19. decembar 2013.19. dec 2013.
SEĆANjA NA STARI ŠABAC

PRVI HIPODROM ,,MIHAJLOVAC“

Ravničarski teren plodne Mačve oduvek je bio pogodan za gajenje konja. Kao domaća životinja konji su korišćeni za vuču ali velikim delom i za jahanje u mirnodopskim i ratnim uslovima. Prestankom ratova sa Turcima u narodu je ostala navika jahanja i gajenja dobrih konja koji su imali visoku cenu. Pored velike pažnje u ishrani konje je trebalo jahati da bi ostali u punoj trkačkoj kondiciji. Tako je vremenom nastalo nadmetanje u jahanju, odnosno, konjičke trke koje su se u prvo vreme odvijale na pravim stazama i putevima između sela.
Jevrem Obrenović, dolaskom u Šabac 1816. godine za gospodara Drinosavske oblasti, kao ljubitelj konjarstva priređuje prve konjičke trke u Srbiji. Današnji prostor Dudare (koja se zatrpava) pa sve do iza železničkog mosta i dela Triangle, u ono vreme bio je ravnica. Na tom prostoru održavane su trke konja do 1925. godine što iznosi preko sto godina, isključujući vreme ratova. Tokom tog perioda konjarstvo je mnogo napredovalo kako u Drinosavskoj oblasti, tako i u drugim krajevima Srbije, kojima je Šabac bio uzor. To nije čudno jer je prvi konjički klub osnovan u Šapcu 23. aprila 1888. godine. Inicijatori su bili braća Panta i Milisav Kurtović.
Klub je dobio ime ,,Kolo jahača knez Mihajlo“ da bi od 1890. godine nosio naziv šireg značaja ,,Drinosavsko kolo jahača knez Mihajlo“, a prostor prvog šabačkog trkališta nazvan je ,,Mihajlovac “. Danas se koristi za vašare. Konjarstvo se u šabačkom kraju toliko bilo razvilo da se pojavila potreba i za listom koji je izdat u decembru 1889. godine. Bio je to prvi list koji je objavljivao informacije i tekstove vezane za konjarstvo u Srbiji . Naziv mu je bio ,,Vitez - list za srpsko viteštvo i privredu“.
Treba napomenuti da je u ono vreme broj učesnika na trkama bio znatno veći nego danas. Bilo je trka na kojima je učestvovalo do stotinu grla što je po trci iznosilo dvadeset konja. Pokušajte da stvorite sliku jedne trke u kojoj je učestvovalo čak 47 grla u kojoj je pobedila ,, Belka“ V. Protića iz Šatornje i osvojila pehar kralja Milana. Trke su bile propraćene izložbama konja i opreme, takmičenjem u preskakanju prepona a i nagrade su bile veoma dobre. Za brojne posetioce hipodroma „Mihajlovac“ 1894. godine postavljene su nove tribine sa 1.000 sedišta. U dane trka Šabac je bio znatno življi. Kafane su bile pune gostiju a hipodrom je bio iskićen zastavama.
Jevrem je pokrenuo razvoj konjarstva a pored trkačkih grla posvećena je velika pažnja uzgoju i teglećih jer približavali su se ratovi a konji su trebali za vuču topova. Cena ratne pobede bila nam je u ljudstvu prevelika a teglećih grla izgubili smo oko 32.000! Topovi su zamukli i počeo je novi život ali ,,Mihajlovac“ više nikada nije bio hipodrom jer je preko njega je podignut visoki bedem za prugu koja je spajala željeznički most i stanicu na Bairu. Opština je 1925. godine dala klubu na 99 godina korišćenja drugi prostor od 35 hektara. To je prostor današnjeg stambenog naselja „Trkalište“. Novo trkalište bilo je ograđeno dva metra visokom ogradom. Sagrađena je velika tribina sa 1.000 sedišta za gledaoce, tribina za počasne posetioce, za sudije, dva zidana ulaza. Postojala je i kladionica, a Šabac je dobio pravi hipodrom ravan onima u Engleskoj.
Šabački hipodrom svečano je otvoren 18. 09. 1927. godine. Konji su počeli ponovo da jure, a meni je trebalo 50 godina da Vam prikupim fotografije tog svečanog događaja na kojem je bilo oko 6.000 posetilaca. Nisu samo jurili konji. Jurilo je i vreme i opet je stigao drugi rat sa (istim) neprijateljem. A šta se dalje dešavalo na Trkalištu saznaćete drugom prilikom.
Dragutin Dragan Petrović

Najnoviji broj

21. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa