INDIJA (1)
PUTOVANjE KROZ JUŽNU INDIJU
Južnoindijski grad Madras, koji od pre nekoliko godina nosi naziv Čenai, leži na obali Bengalskog zaliva. Prestonica je Tamil Nadu, jedna od 25 država i ima 62 miliona stanovnika. Ova hraniteljka Indije koju nazivaju “činija pirinča“ (tri žetve godišnje!), tog, prvog februarskog dana, dočekuje nas svojim vlažnim, gotovo lepljivim dahom i temperaturom od 350C. Uzavreo i bučan, baš kao što će biti i svaki grad na našem putovanju po jugu Indije. Madras nimalo nije izgubio svoj indijski duh i pored toga što je najstarije britansko uporište. U to smo se uverili istog dana čim smo zaronili kroz njegove ulice, prolaze i sokake.
Kuće, niske ili jednospratne, ne vide se od brojnih plakata, imena firmi i reklama. Sa obe strane prometnih ulica su poređani rikše-bicikli, iza njih, na prašnjavom ivičnjaku ili malo dalje, u polusenci retkog drveća su tezge sa svim mogućim što se u Indiji prodaje. Od voća, cipela, raznih vrsta povrća, do staklenih lustera... Na tek počišćenom trotoaru leže brižljivo isečeni parčići bananinog lišća. Na svakom je “serviran“ ručak. Ko se opredeli za bilo koje jelo iz “self-servisa“ poslužiće se - isključivo desnom rukom - u ovom delu sveta leva se smatra nečistom. Prodavačice su obučene u sari ili pendžabi (haljina preko pantalona i obavezan šal) muškarci nose dugačke ili kratke pantalone i mundi ““ platno obavijeno ispod struka. Bezuspešno je započinjati bilo kakav razgovor sa njima, pošto ga guši neopisiva buka brojnih vozila, truba, povika i pištaljki. Moju pažnju zaokuplja samo jedna misao; savladati kamione, zaprege, tricikle sa teretom, autobuse, slonove i krave.
Kuće, niske ili jednospratne, ne vide se od brojnih plakata, imena firmi i reklama. Sa obe strane prometnih ulica su poređani rikše-bicikli, iza njih, na prašnjavom ivičnjaku ili malo dalje, u polusenci retkog drveća su tezge sa svim mogućim što se u Indiji prodaje. Od voća, cipela, raznih vrsta povrća, do staklenih lustera... Na tek počišćenom trotoaru leže brižljivo isečeni parčići bananinog lišća. Na svakom je “serviran“ ručak. Ko se opredeli za bilo koje jelo iz “self-servisa“ poslužiće se - isključivo desnom rukom - u ovom delu sveta leva se smatra nečistom. Prodavačice su obučene u sari ili pendžabi (haljina preko pantalona i obavezan šal) muškarci nose dugačke ili kratke pantalone i mundi ““ platno obavijeno ispod struka. Bezuspešno je započinjati bilo kakav razgovor sa njima, pošto ga guši neopisiva buka brojnih vozila, truba, povika i pištaljki. Moju pažnju zaokuplja samo jedna misao; savladati kamione, zaprege, tricikle sa teretom, autobuse, slonove i krave.
Najnoviji broj
18. april 2024.
