ovaj datum
U Narodnom muzeju je prošlog petka, organizovana je tribina o kvalitetu šabačke vode, na kojoj su govorili Dragan Isailović, šef laboratorije za kontrolu kvaliteta vode i Uroš Radojčić, saradnik za investicije u JKP Vodovod Šabac.
- Voda koju koriste potrošači je, pre svega, drinskog porekla, eksploatiše sa iz bunara dubine 25 do 30 metara. Snabdevanje se vrši sa dva izvorišta - jedno je u Malom Zabranu a drugo u Tabanoviću. Voda je prirodno izuzetnog kvaliteta, takva da joj nije potreban ni hemijski ni bakteriološki tretman, mogla bi da ide direktno u flaše. Mi imamo jednu od najkvalitetnijih voda u Srbiji, a s obzirom da su prirodni potencijali oba izvorišta gotovo duplo veći od potreba grada, Šabac je jedan od retkih gradova u zemlji koji nema problema ni sa količinom, ni sa kvalitetom vode. Koliko je situacija u Mačvi dobra, toliko je problematična u brdskim krajevima, a to se posebno odnosi na Pocerinu i Posavotamnavu gde se, na žalost, pojavljuje problem sa septičkim jamama i drugim vrstama zagađivača. Dolazak gradske mreže do njih bio bi i način da se preventivno deluje na sva moguća oboljenja koja mogu nastati kao posledica konzumiranja loše vode, istakao je Isilović.
Bez obzira na kvalitet vode u Mačvi, zabrinjava činjenica da je i voda koja dolazi iz Drine osetljiva na površinske uticaje, što se odnosi na delovanje čoveka. Srećna okolnost je da je, u nekim periodima, kod toka ove reke nanošena glina, koja je čuva od ljudskih uticaja. Pošto se u Vojvodini to nije dogodilo, njene vode (koje su blizu površine) su hemijski uništene, zbog tretmana poljoprivrednih površina veštačkim đubrivima i drugom hemijom. Zahvaljujući glini koju imamo u Mačvi, glavni vodonosni sloj iz koga se snabdevamo, još uvek je relativno očuvan. Međutim, praćenjem vode u poslednjih 20-ak godina, primećuje se stalni porast nitrata, koji u Mačvi potiče isključivo od veštačkih đubriva. Ukoliko se taj trend nastavi, za 20 do 30 godina nećemo imati vodu za piće, od izuzetnog prirodnog bogatstva doći ćemo u poziciju da moramo kupovati vodu, što bi bio veliki izdatak. Dakle, sa jedne strane, imamo izuzetan prirodni potencijal vode za piće i mogućnost za uspešan posao (flaširanjem vode), a sa druge, opasnost koja je izvesna, ukoliko se nešto ne preduzme, odnosno, ukoliko država adekvatno ne odreaguje.
- Voda koju koriste potrošači je, pre svega, drinskog porekla, eksploatiše sa iz bunara dubine 25 do 30 metara. Snabdevanje se vrši sa dva izvorišta - jedno je u Malom Zabranu a drugo u Tabanoviću. Voda je prirodno izuzetnog kvaliteta, takva da joj nije potreban ni hemijski ni bakteriološki tretman, mogla bi da ide direktno u flaše. Mi imamo jednu od najkvalitetnijih voda u Srbiji, a s obzirom da su prirodni potencijali oba izvorišta gotovo duplo veći od potreba grada, Šabac je jedan od retkih gradova u zemlji koji nema problema ni sa količinom, ni sa kvalitetom vode. Koliko je situacija u Mačvi dobra, toliko je problematična u brdskim krajevima, a to se posebno odnosi na Pocerinu i Posavotamnavu gde se, na žalost, pojavljuje problem sa septičkim jamama i drugim vrstama zagađivača. Dolazak gradske mreže do njih bio bi i način da se preventivno deluje na sva moguća oboljenja koja mogu nastati kao posledica konzumiranja loše vode, istakao je Isilović.
Bez obzira na kvalitet vode u Mačvi, zabrinjava činjenica da je i voda koja dolazi iz Drine osetljiva na površinske uticaje, što se odnosi na delovanje čoveka. Srećna okolnost je da je, u nekim periodima, kod toka ove reke nanošena glina, koja je čuva od ljudskih uticaja. Pošto se u Vojvodini to nije dogodilo, njene vode (koje su blizu površine) su hemijski uništene, zbog tretmana poljoprivrednih površina veštačkim đubrivima i drugom hemijom. Zahvaljujući glini koju imamo u Mačvi, glavni vodonosni sloj iz koga se snabdevamo, još uvek je relativno očuvan. Međutim, praćenjem vode u poslednjih 20-ak godina, primećuje se stalni porast nitrata, koji u Mačvi potiče isključivo od veštačkih đubriva. Ukoliko se taj trend nastavi, za 20 do 30 godina nećemo imati vodu za piće, od izuzetnog prirodnog bogatstva doći ćemo u poziciju da moramo kupovati vodu, što bi bio veliki izdatak. Dakle, sa jedne strane, imamo izuzetan prirodni potencijal vode za piće i mogućnost za uspešan posao (flaširanjem vode), a sa druge, opasnost koja je izvesna, ukoliko se nešto ne preduzme, odnosno, ukoliko država adekvatno ne odreaguje.
Najnoviji broj
28. mart 2024.