25. decembar 2014.25. dec 2014.
ŠABAČKI SPISATELjI

PRIPOVEDAČ MEKE DUŠE

Tomislav Arsenović, pripovedač lirske konotacije, autor je dve zbirke pripovedaka, visoko ocenjenih od književnih kritičara kao značajan doprinos srpskoj prozi. Njega nazivaju srpskim Isakom Babeljom, koji je svoje kratke priče utemeljio na žestokoj fabuli, na svedenom izrazu i filozofskoj poenti. Nema tu prostora nizašta, osim za minijaturu uljanih boja. Sve je podređeno suštini ontološkog bića, preciznoj nameri autora da datu situaciju prikaže babeljovskom vehemencijom, i da čuje eho Foknerovog krika, iz usta nekog mucavca na avgustovskoj mesečini. Ima u toj evokaciji i divnih pasaža Mihaila Prišvina, Vsevoloda Ivanova i Dimitrija Furmanova. Očigledno da je Toma izašao iz skamije sovjetske škole pripovedanja, koja je svetu dala tako mnogo beletrista.
Pripovetke Tomislava Arsenovića su značajan pomak u srpskoj prozi. Njegova originalnost je u jednostavnoj leksici i semantici, čistoti kazivanja i odabiru tema o “malom“ čoveku. On, Tomislav, pravi priču od ničega, od jedne misli, od sitnog povoda, od sunčanih zraka i prašine. Svejedno je da li je reč o prošlom ili sadašnjem vremenu, ta reč svetli srebrom pojma kojeg nosi, javlja se kao ozvučena frula u orkestraciji opšteg smisla postojanja. Ovde je svaka reč odabrana, obojena pastelom lične naracije njenog tvorca, izmerene na teraziji umetničke datosti. Pisanje ovako kratkih priča je đavolski težak posao, nema mesta komociji, bilo čemu što bi tražilo objašnjenje. Čitaocu je data jedna slika, ili jedan razgovor, ili nešto slično tome i ““ kraj. A kraj (u obliku poente) je žestok, iznenadan i neočekivan. Tako su Budisti pisali svoje zen-priče, čiste filozofeme ili sufisti svoje prozne krokije. Ovo su lirski medaljoni u kojima ima više poezije nego fabule, više mesa nego kostiju, više talenta nego ambicije.
Ovo je jedna izmučena fantazija i kobna izvanrednost, rekla bi mudra Isidora Sekulić. Ima ovde tragova prema sebi i prema drugima, dodala bi.
Jezik ovih zapisa je čist, jasan, i književni, mačvanski lokalizmi su osobenost ovog dela, kaže kritičar Jovan Jovanović (Joca Gavran) i dodaje da to ovim pričama daje kohezionu jezičku snagu.
Tomislav Arsenović ostao je na dve zbirke svojih priča, što je prava šteta. A možda i nije mogao ili hteo više, toliki mu stvaralački dah, kao kod Babelja, koji se takođe nije mogao pohvaliti plodnošću. Možda je ovo i dovoljno za teme i ideje s kojima je bio u dodiru, i s kojima je raspolagao. Očigledno da ovaj pisac stvarasporo i teško, kao svaki pravi umetnik.
Nikola Devura

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa