11. decembar 2014.11. dec 2014.

NAJSTARIJI ŽIVI KOŠARKAŠ

Priča o prof. dr Aleksandru Kerkoviću Caletu, koji je živeo i radio u Šapcu kao profesor fizičke kulture od 1951. do 1955. godine. Doneo je prvu košarkašku loptu u Šabac, organizovao košarkaške i odbojkaške utakmice i teniske mečeve. Najstariji je živi košarkaš Srbije
Nedavno je u Nišu objavljena knjiga o radu profesora Aleksandra Kerkovića i organizovanju sportskog života u nekolikim gradovima Srbije. Iznosimo tekst koji je napisao prof. dr Đorđe N. Lopičić, jedan od njegovih učenika fizičke kulture u Višoj mešovitoj gimnaziju u Šapcu, koji je našao mesto u pomenutoj knjizi.
Osnivanje KK “Partizan“ u Šapcu
Aleksandar Kerković Cale je rođen 2. maja 1922. u Kraljevu. Posle završenog Državnog instituta za fizičku kulturu, došao je u Šabac u jesen 1951. godine, gde je postavljen na mesto profesora fizičkog vaspitanja u Višoj mešovitoj gimnaziji u Šapcu, na kome je ostao četiri godine, kada je otišao u Niš na Fakultet za fizičku kulturu.
Već početkom 1952. godine, profesor Aleksandar Kerković je zapazio da među učenicima Gimnazije ima mnogo talentovanih mladića za razne sportove. Prvo se orijentisao na košarku, jer do tada košarka u Šapcu nije postojala. Napravio je izbor učenika iz Gimnazije za koje je smatrao da imaju fizičke predispozicije za ovu sportsku oblast.
U zgradi tadašnje „Sokolane“, u ulici Miloša Obilića u Šapcu, postojao je Savez za telesno vaspitanje „Partizan“ gde se, uglavnom, trenirala i vežbala gimnastika u sali i atletika u dvorištu Sokolane. Atletika se sastojala u skokovima uvis, udalj, troskoku i skoku sa motkom. Trčanje se nije treniralo, niti su se održavala takmičenja u trčanju, jer u Šapcu nije postojala atletska staza, pa se sve svodilo na održavanje trčanja na krosovima u proleće, leto i jesen na terenima Letnjikovca ili na Hipodromu. Najveći broj sportista koje je okupljao STV „Partizan“ bilo je iz Gimnazije, a manji deo iz ostalih srednjih škola koje su tada postojale u Šapcu.
Početkom 1952. godine, zvanično je osnovan Košarkaški klub pod nazivom „Partizan“, jer STV „Partizan“ je imao prostorije, salu u zgradi „Sokolane“ kao i prostrano dvorište koje se moglo iskoristiti za igralište za košarku, odbojku i tenis.
Neumorni profesor Kerković
Pod rukovodstvom Aleksandra Kerkovića Caleta, veoma brzo je napravljen košarkaški teren sa podlogom od šljake, i koševima. Ubrzo su napravljeni i odbojkaški i teniski tereni, kao i mali teren za atletiku. To je bio prostor za skok uvis, skok udalj, skok sa motkom i troskok. Nešto kasnije napravljene su i pored odbojkaškog terena i drvene tribine, koje su mogle da prime stotinak gledalaca. U zgradi „Sokolane“ su postojale svlačionice za igrače, kao i magacin za sportske rekvizite.
Svi ovi sportski tereni u dvorištu „Sokolane“ rađeni su dobrovoljnim radom omladinaca iz gimnazije i drugih srednjih škola u Šapcu, po planu i projektu, pod rukovodstvom Aleksandra Kerkovića Caleta. Gradska vlast, kao i par preduzeća (Preduzeće „Budućnost“ je napravilo koševe) dali su punu podršku izgradnji ovih sportskih terena kao i garnizon Jugoslovenske narodne armije u Šapcu.
Bilo je nas tridesetak učenika koji smo bili članovi košarkaškog kluba STV „Partizan“. Aleksandar Kerković Cale bio je prvi trener i organizator svih aktivnosti vezanih za košarku uključujući i utakmice. Peti, šesti, sedmi i osmi razredi Gimnazije, sačinjavali su košarkaški tim, koji je stalno međusobno igrao utakmice. Posle nekoliko utakmica, profesor Kerković je odabrao dvadesetak igrača, koji su postali članovi košarkaškog tima STV „Partizan“ iz Šapca. Pošto je taj tim krenuo od početka, svi su bili u kategoriji juniora. Prve utakmice igrane su na lokalnom nivou a kasnije i na republičkim takmičenjima.
Najveći problem za košarkaški tim bio je nedostatak sportske opreme, pre svega košarkaških patika, tako da su igrači trenirali bosi. Košarkaške patike se nisu mogle kupiti u sportskim radnjama, pošto ih nije bilo u prodaji. Snalazili smo se, nabavljali smo plitke, teniske patike, koje nisu bile pogodne za košarku, zbog čestih skokova i doskoka i opasnosti da se povredi nožni zglob. Aleksandar Kerković Cale je iz Košarkaškog saveza Srbije nabavljao košarkaške lopte i dresove, koji su u to vreme bili retkost. Na šljaci su se košarkaške lopte i patike brzo habale, tako da je naš Cale, uvek na vreme, donosio nove iz Beograda.
Prilika je da se sada, posle više od šezdeset dve godine, navedu igrači koji su trenirali i igrali u Košarkaškom klubu STV „Partizan“ iz Šapca, sa mogućnošću da sam, možda, nekog izostavio: Milorad V. Pavlović (kapiten), Branimir Đ. Stefanović, Dragoljub V. Savčić, Gavrilo V. Pavlović, Dušan Durmić, Slobodan M. Jovanović, Rade D. Popović, Slavoljub Đ. Nikolić, Marko M. Popović, Ljubomir Ž. Popović, Đorđe N. Lopičić, Nebojša Ž. Milinković, Dušan V. Maričić, Srboljub Đ. Nikolić, Ivan B. Mijić, Miodrag M. Popović, Slobodan Ž. Milinković, Radiša S. Nedeljković, Jovan M. Vasilić, Stevan N. Marinković, Ljubomir Batko Milošević, Uglješa P. Vaštaković, Aleksandar Đurković, Milan S. Marković, Braninir V. Popović, Konstantin B. Mežinski, Vlastimir V. Bujišić, Dušan Đukanović i Miroslav Petrović Paće.
Navedeni igrači košarkaškog kluba STV „Partizan“ iz Šapca su bili odlični učenici u Gimnaziji, svi su završili fakultete i postali poznati u svojim strukama.
Aleksandar Kerković Cale organizovao je i nekoliko prijateljskih košarkaških utakmica u Šapcu sa juniorskim timovima: „Metalac“ iz Valjeva, „Partizan“ iz Beograda i „Železničar“ iz Beograda, tako da su to bile i prve košarkaške utakmice u Šapcu. Pored toga, STV „Partizan“ je igrao prijateljske utakmice u Beogradu, Valjevu, Loznici, Čačku, Zaječaru i Splitu.
Prvi uspesi
Svakako da je vrhunac takmičarskog uspeha košarkaškog kluba STV „Partizan“ iz Šapca osvajanje prvog mesta za juniore u užoj Srbiji 1954. godine, kao i osvajanje drugog mesta na prvenstvu Srbije za juniore u Beogradu 1955. godine, što je bio zaista veliki uspeh za jedan veoma mladi tim koji nije imao nikakvu tradiciju, ni zatvorenu salu za igru preko zime ni finansijska sredstva. Za sve ove uspehe najzaslužniji je bio Aleksandar Kerković Cale, pre svega kao organizator i trener. Tek posle desetak i više godina, košarka u Šapcu dostigla je veoma zapažene rezultate kao član Prve lige.
Pored rada na organizovanju košarke u Šapcu Aleksandar Kerković Cale je organizovao i prvi odbojkaški i teniski klub. Cale je imao teniski reket, a jedini koji je u to vreme imao teniski reket u Šapcu, bio je fudbaler „Mačve“ i kasnije „Partizana“ Dimitrije Diša Stefanović, pa su njih dvojica često igrali tenis, koji je uvek pratilo mnogo posmatrača.
Naglašavam da je pored Aleksandra Kerkovića Caleta veliki doprinos razvitku sporta u Šapcu, naročito za žensku odbojku i košarku, pružila i njegova supruga Bisenija Kerković Bisa, koja je bila profesor fizičke kulture za žene u Šapcu od 1951.-1955. godine.
“Smatram, a to je mišljenje i ostalih Caletovih učenika, da bi trebalo zvanično, od strane grada Šapca, obeležiti početak košarkaškog života u Šapcu, čiju zaslugu ima naš profesor, Aleksandar Kerković. Trebalo bi mu dodeliti jednu plaketu zahvalnicu za pionirski doprinos razvitku košarke i odbojke u Šapcu, što bi doprinelo i dodatnoj afirmaciji grada Šapca, kao jednog od vodećih gradova Srbije“.
(Prof. dr Đorđe Lopičić)
Priredila: M. Filipović

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa