19. decembar 2013.19. dec 2013.
U SUSRET JUBILEJU

MUZIKA KAO SUDBINA

U ponedeljak, 23. decembra, u Šabačkom pozorištu biće održan koncert Hora 66 devojaka, koji proslavlja pola veka postojanja. Hor je osnovan tog dana, kada je rođen Branko Đurković, u pet minuta do pet, što je tradicionalno vreme za početak svakog koncerta. Pokrovitelji ove proslave su Ministarstvo kulture Republike Srbije i Grad Šabac
Profesor Branko Đurković završio je Višu muzičku školu u Sarajevu, a FMU (odsek muzička teorija ) u Beogradu. Dve godine je studirao dirigovanje kod profesora Mihaila Vukdragovića, a postdiplomske studije, završio je u klasi profesora Vojislava Ilića 1978. godine. Sledeće godine je postao stručni saradnik na Fakultetu, 1980. docent, a penziju je dočekao kao redovni profesor. Veliki broj sada uglednih profesora i dirigenata studirali su u klasi Branka Đurkovića, a nekolicina njih se ogledala i u popularnim muzičkim žanrovima poput Leontine, Mari Mari, Aleksandre Kovač... Ali proviđenje, ruka sudbine ili nešto treće, vraćalo ga je iznova u Šabac u kome je tradiciju Šabačkog pevačkog društva iz 1865. godine, nastavio Horom 66 devojaka.
- Uvek sam se vraćao u Šabac. Jednoga dana, stigla je visoka politička delegacija iz Beograda, nisu imali dirigenta u KUD „Ivo Lola Ribar“. Nudili su mi trosobni stan u vlasništvu na Slaviji i tri i po hiljade maraka mesečno, ali ja sam im rekao: „Ne mogu, moji su roditelji u Dublju, tamo sam počeo da sanjam muziku na prelima pored mojih sestara koje su divno pevale“.
Da li je muzika za Vas bila jedini mogući izbor?
- Imao sam dosta smisla za fudbal, davao sam golove i levom i desnom nogom, u generaciji Sela Miloševića, igrao sam u pozorištu, voleo da pišem... Želeo sam da studiram književnost ili fiskulturu i 24. septembra 59, poneo sam klarinet, koji sam dobro svirao, u Sarajevo, misleći da bih mogao da zaradim neki džeparac. Odjednom, u toj zgradi, u ulici “Obala 12“, na Miljacki, trešti Makedonsko oro. Nemaju klarinet. Ja utrčim i zasviram sa njima. Ulazi profesor Milan Prebanda i kaže „Počinjemo. Prvo Vi, mladiću.“ Nešto sam mu bio zapao za oko. Ja mu kažem: „Profesore, ja idem na prvi sprat. Tamo je pismeni iz srpskog i književnosti“. Međutim, on je već seo pored klavira i počeo da svira Drugu rukovet Stevana Mokranjca i kaže mi da pogodim šta svira. „Ali, ja moram da idem“, kažem. „Ne, ne, primljeni ste.“ On zapeo, lepo smo svirali, društvo je bilo dobro i ja ostanem. Dakle, potpuno sam pogrešio. Ali, isto bi bilo da sam pekar ili obućar, bez brige, ja sam posvećenik. Da li je to neka zvezda vodilja ili nešto drugo, ne znam.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa