18. decembar 2014.18. dec 2014.
MAČVANSKE ZNAMENITOSTI

HAJDUK STANKOV VAJAT OKUĆNICA JURIŠIĆA

Ostala samo sećanja, jedna porodica Aleksića i mnogo više Miražića u Crnoj Bari. Starinska građevina od kamena, drva i blata pokrivena biberovim crepom, na spisku turističke karte kroz Mačvu ali se na tome i ostalo. Svedok vremena
U Crnoj Bari, blizu Drine samuje Hajduk Stankov vajat. Nemi je svedok davno prohujalog vremena, koje je najslikovitije opisao Janko Veselinović u svom najpoznatijem romanu „Hajduk Stanko“. To je najviše štampana knjiga u istoriji srpske književnosti svih vremena.
Poznata ikonografija
Ulaskom u vajat prisećamo se detalja o kojima je pripovedao Janko. Tu je metalni krevet sa slamaricom, prekriven ćilimom. Na sredini omalene prostorije je nizak okrugli sto (sinija) sa tri stolice (tronošci). Na zidu visi devojački jelek. Upečatljive su i druge uramljene slike, a posebno ona gde je Zeka buljubaša, sa svojim “golaćima“. Tako su se zvali hrabri hajduci, koji su, znatno malobrojniji nego carski vojnici u Boju na Ravnju svi izginuli, braneći Mačvu od najezde Turaka.
Iz ovog vajata Stanko je otišao u hajduke jer nije mogao da izdrži uvredu koja mu je nepravedno naneta.
- Mi smo svesni značaja tog istorijskog događaja ali usamljeni ne možemo ništa da učinimo. Vredni eksponati u vajatu polako propadaju, isto kao i sama starinska građevina. Nije dovoljno samo da se na nekom papiru zapiše kako je vajat stavljen pod zaštitu države. U Crnoj Bari još samo imate fudbalski klub koji se zove „Hajduk Stanko“ i osnovnu školu koja nas podseća na velikog srpskog realistu, tog doba Janka Veselinovića, kaže Siniša Sević, odbornik Skupštine opštine Bogatić iz Crne Bare.
Prohujalo je vreme. Pesnik bi rekao, kao letnja oluja. I nema ga više. Godinama ni kubici hladne drinske vode nisu mogli ugasiti plamen iz kuća Miražića i Aleksića. I danas se to pomalo oseća, mada je vreme izbrisalo gotovo sve. I familije su se izmirile.
- U Crnoj Bari danas imate samo jednu familiju Aleksića, dok je Miražića znatno više. O vajatu se najviše brine porodica Jurišić, kojima je danas i pripao. Pohode ga retki znatiželjnici, ljubitelji prošlosti, a ispred je i kuća u kojoj je nekada živeo Jova Aleksić, prvi školovani veterinar u tadašnjoj Srbiji. On je bio unuk hajduk Stanka i školski drug Janka Veselinovića, kaže Dragan Jurišić, sekretar mesne zajednice Crna Bara.
U Turističkoj organizaciji opštine Bogatić, samo nam potvrđuju da je vajat pod zaštitom države i vodi se kao okućnica Dragoljuba Jurišića.
Neophodno više praktičnog rada
Godinama se u Mačvi govori o velikim, a neiskorišćenim turističkim potencijalima ovog kraja. Hajdukov vajat samuje i svedoči. Pre skoro pola veka najčešće su ga posećivala deca, ekskurzije. I tada bi oživeo, veselim dečjim žagorom.
- Danas je to sve drugačije. Retke su organizovane posete. Ni mi u školi koja nosi ime Janka Veselinovića ne praktikujemo da decu vodimo na izlet do hajduk Stankovog vajata. Jankov najpoznatiji roman, koji je slika i prilika Crne Bare je pre par godina izbačen iz školskog programa kao obavezna lektira. Škola koja danas broji 170 učenika je osmogodišnja i kada smo nedavno slavili 180. godišnjicu, učenici su izveli dramski komad iz „Hajduk Stanka“, a svake godine oni koji završe našu školu sa odličnim uspehom nagrađujemo knjigom „Hajduk Stanko“, Janka Veselinovića, koja je lepo dizajnirana i oštampana, kaže direktor osmogodišnje škole u Crnoj Bari Zoran Rašević.
Sazdan pre više od jednog veka od kamena, drveta i blata, pokriven biberovim crepom, davno je odlukom Skupštine opštine Bogatić, stavljen pod zaštitu države.
Ako želimo da čuvamo uspomenu na neke ljude i neko vreme, moramo ga negovati i štititi od “zuba“ vremena koje neumitno “teče“, isto kao voda plahovitom Drinom.
Lj.Đ.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa