15. januar 2015.15. jan 2015.
SA IVICOM KRALjEM, PREDSEDNIKOM UO MAČVE

DECA IZ ŠAPCA SU BUDUĆNOST MAČVE

Ivica Kralj je nedavno izabran na funkciju predsednika Upravnog odbora Mačve. Nakon zavidne igračke karijere u Partizanu, Portu, PSV Ajndhovenu, Rostovu i Spartaku i Trnave, kao i u reprezentaciji, karijeru je završio pre šest godina. Čuvao je gol reprezentacije na Svetskom prvenstvu, ali i Partizana u Ligi šampiona. Sportu je sada odlučio da se posveti u jednoj drugoj ulozi. Za „Glas Podrinja“ govori o planovima vezanim za Mačvu, ali i privatnom životu.
Kako je došlo do Vašeg angažmana u Mačvi i koliko ste bili upoznati sa klubom od ranije?
-Za Šabac i okolinu sam vezan poslednjih dvadesetak godina, što privatno, što poslovno, tako da to nije nikakvo iznenađenje. Moja supruga je iz Draginja. Imam ovde dosta prijatelja, kumova, poznanika. Osećam se kao domaći. Sa Draganom Antonić sam drug godinama i kada je on postao predsednik Opštinskog fudbalskog saveza, imao sam još veći motiv. Stvorila se mogućnost da sarađujem sa ljudima koje znam, da zajedno napravimo nešto dobro i kvalitetno. Nisam preko noći odlučio da dođem u Mačvu. Mesecima su trajali razgovori i pravljeni planovi. Odluku sam doneo kada je sve to sazrelo i stvorio se najbolji momenat.
Dobro sam upućen i u istoriju kluba, a što je najbitnije, i u trenutnu situaciju, od igrača do zaposlenih u klubu.
Kakvi su prvi utisci? Kako Vam se čine igrači?
-Dosta igrača znam. Pratio sam ih poslednjih meseci, možda i godinu dana. Mnogo je pozitivnih stvari, ali ima i onih drugih. Ipak, zato smo tu, da menjamo ono što ne valja, da dovedemo neke kvalitetne igrače koji će doneti napredak i, pre svega, iskusne, da bi oni mlađi imali od koga da uče.
Imate li već u planu neka imena?
-Nekoliko igrača je u opticaju i razgovarali smo sa njima. Međutim, mi smo sa pripremama krenuli malo ranije nego što je predviđeno, baš iz razloga da napravimo selekciju ekipe, da vidimo ko zaslužuje da bude tu, a ko može da ode na pozajmicu, da se kali i napreduje u nekom drugom klubu. Videćemo šta nam je potrebno, mada to, u principu, već znamo. Ipak, nećemo „lomiti preko kolena“. Dobro ćemo analizirati, da bi taj ko dođe bio pravo pojačanje.
Ja sam za to da sva dece iz Šapca i okoline koja igraju po nekim manjim klubovima i nezasluženo su zapostavljeni, dođu kod nas da ih vidimo i da osete da se na njih računa. Zašto bi dovodili nekog sa strane, ako sve to što nam treba imamo i ovde.
Kakvi su planovi do kraja ove sezone?
-Što se tiče prvog tima, najbitnije nam je da se pojačamo i učinimo sve što je do nas da ostanemo u ligi. Ubeđen sam da to možemo da ispunimo. Biće sigurno teško jer i drugi klubovi imaju istu ambiciju.
Kada je u pitanju omladinska škola planiramo da je polako vratimo na kolosek. Kadetima koji sada nisu u baš dobroj poziciji treba, uz nekoliko dobrih pojačanja, obezbediti opstanak u Kvalitetnoj ligi Srbije.
Da li ste u Mačvu došli sa ambicijom da ostanete duži vremenski period?
-Nisam ovde došao na par meseci, nego na više godina. Prioritet će, u naredne tri, četiri godine, biti organizacija omladinske škole. To je osnov uspeha. Ima mnogo igrača iz Šapca koji igraju u većim domaćim klubovima, a da ni jedan od njih nije igrao u Mačvi. Jednostavno ih neko vidi i odu. To je velika šteta. Mačva tako gubi i finansijski, jer u slučaju dobrog transfera sada i matični klubovi imaju nadoknadu u budućnosti. Deci ćemo obezbediti dobre trenere i dobre uslove, a na njima će biti da se dokazuju.
Mačva u narednom periodu može sama sebe da izdržava, a pomoć od grada da bude minimalna. To bi bilo dobro i za klub i za grad. Sada smo prilično vezani za grad i ljude koji vode sport. Imamo fantastičnu saradnju i ubeđen sam da će tako biti i na dalje. Na nama je da radimo i stvorimo mogućnost da se sami finansiramo, ali za to treba vreme, ne može da se desi preko noći.
Dokle Mačva za to vreme može da dogura?
-Ja sam u životu uvek optimista. Trudim se da sve gledam pozitivno, ali i realno. Sada nam je prioritet ovo što sam naveo. Klub za četiri godine slavi 100 godina postojanja, time može da se pohvali malo koji klub ne samo na ovim prostorima, nego i u Evropi. Bilo bi dobro, a verujem i da je ostvarivo, da za te četiri godine, uz dobar plan i rad, Mačva bude u Super ligi.
Nije tako česta pojava među domaćim sportistima da se po završetku profesionalne karijere vrate u Srbiju. Zašto ste se Vi odlučili na taj korak?
-Zapravo, deo vremena provodim u Holandiji, a deo u Srbiji. Kada sam tamo fali mi Srbija, a ovde mi fale neke druge stvari. Naravno, i u Crnu Goru idem redovno. Nikada je nisam ni odvajao od Srbije. Sednem u auto i za par sati sam tamo. Imao sam u poslednje vreme nekoliko diskutabilnih letova avionom, pa sad gde god mogu putujem kolima.
Nije Vas interesovala trenerska karijera?
-Nisam imao neku ambiciju u tom pravcu. Postojala je ponuda u Partizanu da radim sa golmanima, međutim opredelio sam se za nešto drugo. Čovek ako ulazi u neki posao treba da posveti 100 odsto sebe, inače ne treba ni da počinje. Aktivan sam i u Partizanu, a ta veza će biti dobra i za Mačvu.
Kako ste provodili vreme u penziji? Imate li neki hobi?
-Penzionerski. Već šest godina ne igram. Sportista kada završi karijeru želi da provede vreme sa porodicom, da im se posveti, i prvu godinu neigranja sam tako iskoristio. Aktivni igrači moraju sve da uklope u 10 dana leti i isto toliko zimi. Nakon toga sam putovao. Obilazio sam klubove u kojima sam igrao, kao i neke druge gde sam imao prijatelje. Želeo sam da vidim kako ti klubovi funkcionišu iznutra, na organizacionom planu. To iskustvo će mi koristiti u ovom poslu. Bitno je da se napravi dobar sistem, posle ide lako. Treba vreme, ali ako imaš cilj naći ćeš i put.
Što se hobija tiče, basket je sport koji sam uvek mnogo voleo. Igrao sam i dok samo bio aktivan. To mi se par puta olupalo o glavu, jer sam morao da krijem povrede. Zato sada košarku i pratim i igram, i to uglavnom sa bivšim košarkašima.
Koja su vam najlepša sećanja iz igračkih dana i da li žalite za nečim?
-Bilo je mnogo više lepih nego ružnih trenutaka. To je svak pobeda sa reprezentacijom, plasmani na evropsko prvenstvo, pobede nad Crvenom Zvezdom, plasmani u Ligu šampiona i Ligu Evrope. Izvuku se pouke i iz onih manje lepih. Lako je biti u pobedama veliki, treba naučiti i gubiti.
Ne žalim ni za čim. Možda bih sada neke stvari drugačije uradio, ali u principu ne bih ništa menjao.
M. Mijailović

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa