5. mart 2015.5. mar 2015.
VITOMIR VITOROVIĆ, AS MAČVANSKOG FUDBALA I PRIZNATI ADVOKAT IZ BOGATIĆA

MAČVA TEČE VITINIM VENAMA

Najdraža zahvalnica roditelja pionirske ekipe fudbalera voljenog kluba u kome je proveo 43 nezaboravne godine, a u novembru ove navršiće se pola veka bavljenja pravom. Indeks Pravnog fakulteta u Beogradu na kome je diplomirao 1965. godine, dokaz upornosti, ljubavi i odanosti poslu
Kao što je Ivo Lola Ribar, voleo svoju devojku Slobodu i posvetio joj najlepše reči , koje je u formi stiha mogao da smisli, tako je Vitomir Vitorović iz Bogatića voleo fudbalski klub “Mačva“i posvetio mu najlepše godine života. S istim žarom, upornošću, ljubavlju, i znanjem bavi se životnim opredeljenjem. Biće predstojećeg novembra pola veka od kako je u pravosuđu. Najpre kao sudski pripravnik , potom sudija i na kraju, najduže advokat. Ali krenimo redom.
Najsrećniji su bili roditelji Ranko i Živka, kada su u ratne dane, na Gospojinu 1942. godine dobili prinovu u porodici. Bio je to Vitomir, bistar i lepuškast dečak, koji se uporno borio za svoje mesto pod suncem uz sestru Milenu i brata Milana.
U želji za visokim obrazovanjem Vitomir se izborio za indeks Pravnog fakulteta u Beogradu, koji i danas ljubomorno čuva i pokazuje ćerkama. Posle diplomiranja 1965. godine radio je u Sudu u Bogatiću, prvo kao sudski pripravnik. Potom je neko vreme bio sudija i na kraju ali najduže bavi se advokaturom.
- Moja fudbalska karijera u domaćoj “Mačvi“ započinje 1957. godine u podmlatku kluba. Najveći deo vremena proveo sam u seniorima “Mačve“, a 1965. godine, za vreme studija igrao sam i u beogradskoj “Slaviji“. Za mene je nezaboravna bila utakmica protiv “Jedinstva“ sa Uba 1966. godine, kada je “Mačva“ u Bogatiću pobedila sa 2:1, a na Ubu igrala nerešeno 1:1 i kvalifikovala se za dalje takmičenje za ulazak u Srpsku ligu, bez obzira što smo kasnije poraženi od ekipe Mladenovca, kaže Vita, koji je godinama igrao na mestu centarhalfa sa brojem pet u omiljenom dresu.
Iz dugogodišnje karijere u voljenoj “Mačvi“ izdvaja i svoju ulogu, prvog čoveka pionirske selekcije fudbalera “Mačve“. Oni su izborili najbolji rezultat u karijeri 2000. godine. Bio je direktor ove ekipe koja je u polufinalu kupa Srbije i Crne Gore, protiv pionira “Budućnosti“ iz Podgorice igrala u regularnom delu na svom stadionu nerešeno 1:1, a potom na penale izgubila 11:10.
- Najdraže mi je priznanje roditelja ovih pionira, koji su mi uručili zahvalnicu za iskazanu brigu o njihovoj deci i postignute fudbalske rezultate, kaže Vitomir pokazujući propisno uramljenu zahvalnicu.
Fudbalsku karijeru okončao je u susednom selu i tamošnjoj fudbalskoj ekipi “Mladosti“- Mačvanski Metković, klubu bogate i duge tradicije.
Životno zanimanje nikada nije zapostavljao. U tom kako ističe stresnom poslu najviše se bavio svojinskim, parnicama protiv povrede časti i ugleda, a imao je i klijenata koji su učestvovali u saobraćajnim nezgodama.
I bez obzira što je kopačke davno okačio o klin, fudbalskom sportu se uvek vraća. Od 1970. do 2000. godine bio je dopisnik sporta iz Bogatića. Zavoleo je novinarski poziv i trudi se da mu vrati poljuljano dostojanstvo.
Najsrećniji bi bio, kada bi danas četvorogodišnji unuk Vidan krenuo njegovim stopama. Vidan je na plaži u Grčkoj skrenuo pažnju na sebe u crveno- crnom dresu fudbalera “Mačve“ iz Bogatića. Deda Vita namerava da uradi malo fudbalsko igralište na kome bi podučavao unuka fudbalskim veštinama za koje i danas živi i raduje se svakom uspešnom nastupu nove generacije fudbalera voljenog kluba kome prognozira blistavu budućnost.
Lj.Đ.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa